Mnogim mladim ljudima u Hrvatskoj je omogućen odlazak na fakultet, jer roditelji stoje iza njihove odluke, a i financijski ih podupiru. Jedino što oni trebaju napraviti jest biti dovoljno ambiciozni i marljivi kako bi savladali godine fakulteta. Međutim, nije svima bilo tako. Ova studentica nije mogla upisati fakultet, jer je uvijek nešto bilo važnije od toga. Udala se, ulagala u svoju obitelj i životni prostor, pa nikad nije imala vremena i novaca za sebe. No, kad su joj djeca odrasla, shvatila je ‘sad ili nikad’ i upisala fakultet, te postala brucošica sa 48 godina.
Studentica Ružica u mlađim danima nije imala mogućnosti upisati fakultet, stoga je svoju neostvarenu želju ispunila u 48. godini života, kad je konačno pronašla vremena za sebe. Danas je medicinska sestra, supruga, majka, baka i studentica treće godine stručnog studija sestrinstva na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. Nije joj bilo lako prihvatiti taj izazov studentskog života, no sretna je i ispunjenija nego ikad.
Sarma se jede tri dana u tjednu
Buđenje u pet sati ujutro, odlazak na posao, pa s posla na fakultet. Dolazak doma u večernjim satima i kuhanje ručka za sutra, ali i sljedeća dva dana. Druženje s obitelji i učenje do ponoći.
Tako izgleda jedan dan u životu studentice koja osim te uloge, ispunjava ulogu supruge, majke dvije kćeri, ali i bake. Pitali smo Ružicu kako uspjeva uskladiti sve te obveze.
– Imam veliku podršku obitelji, bez njih ne bi mogla. Istina je da jedu sarmu tri dana u tjednu i da ne stignem peglati, ali zato imaju sretnu mamu i suprugu, pa su podnijeli žrtvu, objasnila je Ružica.
Iako joj je suprug bio šokiran kad mu je objavila svoje vijesti o upisu na faks, danas je potpuno naviknut na njezin životni stil pa joj daje dovoljno podrške i vremena da stigne pripremati ispite.
Trenutak istine i upit samoj sebi ‘pa što ja to radim’
Danas se sa smijehom prisjeća dana kad je odlučila upisati fakultet.
– Bio mi je veliki financijski izdatak dati odjednom toliko novaca za školarinu, ali čovjek nikad nema dovoljno novca i uvijek sve potroši, pa sam znala da će se naći i za faks, priča nam sugovornica.
Taj dan kad se išla fotografirati za indeks, zastala je ispred foto studija i upitala se ‘Bože moj, pa što ja to radim, vrijedi li se uopće žrtvovati’.
– Zato sada na indeksu izgledam kao na odredu za streljanje, ali znam da je to sve iza mene i da sam proživjela tri odlične godine života, shvaća danas.
Kad je došla na prvo predavanje, shvatila je da ima kolegica koje su starije kao i ona, stoga joj nije bio problem uklopiti se u društvo. Iako su mlađi kolege godište njezine kćeri, često puta su joj izlazili u susret, pa su joj tako jednom prilikom proslijedili šalabahtere.
– Idem na ispit i uspijem pogledati u šalabahter, ali tad sam shvatila da su slova presitna da ih uopće vidim i prepišem. Taj put sam pala ispit, no sljedeći put sam zasluženo učenjem dobila četvorku, govori kroz smijeh.
Ako se trudiš, uspjeh neće izostati
Nakon gotovo tri godine studentskog života, shvaća da je ovaj potez bio njezina osobna satisfakcija i potvrda vlastitog angažmana.
– Osim toga, vještija sam u profesionalnoj komunikaciji i proširila sam svoje znanje, potvrđuje Ružica.
Kad joj je bilo teško prisjetila se riječi svoje kćeri koja joj je rekla da ako se trudi, uspjeh neće izostati. To joj je glavni moto u učenju, a dosad joj dobro ide jer je svaku godinu ‘očistila’ do srpnja.
Shvaća da je ovo bio jedan od najboljih poteza u životu, a kani uvijek učiti i raditi na sebi, jer kako kaže ‘čovjek uči dok je živ’.
