Omiljena profesorica odbila priznanje Hrvatskih studija: ‘Sjaj Preporodne dvorane i ugledni uzvanici ne mogu prekriti mračnu stranu stanja na HS-u’
Branka Tafra umirovljena je profesorica Hrvatskih studija. Među studentima i kolegama omiljena, što smo imali prilike vidjeti na njenom posljednjem predavanju kada su joj priredili oproštaj za sjećanje. Inače, jedna je od najcitiranijih znanstvenica u humanistici s preko 500 citata, a iskazala se i kao osoba s izraženim osjećajem za pravdu kada je u pismu progovorila o stanju na svojoj instituciji. Ovoga puta o njoj donosimo veliku priču jer je, povodom ovotjednog obilježavanja 25. obljetnice osnutka Studija, odbila primiti priznanje koje je dodjeljivano umirovljenicima. Sjaj Preporodne dvorane, u kojoj se održavala ceremonija, i ugledni uzvanici, smatra, ne mogu prekriti mračnu stranu stanja na HS-u.
Branka Tafra u promo videu Hrvatskih studija | Foto: YouTube Screenshot
Nakon 34 godine rada na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2005. došla je na Hrvatske studije. Taman je uvedena Bolonja pa je s prvom generacijom studenata učila bolonjska pravila. Odmah su kliknuli i oni su je smatrali svojom razrednicom. Tako je i bilo s nebrojeno generacija sve do njenog zadnjeg predavanja, kada su joj kolege i studenti pripremili oproštaj za pamćenje. Pričamo o Branki Tafri, među studentima i kolegama omiljenoj profesorici, cijenjenoj znanstvenici i osobi s izraženim osjećajem za pravdu. Ovaj tjedan je odbila primiti priznanje povodom 25. obljetnice osnutka Hrvatskih studija jer se ne može pomiriti sa stanjem u koje su pojedini akteri doveli tu instituciju.
Omiljena profesorica i izvrsna znanstvenica s 548 citata
Sjaj i ugledni uzvanici ne mogu prikriti mračno stanje na Hrvatskim studijima
Na prekjučerašnjoj manifestaciji koja se održala u Preporodnoj dvorani Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, dodjeljivala su se i priznanja umirovljenicima. Među ispisanim imenima nismo mogli ne primijetiti da fali ono omiljene profesorice – Branke Tafre. Ona je, naime, odbila primiti priznanje, i to iz nekoliko razloga. Prvenstveno zbog situacije u koju su Studije doveli akteri iz sadašnje uprave.
– Ta ustanova je trebala proslaviti svoju 25. obljetnicu kao fakultet. Sjaj Preporodne dvorane i ugledni uzvanici ne mogu prekriti mračnu stranu sadašnjega, nikad težega stanja na Hrvatskim studijima i njihovu nesigurnu budućnost. Osim toga, kao profesorica ne bih mogla primiti priznanje bez naših studenata u dvorani. Pitam se za koga je uopće proslava ako nije za studente, ako nije u dvorani Zagreb u Kampusu i ako studentske udruge za svoje mnoge aktivnosti i njihovi najvredniji članovi nisu dobili nagrade samo zato jer su se usudili na portalu Studenti govore izraziti svoje nezadovoljstvo, kaže nam Tafra.
Nikada nije držala do forme, već do sadržaja, ali način na koji su je kontaktirali, tako što su je zvali iz tajništva, dovoljno je indikativan. Valjda su znali da će ih odbiti, kaže nam, pa im je bilo teško poslati pristojan poziv poštom.
‘Zna se da je od početka sve krivo, nezakonito, već od odluke o promjeni statusa iz centra u odjel’
Sadašnje stanje na Studijima, instituciji na kojoj je provela posljednjih 12 godina radnog staža, ne komentira s pretjeranim zadovoljstvom. Već se puno toga zna – kaže – zna se da je od početka sve krivo i nezakonito, još od promjene statusa.
– Kad se vidi samo djelić onoga što se događalo posljednju godinu na HS-u, čovjek mora u nevjerici zavapiti: Ma ljudi moji, je li to moguće? Da ne budem plagijatorica, rečenica je to sportskoga komentatora Mladena Delića, naravno u drugom kontekstu. Iako imam dosta godina, ne mogu shvatiti da se u jednoj europskoj zemlji, dapače članici EU-a, na jednom sveučilištu, čak prilično starom, s lijepom tradicijom, mogu kršiti sve moguće norme, od zakonskih, statutarnih i drugih propisa, do uljuđenoga odnosa među ljudima, navodi Tafra.
Eklatantan primjer stanja nedavni je odnos prema studentskim udrugama, priča Tafra, a sada to pokazuje i primjer s vanjskim suradnicima Hrvatskih studija.
– Nastavlja se dalje u istom stilu, a svaki dan nešto novo iskrsne da to potvrdi. Nedavno su studentske udruge bile šokirane odnosom prema njima, sad su vanjski suradnici ostali zgranuti sramnim ugovorima po kojima trebaju raditi prema uputama naručitelja te da naručitelj ima pravo nadzora nad obavljenim djelom. Razni oblici prijetnji i pokretanje stegovnih postupaka, jednoumlje i poslušništvo podsjećaju na neke režime, a ne na demokratsko društvo, kaže Tafra.
Nekada su svi bili velika, skladna obitelj
Profesorica Tafra priča nam i o sretnijim vremenima na Hrvatskim studijima.
– Studenti su voljeli svoje studije, a mi smo profesori osjećali svu ljepotu profesorskoga poziva jer je vladala prijateljska, radna atmosfera. Znala sam imena svojih studenata, njihove probleme, čak i zdravstvene, obiteljske. Predavala sam više predmeta iz jezične kroatistike, nekima i sedam semestara. Imam ih danas koji su doktori znanosti, uspješni na raznim radnim mjestima, ponosim se njima, a oni su ponosni što sam im bila profesorica. Osjećam se jako bogatom jer sam im mnogo dala, ne samo znanja nego i ljudskosti, a oni to cijene pa mi često pišu, traže savjet, šalju slike svoje dječice, prisjeća se svojeg 12-godišnjeg radnog staža na HS-u.
Često se događalo da su Studije izvana omalovažavali. Tada ih je, zajedno s drugim kolegama branila. Svi imaju loše i dobre profesore, loše i dobre studente, ali to je sve bilo normalno. Kada nekadašnju atmosferu i stanje pokuša usporediti s ovom danas, nije baš sretna.
– Ovo danas je izvan svake zdrave pameti. Nema demokratskoga odlučivanja, nema komunikacije, nema potrebnih informacija, dobar je dio zaposlenika potpuno isključen iz bilo kakva odlučivanja, ima se dojam da zapravo vladaju na najgori način pročelnik i njegov savjetnik, ne zna se dokad će biti privremena uprava, iako je prošla godina, smjenjuju se nepodobni, na funkcije se stavljaju tek zaposleni koji nemaju iskustva ni znanja, u upravi nema nitko tko bi predstavljao kontinuitet jer je sva prošlost izbrisana, krenulo se od početka, otpuštaju se vrsni poslijedoktorandi i otkazuje suradnja dugogodišnjim uglednim vanjskim suradnicima, natječaji su formalnost jer su raspisani za određene ljude, sjednice se Vijeća održavaju u Rektoratu, proslava Dana HS-a u dvorani HAZU. I najgore, vlada strah, šutnja, čekanje što će biti, govori nam profesorica Tafra.
Istinski autoritet se ne gradi na moći, nego na znanju i profesionalnom obavljanju posla
U životu i profesionalnoj karijeri, uvijek je bila slobodan čovjek. Mogla je reći što misli, a i u znanosti je voljela veliki stupanj slobode. Nije morala ići utabanim stazama, već je nesputana autoritetima i njihovim teorijama tragala za odgovorima.
– Uvijek sam smatrala da se istinski autoritet ne gradi na moći, nego na znanju i na profesionalnom obavljanju svoga posla. I toga sam se držala čak i kad sam bila u ulozi nadređene. Ne mogu zamisliti svoj, pa ni tuđi život u strahu, u neslobodi. Zato sam svima oko sebe krčila prostor nastojeći da nikoga ničim ne sputavam. Odatle među studentima legendarni Tafrin zakon: Misli svojom glavom! Svaku novu generaciju dočekala sam prije pozdrava tom rečenicom na ploči. Ona je moja poruka i sadašnjim studentima. Ako stariji ne mijenjaju svijet nabolje, neka ga oni sami mijenjaju, kaže nam profesorica Tafra.
Studenti imaju pravo na bolje obrazovanje, na svoje udruge, na svoje mišljenje pa i na pobunu, smatra, ukoliko uoče nepravilnosti. Kaže nam kako bi bilo tragično da mladi ljudi postanu ravnodušni. Osim studenata, kaže nam kako se želi javno zahvaliti profesoru Damiru Bakiću što je na Senatu dao svoj glas protiv kršenja propisa i procedura.
– Na kraju bih rekla da je stanje na Hrvatskim studijima odraz stanja na Sveučilištu. Dok se akademska zajednica ne pogleda u ogledalo, dok ne bude htjela vidjeti istinu, nema napretka. Postavila bih svima nama retoričko pitanje: Kakvu to zemlju ostavljamo svojoj djeci i svojoj unučadi?, zapitala se profesorica.
