Naše novinarke prisjetile se prvog dana faksa: ‘Curi koju sam taj dan upoznala sada sam vjenčana kuma’
Početak faksa velik je događaj u životu svakog studenta, a prvi dan je nešto što se itekako pamti. Neki brucoši su nervozni, neki jako dobro raspoloženi, neki su možda i sramežljivi, ali svi su sigurno uzbuđeni zbog onoga što ih čeka u narednih nekoliko godina studentskog života. Svog prvog dana na faksu prisjetile su se i novinarke naše redakcije – Marija, Ramona, Marija Edita i Josipa.
Studenti | foto: Canva
Kako bi brucošima barem malo olakšali prve dane studiranja u kojima se isprepliću uzbuđenost, zabrinutost, veselje, zbunjenosti i svi drugi osjećaji koji su dio svakog novog početka, novinarke redakcije srednja.hr prisjetile su se svog prvog dana faksa. Marija Edita, Josipa, Ramona i Marija ispričale su kako su se osjećale taj dan, koliko brzo im je trebalo da steknu prijatelje, kako su se snašle u rasporedu, a našao se tu i pokoji savjet.
Marija Edita: ‘Curi koju sam upoznala na prvi dan faksa sam sad vjenčana kuma’
Prije početka faksa sam nabavila omot za indeks s ilustracijom i natpisom iz jedne videoigre koja baš i nije bila jako popularna. Stvarno nisam očekivala da će je itko prepoznati, ali meni je bila fora jer je imala veze s ispitima. Odmah prvi dan, dok smo čekali ispred jednog kabineta kako bi ovjerili neke papire, prišla mi je jedna cura i pitala me je li to ilustracija iz te i te igre. Oduševljeno sam rekla da je i tu se rodilo prijateljstvo. Bile smo ista godina, imale smo slične interese i jednostavno smo ‘kliknule’. Nas dvije smo još uvijek odlične prijateljice, a prije par godina sam joj postala i vjenčana kuma. Prvi dan faksa će mi zauvijek biti dokaz da videoigre spajaju ljude.
Josipa: ‘Baš rado se sjećam prvog dana faksa’
Moj prvi dan faksa je bio baš lijep i danas ga se rado sjećam. S obzirom na to da sam se dan prije toga tek doselila u Zagreb i apsolutno ništa nisam znala, odlučila sam se odmah, nakon što sam se smjestila u stan, pomoću Google Mapsa prošetati do zgrade faksa da vidim gdje je točno i da si barem uklonim brigu oko odlaska na faks u ponedjeljak. Tramvaje se nisam usudila koristiti da slučajno ne bih završila tko zna gdje, a moram priznati da sam prvih nekoliko dana svuda išla pješice (sva sreća pa mi je faks bio blizu stana). Stoga, taj ponedjeljak sam se laganini, po lijepom i sunčanom vremenu, prošetala do faksa gdje me odmah u hodniku dočekala hrpa brucoša koji, kao i ja, nisu imali pojma u koju dvoranu točno trebaju ići.
Stala sam među njih i kratko promatrala kome bi mogla prići. Ubrzo su u hodnik ušle dvije djevojke od kojih je jedna prilično glasno viknula ‘dobro, gdje je ta A dvorana’. Odmah sam znala da ću se s njom ‘skompati’ i tako je i bilo. Upoznala sam se s njom i kolegicom koja je bila uz nju. U super raspoloženju smo se napokon uputile u A dvoranu i tako smo nastavili razgovor i upoznavale se s drugim kolegama koji su isto bili jako prijateljski raspoloženi. Kasnije smo otišle na kavu i u menzu pa su mi cure objasnile koje tramvaje mogu koristiti za odlazak na faks, u menzu i sve što mi treba i te savjete sam zaista koristila kada sam se, za nekoliko dana, ohrabrila na vožnju tramvajem.
Ono što mi je bilo pomalo čudno je to što mi je raspored bio takav da jedan dan u tjednu nisam imala predavanja i trebalo mi je neko vrijeme da se prestanem bojati da nešto propuštam i da sam u nečemu pogriješila pa da zato nemam predavanja, a ne zato što je raspored jednostavno takav. Također, uživala sam u upoznavanju grada, odlascima na kave, druženjima u klubu našeg faksa i svim drugim čarima studentskog života. S kolegicom koju sam prvu upoznala se nakon prve godine više nisam aktivno družila, ali smo ostale u dobrim odnosima.
Marija: ‘Slušala sam kolegij na kojemu uopće nisam trebala biti’
Prvi dan faksa pamtim po ogromnoj zbunjenosti. Sve je bilo novo, sve je bilo drugačije od srednje škole, ali srećom, kolege s kojima sam se upoznala prvi dan su uspjeli olakšati stres i zbunjenost. Sjećam se i da sam ostala slušati predavanje nekog izbornog kolegija jer nisam znala čitati raspored i mislila sam, kao i većina drugih zbunjenih studenata, da moramo svi slušati to predavanje zbog čega smo izgubili tri sata života.
Osim zbunjenosti, pamtim prvi dan faksa po uzbuđenju i pijenju najslađe i najukusnije Cedevite mog života u klubu faksa za tri kune. Taj cijeli prvi tjedan faksa upoznala sam većinu kolega koji su mi kasnije postali najbolji prijatelji, tako da će mi sigurno ostati u jako lijepom sjećanju!
Ramona: ‘Biraj kolegije na kojima ima prakse i javljaj se za bilo kakav posao’
Prvi dan na faksu ispao je poprilično dobro, nisam se bojala da neću pronaći neko društvo jer sam vrlo komunikativna osoba. Već na prvom predavanju do mene je sjela cura i odmah smo nakon predavanja otišle na kavu gdje je već bila njena ekipa s naše godine. Bilo nas je iz skoro svih krajeva Hrvatske tako da nam je jako smiješno bilo čuti nazive nekih stvari na tuđim dijalektima. Družili smo se otprilike prvih par mjeseci prve godine, ali sam kasnije shvatila da to nisu osobe s kojima se želim družiti do kraja studija jer su skoro svi iz te ekipe upisali taj faks ‘tek toliko’ i imali su druge ciljeve u životu, dok je moj san bio upisati baš taj faks i baviti se upravo tom profesijom.
Tako da sam im jednostavno rekla kako želim upoznati druge ljude koji imaju iste interese i ciljeve kao ja i to su normalno prihvatili, nismo više toliko išli na kave, ali i dalje smo pričali i zajedno radili projekte za faks, a ja sam onda pronašla druge kolege i kolegice s kojima sam napredovala na studiju kako vjerojatno ne bih nikada da sam ostala se družiti samo s početnom grupom ljudi.
Prvo što mi je bilo čudno je to što su nam profesori govorili da ne moramo sve zapisivati s prezentacija ili na predavanjima dok nešto pričaju, da ćemo dobiti prezentacije i da je ono najbitnije u literaturi. Pripremila sam za svaki kolegij jednu bilježnicu, a na kraju mi je bio dovoljan jedan blok, odnosno ‘svaštara’ gdje sam zapisivala kad su rokovi za kolokvije, ispite, koju literaturu trebamo čitati i slične stvari. Druga stvar koju nisam u potpunosti shvaćala je bila skripta – nisam ju smatrala vjerodostojnom i odbijala sam učiti iz toga, sve dok nisam u jednom trenutku bila pretrpana gradivom i išla sam kupiti skripte od jedne cure koja je bila na višim godinama studija. Jer, logika mi je bila da ako traži novce za njih, da ih je sigurno sama napravila i da su detaljne i dobre. Na kraju je ispalo da sam kupila samo kopiranu knjigu i nečije tuđe isprintane skripte.
