Novi podaci: Na faksu je više nastavnica, ali muški kolege imaju viša zvanja i veće plaće
Među nastavnicima i suradnicima na faksevima diljem države ima više žena nego muškaraca. No, u najvišim znanstveno-nastavnim zvanjima i, shodno tomu, na najvišim plaćama ih je – pogađate – manje. Razgovaramo s riječkom rektoricom i predsjednicom Rektorskog zbora Snježanom Prijić Samaržijom koja za srednja.hr analizira korijene ovoga fenomena.
Ilustracija: Unsplash; ThisisEngineering RAEng
Državni zavod za statistiku objavio je izvješće o visokom obrazovanju u 2020. godini, a u njemu smo, osim podataka o diplomiranim studentima, našli i dosta zanimljive informacije o nastavnicima i suradnicima na visokim učilištima.
Žena više, ali manje u visokim zvanjima
Ukupno u sustavu imamo 18.056 nastavnika i suradnika na visokim učilištima diljem države, od čega je žena više od polovine, točnije njih 9.187. Zabrinjavajuća informacija odmah u startu je da gotovo šest tisuća zaposlenih ne radi na puno radno vrijeme, kao i da njih gotovo šest i pol tisuća nije zaposleno putem ugovora o radu, već ugovora o djelu.
Posebno indikativne informacije pronalazimo kada pogledamo kako su nastavnici i suradnici raspoređeni po zvanjima, posebice glede spola. Iako žene čine više od polovinu zaposlenih nastavnika i suradnika, u najvišim zvanjima, pa tako i na najvećim plaćama, manje ih je nego muškaraca. Tako, primjerice, kad govorimo o znanstveno-nastavnim zvanjima, redovitih profesora je 2.888, od čega žena 1.128; izvanrednih profesora je 2.266, od čega izvanrednih profesorica 1.083.
Tek kada dođemo do docenata, koji inače čini prvu stepenicu znanstveno-nastavnih zvanja i izrazito niži koeficijent i plaću od, recimo, redovnih profesora – tu imamo više docentica u odnosu na docente, i to tek za nekoliko postotnih poena. Žena je više među predavačima, lektorima, višim lektorima, asistentima, višim asistentima, kao i stručnim suradnicima, višim stručnim suradnicima i stručnim savjetnicima; redom zvanja s nižim koeficijentima i plaćom.
Postoje predrasude o sposobnostima žena
Pitali smo rektoricu riječkog sveučilišta i aktualnu predsjednicu Rektorskog zbora Snježanu Prijić Samaržiju da nam ukratko iskomentira ova saznanja. Postojanje tzv. staklenog stropa na institucijama, od visokog obrazovanja, pravosuđa, zdravstva, a posebice u Saboru, kaže nam rektorica, je činjenica na koju godinama upozoravaju.
– Već se uvriježila kovanica za žene – da su većina, a manjina, pri čemu se zapravo misli na pozicije gdje se donose odluke. Kada govorimo o znanosti, HAZU je posebno loš primjer zbog niske zastupljenost žena. Senat Sveučilišta u Rijeci je prvi Senat u kojem je, voljom ljudi u stručnim vijećima, probijen stakleni strop jer je u jednom periodu bilo više žena, nego muškaraca. Sada je omjer 50:50, a tako je i u upravi Sveučilišta, istaknula je.
Riječko sveučilište od svih je javnih u državi prvo imalo rektoricu – Katicu Ivanišević – a i prvo je, ističe, s drugom rektoricom. Sve to govori da riječko sveučilište, kaže, diše otvorenije.
– Senzibiliziranost na teme pravednosti i ravnopravnosti je konstantno visoka, ne samo kada se radi o brojevima već i u onom važnijem kvalitativnom aspektu autentične brige za jednakost šansi i mogućnosti, kaže Prijić Samaržija.
Visoko školstvo, po njenom je mišljenju, ogledalo društva, pa ako je društvo dominantno patrijarhalno, onda će biti i visoko obrazovanje. Kaže da se u tom sustavu u pravilu ne radi o otvorenoj diskriminaciji, ‘ali implicitne predrasude o tome imaju li žene sposobnosti za upravljanje su svakako prisutne – kod muškaraca, ali i žena’
Žene u akademiji imaju manje djeci nego muški kolege
Manjak povjerenja prema ženama na mjestima donošenja odluka, naglašava rektorica Prijić Samaržija, vidljiv je na različitim mjestima, kod evaluacija i drugih izbora, a čak i kada su žene na upravljačkim mjestima.
– U nekim sredinama vrlo je primjetan i ‘old boys club’ kodeks. Ono što dodatno u visokom obrazovanju odvraća žene od upravljačkih pozicija je činjenica da je teško balansirati privatni život i poslovne obveze. Naime, još uvijek živimo u sredini u kojoj žene u pravilu imaju socijalnu ulogu brige o djeci i starijima u obitelji. Kako je život u svijetu znanosti vrlo kompetitivan, a zadržavanje statusa i redovito napredovanje zahtijeva stalni rad i produkciju, ženama je objektivno teže uskladiti privatno i poslovno. Zbog toga mnoge žene odustaju, boje se nerazumijevanja i frustracija kod kuće i na poslu koje ih čekaju ako se upuste u tu avanturu, podcrtava rektorica.
Taj se fenomen, pojašnjava nam, često opisuje kao ‘zid majčinstva’ (eng. maternal wall) i nije prisutan samo u institucijama visokog obrazovanja kod nas, već i u svijetu. Neka istraživanja tako pokazuju, veli, da žene na sveučilištima u prosjeku imaju manje djece nego njihovi muški kolege, a i češće se odlučuju na samački život.
– Dakako, da bi promišljanje, razumijevanje i proširivanje prostora sloboda, pravednosti i jednakosti trebalo dolaziti primarno iz visokog obrazovanja, zbog čega smatram da je naša odgovornost za postojeće stanje veća. Naša nam jedinstvena sveučilišna autonomija daje prostora za izgrađivanje autentičnog akademskog integriteta, neodvojiv dio je i briga za ravnopravnu zastupljenost žena, zaključuje.
Više starih nego mladih
Uz omjer nastavnica prema nastavnicima, posebice u onim bolje plaćenim, višim znanstveno-nastavnim zvanjima, zanimljive podatke pronalazimo i glede godina života. Naša je akademska zajednica po demografskim skupinama, kao i generalno stanovništvo, starija no mlađa.
No podatak koji uistinu plijeni pažnja je da u sustavu, što se tiče dva kraja lepeze, imamo više onih koji su blizu mirovine, negoli mladih. Konkretno, nastavnika i suradnika u dobi do 29 godina imamo 1.510, a s druge strane, starijih od 60 imamo 1.971. Posebno tu treba obratiti pozornost da na visokim učilištima u Hrvatskoj lani radi čak 658 nastavnika i suradnika u dobi od 65 i više godina.
