Odlazak u menzu studentima s alergijama veliki je stres: Zaposlenica mi je rekla da se ponašam kao trudnica
Nije tajna da postoje studenti koje studiraju samo kako bi mogli imati studentska prava. Među raznim povlasticama koje studenti uživaju se nalazi i odlazak u menzu. Nažalost, nekima su ti odlasci puno stresniji nego većini – mislite li da su menze dobra mjesta za alergičare?
Foto: Ana Šoda, srednja.hr
Na kraju napornog dana i (ne)položenih ispita, ne postoji bolji osjećaj od onoga kada odete u menzu, naručite si omiljeno jelo, a zatim sjednete i uživate s društvom. Pandemija u kojoj i dalje živimo je nažalost utjecala na to i da se odlasci u menzu promijene pa više nije riječ o okupljalištima, već o brzinskom ručku ili večeri.
Većina će se pak složiti da stres prestaje tek kada napokon naručite jelo, odnosno stavite ga na tacnu. Mnogi su u stresu jer zaista žele pojesti bečki i pommes frites, a postoje i oni kojima je stres ipak nešto veći – onima koji imaju alergije i intolerancije. Prosječan student će jednostavno biti bijesan jer nije ulovio zadnju porciju bečkog, dok će neki nažalost ostati gladni – njihove jedine opcije više nema.
O ovom problemu se raspravljalo i prije nekoliko godina (detalje možete pronaći ovdje), no izgleda da se stvari i nisu pretjerano promijenile. Koliko je to zaista problematično smo provjerili u razgovoru sa studentima.
– Alergična sam na gluten dugi niz godina, također imam i dijabetes. Svu hranu koja sadrži pšenicu, raž, ječam ne smijem konzumirati, a to su sve tjestenine, kruh, variva, umaci, kolači, pekarski proizvodi, pohano meso… Dalo bi se tu još nabrajati. U menzi jedem prilično rijetko jer u većini slučajeva hranu koju smijem jesti nemaju ili je kontaminirana glutenom. I kada odem tamo jesti, moram gnjaviti tete da mi posebno slažu menu. Jednom sam doživjela neugodnu situaciju kada sam zamolila da mi se posebno složi tanjur jer su samo bile dvije stvari koje sam smjela jesti, a jedna je bila u glavnom meniju, te komentar na to je bio da se ponašam kao trudnica. Najbolja menza i najbolje tete koje su mi uvijek izlazile u susret su tete na mom faksu, jedino tamo sam znala da me nitko neće poprijeko gledati ako mi bude trebalo nešto posebno. Žalosno je to što kada nemam vremena sebi kuhati, nemam nekada što ni jesti od kuhanog taj dan jer ako se dođe pred kraj radnog vremena, gotovo su nemoguće šanse pronaći nešto što smijem jesti, rekla nam je Laura (21) koja studira opće šumarstvo.
Menza bi trebala biti mjesto gdje apsolutno svi mogu pronaći nešto za sebe – kuhani obrok po pristupačnoj cijeni. Ili barem da nemate neugodne scene dok se pokušavate snaći u nezgodnoj situaciji. Bilo bi lijepo, zar ne? Ili da dobijete točne informacije, kao što nam je rekla naša sljedeća sugovornica.
‘Mrvice’
– Ne podnosim laktozu, te imam slabiji oblik intolerancije na gluten, a inače ne jedem meso tako da su moji odlasci u menzu ponekad i gubitak vremena. U menzi jedem jednom do dvaput na dan, a neke dane uopće niti ne idem. Većinom sama znam koja hrana dolazi u obzir, no ponekad provjerim i na tablici alergena za stvari koje još nisam probala. Većinom su okej iskustva, no imala sam situaciju s cvjetačom. Kao prilog postoje cvjetača i cvjetača s mrvicama (slično je i s mahunama). Varijante ovih povrća izgledaju slično, ali su različitih sastava te je onda najbolje pitati tetu u menzi koje je u pitanju (provjera nikad ne škodi). No, nažalost tete nisu uvijek najbolje raspoložene pa znaju reći da se radi o običnoj cvjetači, a zapravo je s mrvicama, prepričala nam je Maria (19) s Filozofskog.
I dok će netko sa slabijim oblikom intolerancije na gluten preživjeti mrvice na cvjetači, kako bi završio netko s celijakijom? Upravo kako bi se spriječili ružni scenariji, naša sljedeća sugovornica nam je rekla kako u menzu ustvari uopće ne ide.
– Imam celijakiju (nepodnošljivost glutena) i netoleranciju na laktozu i izbjegavam sve što sadrži gluten (brašno, žitarice i proizvodi koji to sadrže čak i u tragovima) i mlijeko. Nažalost ne postoji ni jedna menza koja nudi takvu prehranu pa se tamo ni ne hranim. Bila sam jednom s prijateljima u menzi, ali sam već u startu znala da ne postoji ništa jer sam razgovarala direktno s ministarstvom i menzom gdje su mi potvrdili da takva prehrana ne može biti osigurana. Bilo bi lijepo da se uvede takva prehrana jer dok sam na faksu cijeli dan ne mogu ništa pojesti ako si ne ponesem od doma, rekla nam je Sara (20) s FKIT-a.
Iako sada ne djeluje moguće, ali jednog dana ćemo se vratiti u dvorane i na fakultete i morat ćemo opet redovito ručati u fakultetskim menzama. Odnosno, neki neće.
Još neugodnih situacija
– Imam Crohnovu bolest, a što se tiče netolerancija, uglavnom je to na grah, grašak, mahune, slanutak, zapravo sve što spada u mahunarke. Uz to imam još netoleranciju na pohanu hranu, većinu mliječnih stvari zbog laktoze (ili hrana koja u sebi ima mlijeko životinjskog podrijetla), sjemenke i svježi kruh. Od povrća su to patlidžan, paprika, kiseli kupus ili bilo što ukiseljeno, također veće količine rajčice s koricom. Općenito izbjegavam hranu koja u sebi ima gluten ili laktozu, a ovo ostalo nabrojano jednostavno ne jedem jer mi uzrokuje tegobe. Netolerancije mi često stvaraju probleme jer mi uveliko sužavaju izbor prehrane, a nekada su jela u menzi vrlo malog izbora pa mi bude teško izabrati što da jedem ili pak na “izbor” imam samo jedno jelo koje mogu pojesti, priznala nam je Jelena Katarina (21) s Grafičkog fakulteta.
S obzirom na to koliko mora paziti na svoju prehranu i pomno birati što jesti, ne čudi da uz menze veže negativne uspomene.
– Što se tiče neugodnih situacija, bilo ih je par puta. Sve su bile vezane uz to da bih slučajno uzela jelo za koje sam izbliza (kada bih stavila na tacnu) vidjela da sadržavaju nešto što ne smijem jesti, npr. grašak, te nisam smjela vratiti i zamijeniti jelo jer bi mi kuharice branile da uzmem nešto drugo što smijem jesti. Rekla bih da mi najviše zapravo fali raznolikost među hranom, neka prilagođenost nama koji ne možemo sve jesti a isto kao i ostali studenti nemamo vremena spremati unaprijed hranu zbog obaveza na fakultetu. Mislim da bi se trebalo poraditi na tome da se uvedu zdravije varijante određenih jela poput integralnog kruha i integralne tjestenine, raširiti ponuda salate ili jednostavno dati više izbora hrane općenito, na primjer da postoji izbor iz raznih skupina hrane, predlaže Jelena Katarina (21).
Slab izbor stvara probleme i onima koji nemaju alergije, a kamoli ne onima koji doslovno ne mogu pojesti neke stvari. Ne zato što im nije fino, ili im nije dan, već samo ne mogu.
– Jednako kako se ne misli na vegetarijance (koliko mi se čini), isto tako se ne misli na ljude koji su alergični na ribu i morske plodove. Ja sam diplomirala 2020. godine – doslovno svaki petak nisam imala što jesti u menzi na Medicinskom u Zagrebu. Smeta mi što se ta ideja “nemrsa/posta” mora primjenjivati u menzi – nismo u crkvi nego u državnoj ustanovi i eto, ima nas koji ne smijemo jesti te stvari, dakle ukratko, ne možemo jesti ništa petkom, požalila nam se je Silvia (25).
I dok je jednom dijelu studenata sigurno od pomoći što mogu petkom ipak jesti u menzi te poštovati post i nemrs, svakako bi trebale postojati i druge opcije. Gotovo pa je nemoguće s jednim jelom udovoljiti svima, pa baš zato treba ciljati na proširenje ponude. Uz već navedene probleme, dobar dio studenata nam je rekao da bi u menzama voljeli vidjeti i proizvode bez laktoze.
