Nemate ideja ni previše novca za doček? Povedite se za primjerom spontanih zagrebačkih studentica
Samo rijetki sretnici za doček Nove godine odlaze na putovanja i slično, dok se većina ostalih snalazi kako najbolje zna i umije. Najpopularniji su organizirani dočeci u klubovima (iako je mnogima to već dosadilo) te sakupljanje ekipe u vikendicama, stanovima i slično. Čest je problem i prekasnog planiranja, stoga se mnogima događa da par dana prije Stare godine i dalje ne znaju gdje bi i što sa sobom. Ukoliko niste jedna od onih osoba za koju je to samo još jedna večer u godini, a dovoljno ste spontani, povedite se za primjerom zagrebačkih studentica, koje su u zadnji tren odlučile vlakom otputovati u Ljubljanu i snalaziti se tamo do jutra. Ispričale su nam zašto takav doček ne bi mijenjale ni za kakav drugačiji.
Osobna arhiva
Iako je doček Nove godine samo jedan od mnogih dana u godini, mnogi mu pridaju vrlo veliku važnost, zbog čega uvijek planiraju doček, za koji su spremni iskeširati i poveću svotu novca. Poznato je da studenti na tom polju ne stoje baš dobro, stoga si rijetki mogu priušiti kojekakva putovanja, izlete i slično. Dočeci u klubovima mnogima su dosadili, a skupljanje ekipe u stanovima također je izlizana opcija za mnoge od njih. Nekoliko zagrebačkih studentica započele su prošle godine svoju tradiciju – spontano su odlučile u zadnji čas vlakom otputovati u Ljubljanu, bez da su dogovorile smještaj. Ispričale su nam kako je u tom gradu izgledalo njihovo spremanje, šminkanje, sam doček i spavanje te otkrile zašto bi svakome preporučile to iskustvo.
Doček za spontane ljude avanturističkog duha
Stela, Mihaela i Sonja zajedno s još nekoliko djevojaka tražile su nešto blizu, jeftino i bez komplicirane organizacije, stoga se sve odigralo brzo i spontano. Sve što im je prije palo na pamet bilo je ili preskupo ili prekasno za organizirati, stoga su odlučile otputovati u Ljubljanu vlakom. – Ne znam otkud nam je došla ideja dočeka u Ljubljani, no krenule smo za njom. Još se samo trebalo dogovoriti oko noćenja. Naravno da je Svemir htio da ne noćimo i da sve bude što sponatnije i hvala mu na tome. Osobno nisam za neke fine, sterilne, ukočene i do detalja planirane dočeke, tako da mi se sama ta ideja odlaska vlakom u Ljubljanu i natrag jako svidjela, ispričala je Sonja te dodala kako bi takav doček preporučila svima koji nisu dubokog džepa, ali prije svega onim spontanim, slobodoumnim ljudima avanturističkog duha.
‘Svašta se izdogađalo’
– Sve je teklo nekim potpuno neočekivanim tijekom. Uistinu je bilo svega, od presvlačenja i šminkanja u toaletu na kolodvoru, preko međusobnih simpatičnih svađica, razilaženja ekipe i ponovnih pronalaženja, pa sve do upoznavanja nekih kratkoročni ljubavi i drijemanja na kolodvoru. Naravno da smo se i smrzli, no nije nam smetalo, zaključila je Stela.
Osobna arhiva
Za ljude koji ne vole planirati
I njene prijateljice odlučile su se na ovu ideju jer ne vole previše planirati, a ovaj će doček pamtiti baš po tome što je bio spontan i poseban. – Hodati gradom u kojem nisi nikada bio, ne znajući kamo ideš, u najmanju je ruku uzbudljivo. ‘Gledanje’ vatrometa koji se ne vidi od magle, spavanje na kolodvoru, isprobavanje stanem li u ormarić za prtljagu, trčanje za vlakom i gledanje istog kako odlazi pa ponovno vraćanje u, koliko-toliko, tople prostorije kolodvora i čekanje idućeg bilo mi je puno zabavnije od klasičnih dočeka Nove godine. Preporučila bih svakome da kupi kartu do nekog mjesta, ništa ne planira i jednostavno uživa u onome što mu putovanje nosi, savjetovala je Mihaela.
Ukoliko niste u odličnoj financijskoj situaciji, ovo je idealno
rješenje. Studentice su otkrile kako neke od njih i ove godine planiraju
napraviti sličnu stvar, a još uvijek ne znaju u koji će se grad
uputiti, kako i doliči ovakvom spontanom dočeku Nove godine.
Osobna arhiva
‘Sve je ispalo bolje nego što smo očekivali’
– Više mi je bilo dosta razmišljanja o tome gdje ću biti za doček. Znala sam da više nisam za uobičajeni organizirani doček u nekom klubu ili u nekoj kleti, nekom privatnom partiju ili slično. Uostalom nitko od mojih, a ni ja nismo bili u nekoj super financijskoj situaciji. I što nam je preostalo? Svima nam je bio cilj dobro se provesti, učiniti neki novi korak, iskušati novu situaciju, otići na doček s potpuno nepoznatim ljudima i u konačnici htjeti pričati o doživljajima zauvijek. I tako, nas osam kulerica uputilo se 31. prosinca, ujutro u 11:50 s brzim vlakom do Ljubljane. I sve je ispalo i bolje no što smo očekivale, najvjerojatnije jer nije bilo nikakvog plana gdje točno idemo.
Sve je bilo na blef jer niti grad nismo poznavale. Cuganje u vlaku, večera iz snova uz vrlo dobru pjesmu, održana na kolodvoru u čekaonici nikad nije mogla biti specifičnija – francuska salata, mlinci, purica, domaći kruh, pohano meso, domaći kolačI… Uglavnom drugi dan već u 12:30 bile smo u Zagrebu. I ove godine Stela i ponavljamo ovakav tip proslave ali u zadnji tren ćemo odlučiti idemo li u Maribor ili Veneciju, otkrila nam je Stela.
