Opet je na fakultetima ostalo gotovo 11.000 praznih mjesta: Poslodavci traže korjenite promjene
Sve je manje maturanata, a kvote na fakultetima su visoke. Opet smo imali 10.792 prazna mjesta nakon dva upisna roka. Godinama pričamo, maltene, istu priču. Visoko školstvo nije usklađeno s tržištem, ni najmanje. O ovoj problematici za srednja.hr govori Jasminka Martinović, čelnica Udruge poslodavaca u obrazovanju HUP-a koja nam kaže da poslodavci apeliraju na ‘brze i korjenite promjene’.
Foto: Unsplash
Godinama pričamo, maltene, istu priču. Pada nam broj maturanata. Logično, sve je i manje onih koji će upisati neki faks. No, upisne kvote na faksevima diljem države, ne prate taj trend. Zbog toga svake godine, nakon provedena dva upisna roka – ljetnog i jesenskog – svjedočimo više od deset tisuća praznih mjesta. Ove godine praznih je mjesta na studijima ostalo 10.792, a neka su učilišta provodila i treći upisni rok.
Da ne bi sve ostalo na riječima, izvadili smo konkretne brojke; broj maturanata, broj kandidata za upis studija na ljetnom roku i broj upisnih mjesta na studijima diljem države. Riječ je o službenim podacima Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja i Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Sve te podatke, počevši od 2017. pa do ove, 2022. godine stavili smo u tablicu i izradili jednostavan graf iz kojeg je vidljiv nesrazmjer između broja upisnih mjesta i broja onih koji ta mjesta zapravo mogu popuniti.
Izvor podataka: NCVVO/AZVO | grafička obrada: srednja.hr
Stanje izlazi iz okvira zdravorazumskog
Pojava je ovo koja zaobilazi ikakvo logično objašnjenje. Visoko obrazovanje, u socijalnim, europskim državama poput naše, koje njeguju tradiciju i povijest, ne mora i, štoviše, ne smije biti isključivo u funkciji potreba tržišta rada. Društvene znanosti, humanistika, umjetnost. Područja su to koja, iako se nikada neće isplatiti u kapitalističkom smislu stvaranja značajnih prihoda, treba očuvati zbog njihove dodane vrijednosti – društvene, kulturne, tradicijske. Međutim, tržište bi ipak u nekoj mjeri trebalo informirati državu i poticati je da svrsishodno ulaže barem dio javnog novca koji svake godine injektira u sustav visokog školstva.
Stanje u Hrvatskoj već godinama izlazi iz okvira zdravorazumskog kad su takva promišljanja u pitanju. Situacija je takva da svaki maturant koji poželi nešto studirati, može upisati neki studij. Mjesta je dovoljno za sve i, poprilično jasno iz grafova gore, znatno previše. Više nitko ni ne postavlja pitanja treba li svatko tko želi imati priliku studirati, s obzirom na to koliko takav sustav dugoročno ruši kvalitetu i kriterije u visokom školstvu; sada bi većina bila zadovoljna tek kad ne bismo baš imali desetak tisuća mjesta više nego što ih se, kada bi se svi negdje upisali, moglo popuniti.
O potpunoj odmetnutosti našeg visokog školstva i tržišta govori i službena analiza Ministarstva znanosti i obrazovanja. Prema tim podacima diljem države imamo 1.727 studijskih programa, a njihov je broj u posljednjih pet godina narastao za gotovo tri stotine. Najviše se programa, čak 765 izvodi u društvenom i humanističkom području. To je 44 posto svih studijskih programa na svim učilištima u Hrvatskoj. Jedan je to od razloga zbog kojih je donesen novi Zakon o visokom obrazovanju, a Zakon o osiguravanje kvalitete je u pripremi.
‘Apeliramo na brze i korjenite promjene’
Kako bismo ove podatke stavili u kontekst tržišta rada, i to kroz perspektivu poslodavaca, razgovarali smo s nekima od njih koji se posebno bave pitanjima povezanosti obrazovnog sustava i gospodarstva. Jasminka Martinović direktorica je granskih udruga u HUP-u, među ostalim i trenutna čelnica Udruge poslodavaca u obrazovanju. Kontaktirali smo je i pitali za komentar o nelogičnostima nabrojanim u posljednjih nekoliko paragrafa.
– Ako upisne kvote i njihovu usklađenost s potrebama tržišta rada promatramo iz perspektive poslodavaca onda moramo iskazati zabrinutost i apelirati na brze i korjenite/strukturne promjene visokog obrazovanja. Hrvatsko tržište rada danas karakterizira značajan nedostatak radne snage i nedostatak visokokvalificiranog kadra. Nikada se na hrvatskom gospodarskom terenu nije vodila takva globalna bitka za kvalitetnim zaposlenicima. Posljedica te borbe je eskalacija kroničnih problema hrvatskih poslodavaca; nedostatak kvalitetnih ljudi te pitanje zadržavanja postojeće i privlačenja nove radne snage na zajedničkom EU tržištu rada, a i šire, kaže nam Martinović.
U HUP-u su, kaže, svjesni da je ta borba posebno otežana negativnim demografskim trendovima, posebno iseljavanjem mladih. No, napominje da je za normalno funkcioniranje društva i napose gospodarstva krucijalno da oni koji će se sutra zapošljavati imaju znanja i vještine za stvaranje bitno veće dodane vrijednosti.
‘Kvote se ne usklađuju s tržištem rada’
Upravo iz tog razloga, priča nam direktorica granskih udruga HUP-a, zabrinjava činjenica što smo ove godine imali, nakon oba upisna roka, 10.792 prazna mjesta na studijima diljem države. To je više od četvrtine ukupne kvote, podcrtava, koja je najvećim dijelom financirana iz državnog proračuna, odnosno iz džepova poreznih obveznika.
– Kvote u javnom visokoobrazovnom sustavu su nam i dalje pretjerano visoke i ne usklađuju se sa stanjem na tržištu i negativnim demografskim brojkama, a još uvijek smo na začelju EU po broju stranih studenata na našim fakultetima. Smanjenje kvota bilo bi moguće tek punom provedbom programskih ugovora odnosno donošenjem novog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Naime, bez toga kvota je zapravo nebitna jer je preko 90 posto troška javnog sustava visokog obrazovanja potpuno nepovezan sa stvarnim potrebama i brojem upisanih studenata, kazala nam je Martinović netom prije no što je donesen novi Zakon o visokom obrazovanju čija su okosnica upravo programski ugovori.
Porezni obveznici danas, kaže Martinović, plaćaju nastavnike i infrastrukturu javnog sustava visokog školstva čak i kada ona ne služi za izvođenje nastave studentima. Kako to? Pa, studenti se nisu upisali. Novac bi po njenom mišljenju bilo puno bolje usmjeriti na privlačenje stranih studenata ili poduprijeti naše fakseve da izađu na strana obrazovna središta. Digitalizacija diktira brzo prilagođavanje i visoko konkurentne stručne kadrove. Iz navedenih razloga, smatra, trebamo imati fleksibilnije i relevantnije visoko obrazovanje.
Vani se studenti obrazuju kako bi imali bolju karijeru
Problemi s financiranjem i upravljanjem u visokom školstvu postoje već desetljećima, smatra naša sugovornica, a uvođenje programskih ugovora vidi kao jedini izgledan način pomicanja iz statusa quo. Napominje i kako Hrvatska u školstvo ulaže više od prosječne EU članice, ne samo u pogledu postotka BDP-a, već i po udjelu za obrazovanje u troškovima državnog proračuna.
– Imamo popriličan broj studija koji se provode za pet ili manje studenata, što je potpuno neracionalno. Sve to otvara prostor značajnim promjenama u visokom obrazovanju jer bez kvalitetnog obrazovanja nema ni gospodarskog razvoja, a posljedično ni razvoja društva pa je u tom smislu potrebno promišljati o reformi visokog obrazovanja, komentira Jasminka Martinović.
Visoko obrazovanje, pritom napominje, kako smo i naveli na samom početku ovog teksta, nije i ne smije biti samo u službi tržišta. No, ističe da treba razumjeti zabrinutost oko neusklađenosti obrazovanja i stvarne potrebe za strukama koje se obrazuju.
– Dominantna većina studenata se svuda u svijetu školuje kako bi sutra izgradili što bolju karijeru koja će omogućiti kvalitetniji život i egzistenciju za njih i njihove obitelji. U tom smislu, obrazovanje koje diplomante ne dovodi na liniju koja vodi u zaposlenost i u kvalitetne karijere nije korisno niti za njih, niti za društvo u cjelini, zaključuje naša sugovornica.
Značajniji su pomaci postignuti uvođenjem Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, jer se po novoj proceduri studiji izrađuju uzimajući u vidu potrebe poslodavaca. Mišljenja je da treba i dalje ulagati u tom smjeru jer imamo premalo programa koji su razvijeni na način da su usmjereni na suvremeno tržište.
‘Neophodno je više se otvoriti stranim studentima’
HKO, mišljenja je, važno je koristiti kao reformski instrument jer usklađuje obrazovanje i gospodarstvo. Radi se o usmjeravanju prema stvarnim radnim mjestima. Usto, napominje i da treba uskladiti kvalifikacije. Studenti s istim kvalifikacijama, stečenima na različitim fakultetima, podcrtava, imaju različita znanja. U tom su smislu, kaže Martinović, prijeko potrebni pomaci.
HUP predlaže internacionalizaciju obrazovanja. Trenutno na učilištima diljem države imamo tek nešto više od dvije tisuće stranih studenata, a praznih mjesta svake je godine preko pet puta više. Ako pak nećemo iskoristiti potencijal za privlačenje stranaca, objašnjava Martinović, krajnje je vrijeme da racionaliziramo visoko obrazovanje.
– Neophodno je više se otvoriti stranim studentima koji će u Hrvatsku doći radi stjecanja diplome, koji će se tijekom studiranja uklopiti u lokalnu zajednicu i steći potrebna znanja i vještine te ostati raditi u Hrvatskoj nakon studija, sve kako bi se nadomjestio manjak domaće visokokvalificirane radne snage. Ovo treba promatrati pogotovo iz aspekta djelatnosti s visokom dodanom vrijednosti koje imaju jasno izražene potrebe privlačenja mladih talenata koji bi nakon studija mogli ostati i pridonositi razvoju Hrvatske, istaknula je.
Naša zemlja danas, dodaje, može privući strane radnike niskih obrazovnih kvalifikacija poput konobara ili građevinskih radnika, ali nije sposobna privući visokoobrazovane stručnjake.
– Predloženim koracima bilo bi moguće zadržati i konkurentnost hrvatskih poduzetnika te stvoriti uvjete za daljnji rast i razvoj zdravog gospodarstva te osnaživanje inovacijskoga potencijala. Bez toga imat ćemo sve praznija sveučilišta i velike probleme u gospodarstvu zbog nedovoljnog broja visokoobrazovnih stručnjaka, zaključuje Jasminka Martinović.
‘Mi vama kvote, vi nama mir da radimo što želimo’
Kada smo prije dvije godine problematizirali, praktično, istu stvar razgovarali smo s Borisom Jokićem, istraživačem, a sada i ravnateljem Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu. U svojoj se znanstvenoj karijeri bavio pitanjem upisnih kvota i kvalitete visokog obrazovanja pa smo ga pitali koji su uzroci visokih kvota na našim faksevima. Povećanje kvota, kazao nam je tada, može se djelomično opravdati strateškoj težnji države da poveća broj visokoobrazovanih. No ti su, napose legitimni ciljevi, kompromitirani.
– Ovi su legitimni društveni i osobni ciljevi izrazito kompromitirani izvedbom tog povećanja koja nije bila vođena strateškim određenjem razvoja društva i njegovog ljudskog potencijala već gotovo isključivo financijskim i osobnim interesima dijela akademske zajednice. Trend se nastavlja iz istih razloga, a omogućuje ga, za Hrvatsku ugrožavajući, klijentelizam dijela akademske zajednice i izvršne politike pod krilaticom ‘mi vama kvote, vi nama mir da radimo što želimo’, rekao nam je Jokić.
Tržište, istaknuo je, donekle treba informirati državu o kvotama i visokoobrazovnoj politici, no to je tek jedan od segmenata. Trebalo bi se voditi, mišljenja je, onime što se rijetko spominje, a to je kvaliteta obrazovnog iskustva studenata. Više o tome možete pročitati ovdje.
