Naša bivša novinarka otišla je na doktorat u Prag: Upravo je objavila svoj prvi znanstveni rad

Silvija Vuković godinama se, uz studij, bavila novinarstvom. Radila je, među ostalim, i na portalu srednja.hr. No, onda joj je na diplomskom studiju profesorica, kasnije i mentorica natuknula da to nije jedini put. Može, primjerice, upisati doktorat i postati istraživačica. Danas, Silvija je već dvije godine na doktoratu na prestižnom Karlovom sveučilištu u Pragu gdje istražuje celebrity populiste, a upravo je objavila svoj prvi znanstveni rad.

Silvija Vuković na Karlovom mostu u Pragu
Foto: privatna arhiva

Šest godina je radila u novinarstvu i dobar je dio vremena mislila da je to to. To je posao koji voli, profesija kojom će se baviti. No, kako je vrijeme prolazilo, strast je kopnjela. U tom nekom periodu na studiju novinarstva zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti upisala kolegij Pop politics. Svidjela joj se tema celebrity populizma, u tome se pronašla, a mentorica na diplomskom radu Marijana Grbeša natuknula joj je da novinarstvo nije jedino čim se može baviti. Može, primjerice, upisati doktorat i postati istraživačica.

‘Jako sam zahvalna mentorici što me potaknula’

Rujan je 2020. i Silvija Vuković, 25-godišnja magistra novinarstva rodom iz Zadra, svoju zagrebačku adresu mijenja za onu u – Pragu. Odlazi na doktorski studij Instituta za komunikacijske studije na cijenjenom Karlovom sveučilištu i radit će upravo na temi u koju se zaljubila – celebrity populizam. Fenomen je to koji je u literaturi u začecima, pojašnjava mi, a opisuje jedan specifičan tip populizma, onaj koji koketira sa svijetom celebritija na razne načine. Možda je to najbolje dočarati, kaže mi, na način da se radi o proučavanju političara poput Donalda Trumpa, Volodymyra Zelenskog, pa onda i Miroslava Škore, ali i primjerice Davora Juričana i Enija Meštrovića ‘Ričarda’.

– Jako sam joj zahvalna što me potaknula na to, ali i na mnogim drugim stvarima u kojima mi je velika podrška na ovom mom akademskom putovanju. Teško mi je usporediti preddiplomski i diplomski studij koji sam završila u Zagrebu, s doktoratom u Pragu. Radi se o drugoj razini studija. Na doktoratu nisi tipičan student koji uči za ispit, više si usmjeren na radove i razvitak sebe kao znanstvenika, pa i predavača. Tijekom preddiplomskog studija sam jedan semestar bila na Erasmusu na Sveučilištu u Bologni, pa možda mogu povezati to iskustvo i ovo u Pragu naspram Hrvatske, priča mi Silvija, do prije dvije godine moja kolegica ‘iz klupe’ na srednja.hr.

Kada bi morala usporediti domaće i inozemno obrazovanje, kaže mi, onda bi istaknula da u Hrvatskoj iznimno dobro obrađujemo teoriju. Nakon studija ovdje bila je potpuno spremna za doktorat. Samu je sebe iznenadila. Nakon dvije godine primjećuje da je inozemno obrazovanje u nečemu ipak bolje od domaćeg.

– U Pragu se pak studentima nudi puno više izbornih kolegija koji su vrlo različiti, i ne čini mi se da je toliki fokus na štrebanju iz knjiga i skripti, već na dubljem promišljanju o nekim specifičnim temama i pisanju eseja i drugih radova koji su često i oblik završnog ispita. Mi smo nešto slično imali na nekim kolegijima u Hrvatskoj, a otkad sam ja završila faks možda je toga sada i više – ne znam. Rekla bih da je zapravo najveća razlika u pristupu koji studenti imaju prema fakultetu. I u Bologni, gdje sam provela semestar na razmjeni, i u Pragu, primijetila sam da studenti na neki način ozbiljnije shvaćaju studij, posebno ako ga plaćaju. Uče iz knjiga, sami traže dodatnu literaturu, posvećeni su tom studiju nešto više nego što mi se činilo da smo mi bili, prepričava nam.

Vani se studiranje shvaća ozbiljnije

Prisjeća se jednog ispita u Bologni. Povijesne je podatke učila s Wikipedije jer joj je tako bilo jednostavnije. Njeni su se kolege, priča mi, zgražali. Imali su neku debelu knjigu pred sobom koju su pomno proučavali. Iako svugdje ima ovakvih i onakvih studenata, njen je dojam da je pristup studiranju vani generalno nešto ozbiljniji. Takva atmosfera sve koji se nađu u njoj potiče na bolje i podrobnije učenje. To je, napominje, samo njeno iskustvo.

Pitam je i može li zamisliti da znanost kojom se trenutno bavi na Karlovom sveučilištu u Pragu radi na nekom domaćem sveučilištu. Kod nas bi, u prvom redu, doktorski studij morala masno platiti, dok u Pragu ne mora. Štoviše, od matičnog sveučilišta prima i stipendiju, a usto se zaposlila na fakultetu na pola radnog vremena. Tako uz stipendiju prima i plaću. U Hrvatskoj to ne bi bilo nemoguće, ali ipak bi bilo malo teže.

– Također, vani imam čast raditi s nekim ljudima do kojih ne bih došla da sam ostala okružena istim profesorima u Hrvatskoj. Tako primjerice radim na jednom znanstvenom radu s profesorom Nicom Carpentierom koji je jedan od vrhunskih istraživača. Mislim da je uvijek dobro izaći iz svoje neke sigurne zone i sredine i vidjeti i kako drugi ‘rade’ znanost, pa se tako i obogatiti drugačijim iskustvom, mišljenja je Silvija.

Foto: privatna arhiva

Ponekad se pita ima li to sve smisla

Padne joj danas, dvije godine nakon, na pamet da je mogla i bez ovoga. Ponekad se pita zanima li ikoga ono čim se bavi i zašto bi ikoga to uopće interesiralo, ima li ikakvu vrijednost. Prođe joj kroz glavu pomisao, otvoreno mi priznaje, da bi ljudi i društvo savršeno mogli funkcionirati i bez njenih analiza, radova i ideja. To je nešto što se zove imposter syndrome. Mogli bismo ga opisati kao osjećaj kod osoba da nisu dovoljne dobre u onome čim se bave pa sve do toga da su prevara.

– Puno mladih doktoranata se bori s tim. U tim se trenucima pokušam sjetiti zašto sam uopće upisala doktorat, pročitam ponovno neku od najdražih knjiga na temu celebrity politike da se inspiriram i slično, kaže nam.

A da ono što radi definitivno ima smisla i da nikako nije riječ o prevari svjedoči i prvi znanstveni rad naslova ‘Celebrities turning into populists: The celebrity populism of Miroslav Škoro during the 2019 Croatian presidential campaign‘ koji je Silvija nedavno objavila u poznatom domaćem znanstvenom časopisu Medijske studije. U tom se radu konkretno bavi celebrity populizmom na primjeru Miroslava Škore, pojašnjava mi, i to kroz analizu njegove komunikacije na Facebooku tijekom predsjedničke kampanje 2019. godine kada se on, tada najpoznatiji kao glazbenik, odlučio kandidirati za gradonačelnika. U radu promatra kako je, kada je to radio, kombinirao dijelove iz celebrity svijeta s populističkim porukama.

– Osjećaji su nekako pomiješani. Proces od početka stvaranja rada pa do objave u znanstvenom časopisu je dug. Da ne objašnjavam sada detalje tog procesa, želim reći da je nakon toliko vremena lijepo vidjeti da je rad konačno vani. Osjećam veliko olakšanje, ponos i motivaciju da nastavim dalje, ali da budem iskrena, istovremeno mi je i puna kapa tog rada jer sam ga pročitala i prepravljala valjda tisuću puta haha. Moram reći da mi je posebno drago što sam rad objavila baš u Medijskim studijama, časopisu koji izdaje FPZG, jer sam s tim fakultetom i dalje emocionalno povezana iako sam već pune dvije godine na doktoratu u Pragu, zaključuje.

KAKO BI OPISALA ŽIVOT MLADIH ISTRAŽIVAČA?

‘Prilično sam sigurna da je svako iskustvo izrazito individualno, čak i u istom znanstvenom polju, a kamoli u različitim disciplinama. Mislim da se radi o jednom turbulentnom putovanju s puno različitih faza koje se ponavljaju. Krene s fazom inspiracije i velikog uzbuđenja, slijedi faza istraživanja koja je i dalje uzbudljiva, pa faza frustracija, nailaženja na problema, preispitivanja svojeg rada, pa onda i preispitivanja sebe i svoje pameti. E onda opet faza uzbuđenja kad se učini da je problem riješen, pa opet frustracija jer obično nije riješen ili se odmah pojavi nešto novo… I tako u krug. Ne opisujem sada samo pisanje same disertacije ili znanstvenog rada, već i cijeli proces promišljanja o nekoj temi, osmišljavanja predavanja za studente… Mnogi se žale da nemaju previše slobodnog vremena tijekom doktorata i da je teško balansirati između posla/studija i privatnog života, ali ja mislim da je važno sačuvati svoje hobije i prijatelje van akademije, pa se to jako i trudim. Čekaj, rekao si jedna rečenica? Haha. Život pun različitih emocija, konstantnih uspona i padova i borbe sa svojim radovima, ali i samim sobom. To je jedna rečenica’.