Nije zajebancija: Ova kraljica s Prava na najromantičniji je način opisala kako uživa u prodaji akademskih radova
Ponuda i potražnja za kupovinom eseja, seminarskih ili diplomskih radova u studentskim grupama na Facebooku uvijek je aktivna i aktualna. Studenti se ne libe tražiti ‘pomoć’ pri izradi akademskih radova ili pak nuditi svoje usluge za pisanje istih u tuđe ime. U FB grupi ‘Tražim/nudim studentski posao’ tako smo naišli na vrlo kreativan oglas studentice Pravnog fakulteta u Zagrebu, koja biranim, poetskim riječima nudi svoje usluge pisanja sastavaka, eseja, seminara jer uživa ‘u sastavljanju rečenica i objašnjavanju kompliciranih razmišljanja’.
Oglas iz grupe ‘Tražim/nudim studentski posao’
U Facebook grupi ‘Tražim/nudim studentski posao’ prije dva dana pojavio se iznimno zanimljiv i kreativan oglas. S njime ne bi bilo problema da se ne radi o akademski i etički prijepornoj ponudi. Naime, studentica kojoj na profilu stoji kako studira na zagrebačkom Pravnom fakultetu biranim je, poetskim rječnikom kolegama ponudila da za njih piše eseje, seminare i to, pazite sad ovo, iz nostalgičnih razloga!
– Imam tu neku naviku živcirati prijatelje/poznanike da mi daju da im pišem sastavke, eseje, lektire i seminare jer iz nekog razloga uživam u sastavljanju rečenica i objašnjavanju kompliciranih razmišljanja. Mislim da ima veze s nostalgijom oko čitanja lektire i pisanja sastavaka, stoji, između ostalih bisera, u njenoj objavi. Potom objašnjava kojim područjem najbolje vlada, a poručuje i kako zainteresirani mogu očekivati fer naplaćivanje zbog nedaća skromnog studentskog života. Cijelu objavu pogledajte u nastavku:
U komentarima ispod objave oglasa, samo se jedan kolega kritički osvrnuo na sadržaj ove velikodušne ponude kreativne studentice Prava.
– Čudno kako nigdje nisi čula “eseje i seminare bi studenti trebali sami pisat”, al ta rečenica ne postoji na Pravnom pa razumijem, napisao je u komentaru.
Zanimljivo, post i dalje stoji objavljen u grupi, no zašto i ne bi? S obzirom na do temelja narušene etičke standarde u hrvatskoj akademskoj zajednici, bilo bi iluzorno očekivati da studenti krenu drugačijim, ispravnim putem. Štoviše, ubrzano ponestaje ljudi koji bi im na takav put mogli ukazati.
