Onaj čije ime se ne spominje, (pro)rektor Ante Čović, na udaru Šveučilišnih Švinjarija
Rektor Damir Boras i pravi rektor Sveučilišta u Zagrebu, a formalni prorektor Ante Čović, krenuli su s kadroviranjem po raznim tijelima Sveučilištima kako bi osigurali drugi mandat na izborima u proljeće. Iako se razmatralo, posve prirodno, o padu gerontokracije te povlačenju u nečasnu mirovinu, čelni ljudi Sveučilišta koji moć koriste isključivo za vlastite potrebe, kreću u navalu po drugi mandat. U svom tom akademskom crnilu, gdje znanstvena zajednica šutnjom uporno želi potvrditi hipotezu kako je najgori dio hrvatskog društva, postoje i Šveučilišne Švinjarije. Riječ je o satiričnoj Facebook stranici, a sa svakim novim nelogičnim/ilegalnim/nerazumnim/neakademskim potezom užeg rektorskog kolegija zasvijetli na kraju tunela. Skroman broj njihovih lajkova pokazuje koliko je javnosti do informiranja o znanosti, makar i kroz zezanciju. Ipak, to nije razlog zbog kojeg bismo vam uskratili pozornost na njihov posljednji intelektualni uzlet.
Čime su rektor Damir Boras i prorektor Ante Čović zaslužili drugi mandat na čelu najodgovornije institucije u zemlji? Koja je to jedna pozitivna stvar koju su napravili za Sveučilište? Pitanje je to, na koje ni njihovi pobornici pa i zaposlenici Sveučilišta, naravno anonimno jer je riječ o kukavicama, ne mogu ponuditi suvisao odgovor.
Rektor Boras i (pro)rektor Čović manje su poznati kao tandem ČORAS
Tri godine je prošlo od kada su se Boras i Čović bioetičnim radnjama prebacili s Filozofskog na čelo Sveučilišta u Zagrebu. Nije tri godine malo, u tom periodu izmjene se tri Vlade. Mogu se napraviti projekti, a prvi rezultati bi baš nakon tri godine mogli početi kapati. Međutim, takav projekt, koji je na interesu široj zajednici, ne postoji. Potvrđuju to i oni koji drže ‘lojtre’, a kako smo u znanosti reći ćemo ‘citate’, vrhuški od 65+ godina. O brojnim nepravilnostima sa Sveučilišta smo pisali već stotinu puta, ali u potrazi za jednim dobrim projektom, nikako da uspijemo napisati tekst. Tražili smo i s druge strane ograde, one strane koju policija čuva od svojih studenata, ali ni tamo ne uspijevamo dobiti odgovor – Što su pozitivno napravili Boras i Čović, tandem manje poznat kao ČORAS, za širu znanstvenu zajednicu? Tražimo jedan primjer, kako bi anti-komunikatoru godine Borasu uljepšali imidž u javnosti, za koji rektor pretjerano ni ne mari. Ne mari, jer imidž je izvan autonomije, a znanstvenu zajednicu, vrhunski plaćenu i slabo odgovornu, gotovo isključivo zanima samo što se događa unutar njihove države, odnosno autonomije.
I tako, u svoj toj moći koja se koncentrira u glavnoj zgradi Sveučilišta, od kuda dolaze premijeri, ustavni suci s izdvojenim mišljenjima, doktori i bioetičari, dolazimo do recipročne tišine znanstvene zajednice. Nije to ništa znanstveno izvorno, niti revolucionarno što se stvorilo u autonomiji naše male i znanstveno upitne mreže. O svemu je bilo riječi još davno, iz pera Juliena Benda i teze kako su intelektualci napustili racionalne, univerzalne i bezinteresne vrijednosti te postali zarobljenici parcijalnih interesa. Iznio je to autor davne 1927. i dodatkom popratio 1946. nakon pada nacista u knjizi Izdaja intelektualaca.
U takvim uvjetima, gdje promatrači i novinari koji nisu na platnoj listi mogu postati beskorisne cinične osobe pune otrova, vesele Šveučilišne Švinjarije. One sa svakom novom senatskom švinjarijom pomaknu granicu vlastitih intelektualnih mogućnosti. Posljednja, je možda i najvažnija. Riječ je o fake intervjuu s prorektorom Čovićem koji govori o rektoru Borasu i samome Čoviću. Zapravo, riječ je o remakeu intervjua iz 2011., kada je Čović samo dobivao Povelje Filozofskog fakulteta kao pročelnik Odsjeka za filozofiju. Te godine se Čović žestoko obrušio na tadašnjeg pomoćnika ministra Sašu Zeleniku, prvo kroz ‘priopćenje koje je uzburkalo znanstvenu zajednicu’, a potom i kroz intervju za index.hr, gdje spominje i Maju Vehovec.
Izdaja intelektualaca
Zelenika je optužen za privatizaciju državnih tijela, a tadašnji profesor filozofije cinično predlaže davanje države u koncesiju stranci koja osvoji najviše na izborima. Zelenika se opisuje kao osoba koje je na moćnu poziciju došla kao slučajni prolaznik te da kontinuirano izluđuje akademsku zajednicu želeći ‘prošvercati’ izmjene zakona o znanosti.
Šest godina kasnije, kao jedan spomenik trogodišnjoj ostavštini Čovića, a ususret mogućoj osmogodišnjoj, Šveučilišne Švinjarije, u stilu Hollywoodske produkcije o Čolivudskoj temi donose nastavak, remake intervjua. Riječi ostaju iste, uz poneku stilsku promjenu i latinsku uzrečicu, a ime Saše Zelenike, zamjenjuje se Antom Čovićem. Maja Vehovec je degradirana u rektora Damira Borasa, a sve to garantira nešto uistinu rijetko. Nastavak koji premašuje original. Ipak, nismo u Hollywodu pa zarada nije garantirana briljantnim autorima, ona ostaje na Sveučilištu, u sastavu užeg rektorskog kolegija, samo je pitanje koliko – četiri ili osam godina? Vremenski okvir izdaje intelektualaca bit će uskoro poznat javnosti, već na proljeće, kada su i službeni izbori za rektora, dok se neslužbeni već vode, a samo se rijetki usude izreći ime glavnog kreatora i (pro)rektora Čovića.
Intervju Ante Čović ekskluzivno za Šveučilišne švinjarije: Važno je da Ante Čović ode što prije sa Sveučilišta u Zagrebu! pročitajte ovdje.
*komentar je stav autora
