Nekoć prekrasno jezero smrdi po trulim jajima: Znanstvenici s Ruđera pojasnili zašto su pomrle životinje i biljke
Rogozničko jezero, poznato i kao Zmajevo oko, krenulo je smrditi po trulim jajima. Znanstvenici s Instituta Ruđer Bošković pojašnjavaju kako se radi o anoksiji koja je uzrokovana naglim padom temperature. Međutim, smtrad je najmanji problem. Budući da je proces miješanja i oksidacija sulfida potrošio sav kisik u jezeru, došlo je do pomora biljnog i životinjskog svijeta.
Rogozničko jezero nekad i sad | foto: IRB
Znanstvenici Instituta Ruđer Bošković (IRB) koji se bave proučavanjem i očuvanjem Rogozničkog jezera, ovih su dana primijetili promjenu u boji i mirisu jezera. Riječ je o pojavi anoksije u cijelom vodenom stupcu jezera i širenju toksičnog sumporovodika. Ovom prirodnom procesu pogoduju ekstremni vremenski uvjeti, poput naglog pada temperature atmosfere.
Rogozničko jezero ili u narodu poznato kao Zmajevo oko, prirodni je fenomen i jedinstven morski sustav na Jadranu i Mediteranu. Nedavno je zbog svojih fizičko-kemijskih i bioloških karakteristika uvršteno na mapu od stotinjak stalno stratificiranih, anoksičnih (bez kisika) i euksiničnih (slobodni toksični sulfid u vodenom stupcu) jezera na svijetu.
Rogozničko jezero u normalnim uvjetima | foto: IRB
Pomor biljnog i životinjskog svijeta
Glavna karakteristika jezera je sezonska stratifikacija u gornji oksični sloj, srednji sloj ili kemoklinu obojenu u ljubičasto, te pridneni anoksični sloj okarakteriziran potpunim mrakom (nema prisutnosti svjetla) i visokim koncentracijama toksičnog amonijaka i sulfida.
– Ovih dana jezero se ponovno naglo izmiješalo, zamutilo, širio se miris trulih jaja, te je jezero promijenilo uobičajenu transparentno zelenkasto plavu boju površine u neprozirnu zelenkasto sivuobjašnjava dr. sc. Irena Ciglenečki-Jušić, voditeljica Laboratorija za fiziku mora i kemiju vodenih sustava IRB-a, ujedno i voditelja projekta Rogozničko morsko jezero kao model odziva ekosustava na promjene u okolišu (MARRES) Hrvatske zaklade za znanost.
U jezeru je, nastavlja, tijekom miješanja vodenih slojeva došlo do hlapljenja i oksidacije sulfida te stvaranje polisulfida i elementarnog sumpora koji se uslijed visoke koncentracije i slabe topljivosti pojavljuje u koloidnoj formi, odnosno taloži u vodenom stupcu što je promijenilo transparentnost i boju jezera.
– Proces miješanja i oksidacija sulfida potrošila je sav kisik u jezeru, te je jezero od nedjelje 27. rujna potpuno bez kisika. Takvo stanje izazvalo je pomor biljnog i životinjskog svijeta, ističe Ciglenečki-Jušić.
Anoksija jezera | foto: IRB
Oporavak će biti dugotrajan
Ovakvo stanje pojave anoksije u cijelom vodenom stupcu zabilježeno je do sada tri puta, u rujnu 1997., listopadu 2011., te 2016. godine. Jezero je predmet prirodno-znanstvenih istraživanja znanstvenika IRB-a u suradnji s kolegama s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Centra za more i priobalje u Dubrovniku te splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo kao i timom međunarodnih kolega još od 1990. godine.
– Pojava anoksije u cijelom vodenom stupcu jezera je prirodni proces koji se javlja u nepravilnim vremenskim intervalima ovisno o vremenskim prilikama. Pogoduju mu ekstremni vremenski uvjeti, poput naglog pada temperature atmosfere koja naglo ohladi slani površinski sloj vode. Taj sloj vode tone i miješa se s vodom bogatom sulfidom. Unazad zadnjih desetak godina ovakve nagle promjene su sve učestalije, navode znanstvenici.
– Oporavak jezera je dugotrajan, pogotovo što se tiče biologije, dok se kemijski procesi više manje vrate na staro u roku od nekih mjesec dana. Prema dosadašnjim saznanjima za biološki oporavak potrebno je nekoliko godina, no tada dolazi do ponovnog miješanja i životni ciklus kreće ispočetka. Međutim, uvijek od nove početne točke, što je posebno interesantno za daljnja specifična istraživanja, objašnjava dr. Ciglenečki-Jušić.
Anoksija jezera | foto: IRB
Jezero se smatra prirodnim laboratorijem za praćenje promjena u okolišu, a u novije vrijeme pokazalo se idealnim i za praćenje transporta i donosa pustinjske prašine iz Sahare na područje srednjeg Jadrana.
