Niko na medicini ima prosjek 4,95 i otkriva kako je tijekom rokova za knjigom manje od nekih vršnjaka
Niko Kirinčić jedan je od najboljih studenata medicine na riječkom Medicinskom fakultetu. Ukupni prosjek mu je visokih 4,95, s time da je tri od četiri godine studija prošao sa savršenim, prosjekom 5,0. Neke posebne tajne koja ga je dovela do tog rezultata, odmah nam jasno kaže, nema. Ali postoje metode zbog kojih mu ispitni rokovi nisu velika ‘tlaka’. Da nije upisao Medicinu, vjerojatno bi završio na FER-u i to je samo dio onoga što nam je Niko otkrio o sebi.
Niko Kirinčić | foto: privatna arhiva
– Da budem u potpunosti iskren, nikada mi cilj nije bio prolaziti sve godine s ovako visokim prosjekom niti sam osjećao pritisak sa svoje, niti ičije druge strane, kaže nam u uvodu razgovora Niko Kirinčić.
Niko je jedan od najboljih studenata na svom, Medicinskog u Rijeci. Ukupni prosjek mu je 4,953, a prvu, treću i četvrtu godinu završio je s prosjekom 5,0. Ključ uspjeha je da mu je gradivo iznimno zanimljivo pa onda daje sve od sebe da ga dobro nauči. Pohađa većinu predavanje i tako si smanji posao koji treba odraditi doma.
– Prosječan dan započinje fakultetskim obavezama, bilo predavanja, seminari ili vježbe nakon čega ostatak dana ovisi o aktualnim predmetima te terminima kolokvija i završnih ispita. Postoje lakši i teži periodi u svakoj akademskoj godini te se, shodno tome, dnevna potreba za učenjem mijenja. Nisam ‘kampanjac’ i učim redovito, čime mislim da si uvelike olakšavam stresne periode pripremanja završnih ispita u kojima smatram da provedem manje vremena za knjigom od prosječnog studenta, kaže Niko.
Bitna znanja i vrijednosti stekao je u osnovnoj i srednjoj školi
Nikada, kaže, nije odbio ocjenu, a teza da studenti ne bi trebali učiti radi ocjene nego znanja posebno dolazi do izražaja na medicinskim fakultetima. Niku smo pitali i što mu je bilo najteže položiti, kaže da je to dvosemestralna patologija na trećoj godini. Stava je da je to ujedno i jedan od najbitnijih kolegija, a kad studenti dobro usvoje gradivo nadolazeći klinički predmeti bit će im razumljiviji i lakši za naučiti. Uz studij mu, ovisno o periodu u godini, ostaje i slobodnog vremena. Voli ga iskoristiti za druženje s prijateljima, obitelji i djevojkom, ali i pozabaviti se nekim sportom, poput nogometa, odbojke, košarke, ribolova i ronjenja, ili zimi skijanja.
– Sportski sam tip osobe i cijeli sam život trenirao nogomet, smatram da je do značajno pridonijelo mojoj organizaciji vremena i životnim navikama, kaže naš sugovornik.
Svoje obrazovanje Niko je započeo u Osnovnoj školi Pećine u Rijeci. Ondje su, kaže, postavljeni osnovni i najvažniji temelji njegova obrazovanja. Potom je išao u Gimnaziju Andrije Mohorovičića u Rijeci i to prirodoslovno-matematički smjer. Zahvalan je, kaže, svemu što su ga tamošnji profesori naučili i usadili u njega lijepe vrijednosti.
– Iz tog perioda smatram da sam izvukao maksimum u vidu organizacije i načina učenja, kao i temeljnog znanja u područjima prirodnih znanosti koje mi je puno pomoglo kod učenja za maturu i pretkliničkih predmeta na fakultetu. Razredi su mi uvijek bili ispunjeni pametnim mladim ljudima čime smo poticali jedni druge postizanju vlastitog maksimuma, prisjeća se Niko.
‘Oduvijek je moj poziv medicina, izrazito sam zadovoljan fakultetom’
A kako se odlučio nakon srednje upisati Medicinski fakultet? Pa, medicina mu je od malena bila iznimno privlačna, iako ga je prirodoslovno-matematički gimnazijski program srednjoj školi približio i elektrotehnici i računarstvu.
– Međutim, oduvijek je moj poziv medicina. Studij je u potpunosti ispunio moja očekivanja i izrazito sam zadovoljan načinom na koji učimo i našim fakultetom. Prve tri godine su poput temelja na kojima kasnije, u završne tri godine studija, gradimo naše kliničko iskustvo. Mješavina teorijskog i praktičnog znanja dolazi do izražaja posebice u kliničkom periodu studija i smatram da za svakog pojedinca postoji domena medicine u kojoj se nađe, navodi Niko.
Na pitanje imaju li studenti medicine dovoljno prakse tijekom studija da bi se po završetku dobro snašli na radnom mjestu, odgovara da to ovisi o studentu i da u slučaju riječkog Medicinskog svaki student može utjecati na to koliko će prakse steći.
– Nitko ne može očekivati da će profesori i asistenti trčati za svima nama i da svi možemo u kratko vrijeme proći sve, već je na svakom studentu da pokaže želju i volju za znanjem. Nikada se nije dogodilo da je netko odbio naš zahtjev tijekom odrađivanja vježbi ili da nam nešto nisu htjeli pokazati u bolnici. Štoviše, potiču nas na to i voljni su ispraviti i ukazati na grešku ili prostor za napredak. Također, svatko ima pravo na ljetnu stručnu praksu na odjelu po vlastitom izboru, kao i volontiranje na mnogim lokacijama, kaže Niko.
Niko Kirinčić | foto: privatna arhiva
‘Za sada planiram ostati u Hrvatskoj’
Da nije upisao medicinu, vjerojatno bi, kaže, išao na zagrebački Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER), na kojem je završila i većina njegovih razrednih kolega.
– S dobrim radnim navikama i srednjoškolskim znanjem mislim da bih se snašao i na takvom fakultetu. Iako su mi Matematika i Fizika u srednjoj školi bili zanimljivi predmeti koje sam položio s odličnom ocjenom na maturi, jednostavno nikada nisam osjetio takvu strast kao za medicinom, kaže Niko.
Kada jednom završi studij medicine, čeka ga specijalizacija. Trenutni afiniteti su mu anesteziologija ili kardiologija. No, sve mu je poprilično inspirativno, a kako ima još dvije godine studija ima i vremena za odluku.
– Za sada planiram ostati u Hrvatskoj te sam u potpunosti otvoren za rad i život u bilo kojem kraju Hrvatske, ovisno o mjestu gdje se natječaj za željenu specijalizaciju otvori. Inozemstvo vidim kao odličnu priliku za dodatnu edukaciju i usavršavanje, odgovara nam na pitanje o tome želi li ostati u Hrvatskoj ili se u budućnosti vidi negdje drugdje.
Unatoč izvrsnim rezultatima na studiju, Niko nam se požalio da i dalje nije među kandidatima koji su ostvarili pravo na STEM stipendiju u području medicine. Financijskog poticaja za izvrsnost, ističe, svakako nedostaje.
‘Treba naći vremena i za uživanje u ovim najboljim godinama’
Upisi na studije su nedavno završeni, a u klupe četiriju medicinskih fakulteta od jeseni sjedaju novi studenti. Niku za kraj pitamo ima li neki savjet za brucoše, kako da se već sada pripreme na studentski život, kao i postoji li tip učenika koji možda ne bi trebao upisati studij medicine.
– Mišljenja sam da bi isključni faktor za studij medicine trebao biti manjak empatije i želje za pomaganje drugima. Ispiti mature diferenciraju one bolje od manje dobrih, no bitno je samo da budu ustrajni u onome što rade i da upišu ono što vole. I, na kraju krajeva, da upišu ono čime se žele baviti u životu. Medicina glasi kao jedan od težih fakulteta, ali uz kontinuirani rad, trud i podršku okoline ne bi trebalo biti većih problema. Studentski život ima toliko svojih prednosti, tako da treba naći vremena i za uživanje u ovim najboljim godinama, zaključuje ovaj riječki izvrsnik.
Više tekstova iz serijala o najstudentima čitajte na poveznicama:
Bartol je lani bio jedan od najmaturanata: I na faksu je prošao s 5.0, a uz to trenira svaki dan
Mislav je 2017. bio među najmaturantima. Onda je upisao Medicinski i sve godine prošao s 5,0
Jan studira fiziku na PMF-u i prolazi s 5.0: Na kolegiju koji mi je bio najteži sad sam demos
Na jednom od studija koje je najteže upisati Kristina prolazi s pet: Otkriva zanimljiv recept za to
Jure je na pravu prošao s 5.0: ‘Još nisam naišao na predmet koji me ne zanima’
