O studentskim izborima mogu reći samo ovo: Evo zašto ne možemo imati lijepe stvari
Studente, zapravo, nije briga za studentske izbore. Neprebrojiva većina njih nije ni iskoristila svoje biračko pravo. Oni drže da su studentski izbori nešto bez veze. Neki mali hadeze, esdepe, stranačko-politički podmladci za koje nikoga ne bi trebalo biti briga. Pogrešno. Ne moraju podržati, dovoljno je da šutnjom i apatijom ne ometu prve političke korake tih raznih podmladaka. Jer koraci su to koji će ih, neka nas povijest jednom nečemu nauči, polako, ali sigurno dovesti do fakultetskih katedri, sveučilišnih ureda i ministarstava. Njihova budućnost je pozicija na kojoj će vašu krojiti – i prošlost i sadašnjost i budućnost. Sve je to već osigurano. Samo ne smiju previše talasati i sve će biti prema starom običaju.
Foto: Matej Markovinović, srednja.hr
Gotovi su još jedni studentski izbori. Barem glavni dio njih. Studenti, opet njih premalo, izabrali su svoje predstavnike na fakultetskoj i sveučilišnoj razini. No, za razliku od svih prijašnjih izbora, ove je popratila nevjerojatna količina kakofonije, optužbi, pritužbi i puzajućih skandala.
Krenimo od nule
Krenimo od nulte točke. Informacije je gotovo nemoguće pronaći. Osim onoga što je objavljeno na stranicama rektorata, fakulteti su potpuno neujednačeni. Trenutno, javnost i novinari, ne znaju tko je studentski predstavnik, tko je u izbornom povjerenstvo, tko zaprima prigovore, tko je u biračkom odboru, a tko promatra izbore, i to na nizu zagrebačkih fakulteta.
Ne znaju jer te informacije nisu javno objavljene ili, ako jesu, tako daleko, u bespućima rubrika zametnute. Dovoljno je da nisu dostupne. Upravo smo na ovim izborima imali situaciju da je jedan fakultet, očito neupućen u propise, uspio počiniti, kako kažu, ‘pogrešku’ u imenovanju članova povjerenstava za izbore. Toliko, da su u ta tijela imenovali ukupno pet ljudi koji – po Zakonu i Pravilniku – izrijekom ne smiju biti u tim tijelima jer su aktualni studentski predstavnici. Taj fakultet je nakon što smo im na to ukazali poništio izbore.
Spojimo li manjak informacija s tom činjenicom, možemo samo spekulirati koliko je još fakulteta, ne samo pri zagrebačkom, već i drugim sveučilištima, možda i godinama radilo istu stvar. Kršilo zakone, statute i pravilnike. Namjerno ili nenamjerno. Ali mi za to ne znamo i, kako trenutno stoje stvari, ne možemo doznati. Jedino što nam preostaje je svakom pojedinačnom faksu slati upite za konkretna imena i odluke. A dok to sve obavimo, izbori su prošli, predstavnici izabrani i nikoga više nije briga za proceduru.
Imena (ni)su mrska
To je samo početak. Pritužbe su nam ovog tjedna stizale sa svih strana. Profesori i članovi izbornih povjerenstava neke su studente upućivali za koga glasati. Neki su nam rekli da im ‘stoje nad glavama’ dok zaokružuju. Neki su na birališta stigli bez studentske iskaznice, bez osobne iskaznice, nisu mogli ući u Studomat da potvrde svoj identitet. A ipak su, kažu nam, na kraju glasali. Samo su rekli ime i prezime. Nije važno je li njihovo, bitno da je ime studenta tog faksa za kojeg znaju da neće izaći na izbore. Nije to teško, možeš dati ime kolege koji je u Dubrovniku, Splitu ili Osijeku.
Pojedini fakulteti netransparentno donose odluke o izborima. Odbijaju više od polovine kandidata, skrivaju se iza GDPR-a, iako na svojim kandidacijskim listićima studentima daju na potpis privolu za obradu i objavu njihovih osobnih podataka. Naravno. Radi se o studentskim predstavnicima na javnom, javno financiranom sveučilištu koji će sjediti u tijelima i donositi važne odluke. Njihova imena pa tako i razlozi odbijanja njihovih kandidatura od javnog su interesa. Ipak, javnost ih nije doznala.
To nije sve. Ni približno. Ovih dana šalju se poruke, pozivi, ispituje se teren. Tko ima gdje utjecaj na studente, tko će iduće godine glasati za kojeg dekanskog kandidata. Vade se dopisi od prošle godine u kojima dekani nekih od najcjenjenijih fakulteta pozivaju na sankcioniranje studentskog predstavnika. Studenti se javljaju nama. Anonimni, prestrašeni. Nitko ništa nije spreman reći pod svojim imenom i prezimenom. Osim onih koji su debelo u kampanji, pa na privatne profile naših novinara besramno šalju zamolbe da ih podržimo u kampanji.
Studente, zapravo, nije briga za izbore
Pritom, sveučilišno izborno povjerenstvo krije se iza manjka eksplicitnih propisa o tome što smiju napraviti. Nemaju ingerenciju, tako, rješavati nepravilnosti na fakultetima. Iako su fakultetski studentski izbori, u praksi, neodvojivi od sveučilišnih. Ta događaju se na istom biračkom mjestu i preklapa im se biračko tijelo. Svi studenti faksa mogu glasati za sveučilišne predstavnike. No, to nije dovoljno za kontrolu i nadzor. Ping-pong loptica odgovornosti prebacuje se s jednih na drugi na treće na četvrte…
I dok se sve ovo događa, studente, zapravo, nije briga za izbore. Ne znamo još kompletnu izlaznost, ali samouvjereno možemo reći, njih 80 posto nije ni iskoristilo svoje biračko pravo. Barem toliko. Ogromna, neprebrojiva većina na našem najvećem sveučilištu koje broji preko 66 tisuća studenata, drži da su studentski izbori nešto bez veze. Neki mali hadeze, esdepe, stranačko-politički podmladci za koje nikoga ne bi trebalo biti briga.
Pogrešno. Ne moraju podržati, dovoljno je da šutnjom i apatijom ne ometu prve političke korake tih raznih podmladaka. Jer koraci su to koji će, neka nas povijest jednom nečemu nauči, polako, ali sigurno dovesti do fakultetskih katedri, sveučilišnih ureda i ministarstava. Njihova budućnost je pozicija na kojoj će vašu krojiti – i prošlost i sadašnjost i budućnost. Sve je to već osigurano. Samo ne smiju previše talasati i sve će biti prema starom običaju.
*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr
