Objava studentice PMF-a nakon potresa ganula tisuće ljudi: ‘Danas sam se uvjerila u nešto što je Sava oduvijek imala’
I dok su se brojni studenti vratili kućama nakon pojave koronavirusa u Zagreba, dio njih ostao je u metropoli. Među njima je i Monika, studentica nastavničkog smjera Matematike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Baš kao i ostatak stanara Save, najvećeg studentskog doma u Hrvatskoj, nije ni slutila da će Zagreb snaći još jedna nepogoda – potres koji se dogodio u nedjelju. U dirljivoj objavi u Facebook grupi Studentskog doma ‘Stjepan Radić’ opisala je trenutke nakon potresa, a njena objava ganula je tisuće članova grupe koji su ju ‘lajkali’. Uz Monikino dopuštenje, objavu u nastavku prenosimo u cijelosti.
Foto: Dominik Smolak | srednja.hr
Želim nešto napisat’ svima vama koji ste tu i koji niste, koji zovete i pitate kako smo mi koji smo daleko od svojih obitelji.
Odluka za ostat’ ovdje ili otići doma je teška. S jedne strane mogućnost da se zarazi drage osobe, s druge strane do kad će trajati… Ne smatram ni jednu odluku boljom ili lošijom, ali danas sam se uvjerila u nešto što je Sava oduvijek imala, a mi nismo primjećivali i želin se zahvaliti na tome, jer ne mogu ić’ od osobe do osobe i govoriti hvala.
Jutros dok smo sestra i ja spavale na trećem katu je toliko zatreslo. Iz Hercegovine sam i znam šta znači 6 Richtera pa i više, ali isto tako tamo su temelji jači, jer su ljudi znali di grade kuće i stanove. Ovo danas, iako slabije jačine od nekih doživljenih potresa, je i meni bacilo misao u glavu: urušit ćemo se svi. I samo onaj trenutak: Bože, pomozi nam i smiluj nam se, dok držimo zatvorene oči u nepomičnom stanju. Čim se prestalo tresti, svi smo izašli vani. Cijela Sava se skupila van, i svatko na pristojnom odstojanju. Čak nas je i čistačica pohvalila za razmak 😀 Izašli smo van i čekali.
Ubrzo je došao upravitelj i zamjenik upravitelja. Umjesto da brinu za sebe i svoje, oni su došli nama. Odmah su nam rekli da se idemo obući toplije jer je bilo poprilično hladno. Da uzmemo dokumente i bocu vode,jer ne znaju koliko su čvrsti temelji i da se vratimo za 2-3h natrag u sobe. Svi su otišli nazad. I znate šta? Apsolutno nikog nije bilo briga je li ponio laptop, knjige, hranu, odjeću. Svi su uzeli dokumente i izašli vani.
Zamjenik upravitelja je cijelo vrijeme bio s nama i govorio nam upute kao i zaštitari. Veliko im hvala na tome!
Nakon toga, oko 11, došlo je nas nekoliko pred menzu, jer gladni smo, od 7 na nogama. I znate šta? Tamo su bile tete koje su u nedjelju u ovakvim uvjetima došle tu za nas. Nisu se stigli pripremiti, svaki čas se mogla i na njih urušit’ menza. Ispekli su komade svinjetine i stavili ih među kruh.
Kad sam ušla u menzu sa zahvalnošću sam uzela jedan sendvič iz solidarnosti prema drugima, da svi dobijemo.
Tada je kuhar (?) rekao da zna u kakvom smo stanju i da uzmem još. Nudili su nam jogurte, pudinge, voće te iskazali da im je žao što se nisu mogli bolje pripremiti i da je ovo privremeno te pritom naglasili da sve pozovemo da dođu tu jest, dok još radi danas.
Tada sam im zahvalila, zahvalila na svemu što čine za nas! Žao im je šta se nisu bolje pripremili? Meni je žao vas gledat’ kako za nas dajete svoje vrijeme i snagu. Pripremili ste se i previše. Oni kojima se ne sviđa svinjetina, kako je taj kuhar rekao, jer mu je bilo žao i njih, nek’ ne jedu. Tko je gladan, ne bira. Hvala vam i ništa drugo! Nakon toga smo bacili koju foru o ljubavi u karanteni i otišli.
Tu se osjeća toliko zajedništvo. Još sad kad nam se pridruži ekipa s Cvjetnog. Lakše je. Vidiš grupicu od tri čovjeka, vidiš više takvih grupica, vidiš tete u menzi, kuhare, čistačice, zaštitare, upravitelje i shvatiš da si ipak na sigurnom. Da se ljudi brinu za tebe. Da ti je zapravo dobro.
Danas nikog nije bilo briga za stvari kad smo trčali niz stepenice, a sad, kad si preživio i kad si zaboravio da si maloprije ti, ili tvoja obitelj mogao završit’ pod ruševinama i ostat’ bez ičega kao ovi ljudi koji nam dolaze na Cvjetno, kukaš za njima. Pa ipak nije sve u nekoliko kofera? Život! Zajedništvo! Solidarnost! Ljubav! Za ostalo ćemo lako 🙂
Dobro smo i čuvajte se <3
