Ništa nije trulo u državi Danskoj: Mjesečno 5.000 kuna mladima, 10.000 kuna nezaposlenima
Život u danskoj prijestolnici za naše pojmove jako je skup, ali državni poticaji koje dobivaju studenti pomažu mladima u osamostaljivanju pa ih većina već sa 18 godina odlazi iz roditeljskog doma. Pročitajte iskustva studentice koja u Danskoj živi od svoje osme godine, a trenutno studira pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
srednja.hr
Danskom studentu koji se odseli od svojih roditelja država plaća pet tisuća kuna podrške kako bi si osigurali adekvatan smještaj za nastavak svog obrazovanja. Ova politika poticanja ljudi na osamostaljivanje urodila je plodom pa se većina Danaca već sa 18 godina odluči preseliti.
Na ispite s knjigama i drugim pomagalima
Državni poticaj pokriva troškove smještaja, a fakulteti su im besplatni
– Stanovi u Kopenhagenu jako su skupi pa pet tisuća kuna vrlo često nije dovoljno za plaćanje najamnine. U pravilu bi trebali biti jeftiniji, ali zbog velike potražnje mislim da se većina stanova od 50 kvadrata, koji imaju dnevni boravak i spavaću sobu, naplaćuju po sedam tisuća kuna mjesečno. Ja sam imala sreću pa sam si pronašla takav smještaj za četiri i pol tisuće. Osim navedenog financijskog poticaja, velika nam je pogodnost i što ne moramo plaćati školarinu, izjavila je Halida Ramović koja u Kopenhagenu studira Balkanske studije.
Halida se rodila u bosanskom gradu Foči, s osam godina se preselila u Dansku, a trenutno živi u Zagrebu jer je upisala Croaticum, Centar za hrvatski kao drugi i strani jezik. Kao što kaže, još uvijek joj je sve novo tako da je sa svime zadovoljna pa i smještajem kojeg je pronašla.
Stan od 65 kvadrata, od trga udaljen deset minuta hoda plaća oko tri tisuće kuna. Puno su joj pristupačnije i cijene kava, kazališta i kina pa uživa u društvenom životu kojeg si je puno teže mogla priuštiti u Danskoj.
Sindikati nezaposlenima isplaćuju oko deset tisuća kuna mjesečno
‘Kava u kafiću je oko 45 kuna’
– U Kopenhagenu radim iste stvari, ali puno rjeđe. Tamo je kava oko 45 kuna, a kino 70 pa ne mogu baš često otići pogledati film ili sjediti po kafićima. I osnovni troškovi su puno veći. U Zagrebu sam u stanu dobila perilicu za rublje, a to je kod nas veliki luksuz. Imaš sreće ako postoji vešeraj u podrumu zgrade pa te onda jedna mašina košta oko deset, dok se u gradu naplaćuje i po 45 kuna, objasnila nam je Halida koliko su kod njih neke vrijednosti drugačije postavljene.
Puno je skuplja i prehrana. Nemaju menze, a u sklopu škola i fakulteta postoje samo kantine gdje se mogu kupiti sendviči za tridesetak kuna pa im je praksa užinu nositi od doma kako bi uštedjeli. Ne postoje državne subvencije, tako da studenti na hranu troše jednako kao i svi ostali.
– Ova podrška od pet tisuća kuna ponekad ne pokrije niti troškove smještaja, tako da nam je za samostalan život potrebno puno više. Studenti koji ne mogu ili ne žele raditi za vrijeme studiranja, od države mogu tražiti mjesečni kredit koji uz malu kamatu moraju početi otplaćivati kada završe svoje obrazovanje, objasnila nam je Ramović kako se sa troškovima nose tamošnji studenti koji ne rade i ne mogu ili ih, vjerojatnije, ne žele financirati roditelji.
