Online nastava na fakultetima: Provjerili smo kako se brucoši snalaze u novom okruženju
Nova akademska godina je pri samom početku, no već sada se zna da se ustvari – ništa ne zna. Dio studenata sluša nastavu online, dio uživo, a najteže je naravno brucošima. Brucoši, koji ne samo da ne znaju što se zbiva, već ne znaju ni kome se moraju obratiti za točne informacije, su ovih dana sasvim pogubljeni.
Foto: Julia M Cameron, Pexels
Prilagodba na fakultet i na fakultetske obaveze je uvijek veliki šok za sve koji se prvi susreću s time, odnosno za brucoše. Odlazak na faks je vrlo često popraćen suzama, ali isto tako postoji i određena doza entuzijazma koju nosi novi početak, novi ljudi, nova godina.
Ove godine je sve to nekako zasjenilo pitanje ‘kako će se nastava održavati?’ i hoće li uopće biti povratka na fakultete. Dvorane nisu pune studenata, no ima ih. No, dio ih je ipak ispred svojih računala i nastavu prati na daljinu. Kako će se situacija dalje razvijati je i dalje upitno, no jedno je sigurno, a to je da ništa nije sigurno.
Manjak sigurnosti je vrlo vjerojatno najgora stvar koja se može dogoditi ljudima koji u potpunosti mijenjaju svoj život (recimo, odlaze u novu sredinu), pa tako gube i sigurnost kada je u pitanju fakultet. Kako se u ovim uvjetima snalaze ovogodišnji brucoši su nam probali objasniti naši sugovornici.
Hibridan model
– Nastava za brucoše organizirana je hibridno tako da smo podijeljeni u dvije grupe koje se svaki dan mijenjaju na način da je jedna grupa uživo, a druga to istovremeno isto predavanje prati online, te smo 3. i 4. i 7. i 8. tjedan nastave svi online. Trenutno je na faksu super, nastavnici su odlični i za sada sve ide po planu. Smatram da su se ljudi koji organiziraju nastavu zaista potrudili i došli do najboljeg mogućeg rješenja za nastavu u situaciji u kojoj se nalazimo. Trenutno s nastavom i učenjem nemam problema. Bitno je da si dobro organiziram vrijeme i onda sve ide po planu. Nevezano uz nastavu, smatram da je najveći “problem” bila prilagodba na život u Zagrebu i samostalnost u svakodnevnom životu, priznaje nam Franka (19) s PMF-a.
Prvi trenuci prilagodbe su svima teški, nevezano uz to kako se sama nastava odvija. Na sličan, ali opet dosta različit problem, je naišla i naša sljedeća sugovornica. Za razliku od Franke, kod nje je razlika između onoga što je očekivala i što ju je našlo, tolika da razmišlja o ispisu.
Neugodno iznenađenje
– Upisala sam izvanredni studij kako bih uz studij mogla i raditi i imati više vremena za ostale stvari u životu, ali na upisima sam saznala da imam status izvanrednog studenta koji u cijelosti nastavu sluša s redovnima te nemam mogućnost zaposlenja. Smatram da to nije u redu jer izvanredni studenti nemaju jednaka prava kao i redovni te im se treba omogućiti fleksibilnost, a ne da predavanja traju od 8 ujutro pa do 8 navečer. Najveći problem s kojim sam se susrela u nastavi je to što nas na svakoj vježbi iz anatomije profesor ispituje gradivo i onaj tko ne zna dobije tzv. “kazneni kolokvij”. Kazneni kolokvij znači da unutar mjesec dana osoba koja ga je dobila mora ponovno usmeno odgovarati taj dio gradiva jer inače ne može pristupiti pravom kolokviju pa u konačnici niti ispitu. Nekim ljudima takav način rada stvara dodatni pritisak te na svaku vježbu dolaze s grčem u želucu, a to stvarno smatram da nije potrebno. Ja se za sad dobro nosim s tim jer mi je anatomija jako zanimljiva, ali smatram da se ne bi od studenata trebalo očekivati da znaju baš svaki detalj te ih slati na kazneni kolokvij ukoliko ne znaju. U redu mi je da se svaki put ispituje tako da svi sudjelujemo, ali mi nisu u redu takve “kazne”. Nekoga će to možda natjerati na učenje ali nekoga će to još manje motivirati. Na kraju nisam uopće zadovoljna jer to nije ono što sam očekivala i što bi trebalo biti te razmišljam o ispisu, požalila nam se Nikolina (20) sa sestrinstva na Zdravstvenom veleučilištu.
Iako je Nikolina podijelila s nama svoje iskustvo, koje je nažalost više negativno nego pozitivno, pričali smo s još jednom studenticom istog fakulteta. Iako je njoj teško, ona ne razmišlja o ispisu. Jedina stvar s kojom se ustvari bori jest prilagodba na online nastavu, koja teško pada i starim studentima.
Online nastava
– Na našem faksu cijela se nastava odvija u virtualnom obliku te mislim kako je sve to jako loše organizirano jer na faksu znamo biti sve od jutra pa do mraka. Jako je teško pratiti nastavu na taj način jer je sve dosta suhoparno (većinom profesori samo ispredaju nastavno gradivo i nema daljnjih međusobnih interakcija s drugim kolegama). Isto tako je problem taj što većini nas sve to šteka ili nas jednostavno izbaci van s predavanja. Bilo je već par puta i da je sustav pao. Svi smo pod velikim stresom što na ovakav način moramo pratiti nastavu jer je jako komplicirano i vrlo zahtjevno kako studentima tako i profesorima. Neki se profesori ne snalaze s ovakvom vrstom predavanja te im se jako teško priviknuti na ovakav način rada. Svatko od nas se nastoji snaći najbolje što može te imamo otvorenu grupu na Messengeru gdje smo svi mi s prve godine sestrinstva. Moram reći kako su kolege zaista super i kako jedni drugima nastojimo pomoći koliko god možemo i znamo. Profesori s faksa su nam objasnili neke stvari na svojim uvodnim predavanjima, no mislim da većina njih očekuje da se raspitujemo o svemu tome kod starijih studenata što je malo problematično u ovakvoj situaciji. Čini mi se da naš faks ne mari previše o tome što je sve ovo online i što se mi brucoši još ne snalazimo te što nam je sve ovo nešto novo što do sada nismo (većina nas) prije iskusili, no to je samo moj osobni dojam možda drugi misle drugačije. Najveći problem s kojim sam se susrela u dosadašnjoj nastavi je taj što sjedim po cijele dane u sobi za stolom i što imam velike bolove u kralježnici koji su svakim danom sve jači. S faksa su nam javili da će cijeli prvi semestar biti online, sve dok se epidemiološka situacija ne smiri, a kako je sve krenulo faks ćemo završiti u online okruženju. Mislim da bi sve ovo i cijela ova situacija bila bolja da smo fizički prisutni na faksu i da se držimo propisanih mjera u zatvorenim prostorima. Smatram kako online nastava nije dobro rješenje ni za koga, a kamoli za nas brucoše te se nadam da će cijela ova situacija uskoro završiti i da ćemo se svi ponovno vratiti na ono “staro normalno”, mišljenje je Leonarde (19) koja studira sestrinstvo na Zdravstvenom veleučilištu.
Teško je smisliti način nastave koji će svima odgovarati, a da nije uživo. Očito je da je teško uspjeti iskoordinirati sve i svima udovoljiti, no neki fakulteti se trenutno bolje snalaze u tim uvjetima, neki manje dobro. Sigurno je velika prednost, kao što nam je Nikolina i spomenula, to što se ne gubi vrijeme na putovanju do fakulteta, ali je istina i da ovo više nije prvi susret svih nas s online nastavom.
– Nas su profesori još krajem 4. razreda srednje škole zbog pojave korona virusa pripremili na online nastavu (koju smo imali od 3. do 5. mjeseca) i smatram da bih se u tome lako uspjela snaći. Na faksu smo dužni nositi maske i dezinficirati ruke prilikom ulaska u prostorije fakulteta i dvorane pa se zbog toga i ne bojim za svoje zdravlje, a što se tiče mog mišljenja o nastavi na daljinu, smatram da je lijepo biti kod kuće u ‘svoja 4 zida’, ali ja bih se ipak najradije vratila u prostorije fakulteta i pratila nastavu uživo mada to zbog trenutne situacije nije sto posto izvedivo, rekla nam je Franka (19).
Nastava u potpunosti uživo bi svima najlakše pala, no ovo su trenutni uvjeti. Preostaje se jedino nadati da će se svi već nekako snaći i da će profesori prije svega imati razumijevanja za izvanredne okolnosti u kojima trenutno živimo…
