Uvriježeno mišljenje akademske zajednice obično ide u smjeru osuđivanja onih studenata koji si produže studiranje, navodeći njihovu nesposobnost ili čak lijenost da sve obveze izvrše u roku. Međutim kako to obično biva, stvari nisu onakve kakvima se čine. Tako je i 24 – godišnji student novinarstva Dino Djula jedan od najuspješnijih studenata s prosjekom 4, 86 odlučio upisati dodatnu godinu i produžiti svoj studentski život. Provjerili smo s njim što radi u svoje slobodno vrijeme te koji je bio njegov motiv za ovaj potez.
Dino Djula je student diplomskog studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Ono što ga razlikuje od mnogih kolega je činjenica da je sa svoje 24 godine odlučio ne završiti fakultet u propisanom vremenu, već produžiti studiranje za još jednu godinu. Apsolventsku godinu si je uzeo da piše diplomski rad, iako je već sve ispite položio.
Strah od ulaska u svijet odraslih?
Laka odluka pala je prošle jeseni na pamet 24 – godišnjem studentu novinarstva na FPZG – u, Dini Djuli. Naime iako je njegov prosjek iznimno visok, odnosno 4, 86, ovaj student odlučio je produžiti svoj studentski život. Jedan od razloga bilo je i kvalitetno pisanje diplomskog rada.
– Htio sam da moj diplomski rad stvarno predstavlja krunu mog dosadašnjeg školovanja, a budući da sam tijekom svog školovanja bio aktivan na razne načine poput volontiranja i prakse bilo je teško posvetiti se adekvatnoj izradi diplomskog rada, priča nam Dino.
Osim pisanja diplomskog, priznaje da je još mnogo činjenica prevagnulo u nastavku školovanja, a možda je i s jedne strane postojao i neki strah od odrastanja.
Upravo taj strah od odrastanja platio je tri i pol tisuće kuna, koliko ga je koštao upis apsolventske godine, no tvrdi da je to mala cijena za cjelokupnu dobit.
Putovanja, volontiranje i neformalno obrazovanje
Jedina obveza ovog studenta sada je pisanje diplomskog rada na temu medijske edukacije, dok drugih nametnutih obveza nema.
– Student sam bez studentskih obveza, nemam ispita niti predavanja, ponosno je istaknuo Dino.
Zbog toga je svoje vrijeme usmjerio u nekim drugim pravcima, pa se trenutno prijavljuje na razne natječaje, volontira ali i sudjeluje u brojnim oblicima neformalnog obrazovanja.
– Radim kao demonstrator u Informatičkom centru faksa što mi je izvor prihoda, osim toga uključen sam u rad Televizije student te sam proputovao Europu kroz projekte ‘Youth in Action’ programa, nabraja ovaj student.
Ono što mu je najveći dobitak ove dodatne godine jest i slobodno vrijeme koje provodi da prouči sam sebe i ono što želi, a kako je po prirodi znatiželjna osoba ni trenutka nije požalio što je produžio svoj studentski život.
Početna lijenost može prerasti u dodatnu motivaciju
Često puta se u društvu čuju mišljenja da oni koji su lijeni i kojima se ne da raditi niti studirati odugovlače s fakultetom te bespotrebno produžuju svoje razdoblje studiranja.
– Postoje ljudi koji će se odlučiti na ovo iz ‘krivih’ razloga, ali mislim da zapravo niti ne postoji pravi razlog za produženje studiranja. Netko će se posvetiti volontiranju i skupljanju iskustava, netko će to napraviti da radi preko studentskog ugovora jer ej tako lakše naći posao, a netko zbog jeftinijih studentskih putovanja, objasnio nam je sugovornik.
Smatra da ako je lijenost nekome i bila razlog za dodatnu godinu faksa, ta lijenost kasnije može prerasti u motivaciju.
Zbog toga je Dino svakom svojem kolegi ali i kolegici savjetovao da si uzmu ‘slobodnu godinu’ te da iskoriste to vrijeme da se obrazuju, volontiraju, putuju ili čak pronađu praksu.
Jer na kraju krajeva, sve te stvari postaju puno teže ostvarive jednom kad postanete brojka na burzi rada.