Osječka profesorica je među najutjecajnijima u svijetu: ‘Stižem na fakultet, svi mi čestitaju, a ja nemam pojma zašto’
Bubanje napamet stvar je prošlosti, a nove generacije studenata zapravo se bitno ne razlikuju od nekih prijašnjih. Akademsko nepoštenje među njima ogledalo je onoga što se događa u društvu, a akademska zajednica morala bi se pozabaviti kvalitetom znanstvenog kadra koji privlači. Ovo su samo neki od zaključaka razgovora s jednom od najutjecajnijih znanstvenica u svijetu. Njeno ime je Đula Borozan, redovita je profesorica u trajnom zvanju i članica Ekonomskog savjeta predsjednika RH, a dobitnica je i Državne nagrade za znanost za 2022. godinu. Ugostila nas je u svom kabinetu na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.
Đula Borozan | foto: srednja.hr
Rano je popodne, hodnici Ekonomskog fakulteta u Osijeku su prazni. Studenata nema puno jer su u tijeku ispitni rokovi. No ovoga puta ondje se nismo našli zbog njih. Naš redakcijski posjet Osijeku, najvećem sveučilišnom gradu na istoku Hrvatske, bio je dobra prilika da posjetimo neke od najuspješnijih škola, ali i porazgovaramo s izvrsnicima kojima se u javnom prostoru ne pridaje dovoljna pažnja.
Nedavno je, naime, Elsevier objavio rezultate studije o znanstvenoj citiranosti koju su proveli istraživači sa Sveučilišta Stanford u Kaliforniji (SAD). Na listi najcitiranijih znanstvenika u 2022. godini nalazi se njih čak 108 iz Hrvatske, od ukupno oko 210 tisuća. Među njima je i Đula Borozan, redovita profesorica u trajnom zvanju na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.
‘Vraćam se na fakultet i svi mi počinju čestitati, a ja nemam pojma zašto mi čestitaju’
Nakon što nas je provela hodnicima fakulteta na kojemu predaje dugi niz godina i riječima nastojala dočarati kako hodnici i učionice izgledaju kada je nastava u tijeku i kad su puni studenata, penjemo se do njenog kabineta na katu starijeg dijela zgrade. Kad se 2022. i 2023. našla na listi dva posto najcitiranijih svjetskih znanstvenika, igrom slučaja nije bila na fakultetu.
– Zaista je to bilo iznenađenje, lagala bih kad bih rekla nešto drugo. Dogodilo mi se i prvi i drugi puta da nisam bila na fakultetu, bila sam na znanstvenoj konferenciji. Vraćam se i svi mi počinju čestitati, a ja nemam pojma zašto mi čestitaju. Odgovaram ‘pa dobro, objavila sam jedan znanstveni rad, ne morate mi zato čestitati’, da bih onda saznala da se nalazim na toj listi, kaže nam Borozan i dodaje kako je to lijep osobni, ali i uspjeh za instituciju.
Ono što je specifično za ovu listu stanfordskih istraživača jest da algoritam prilikom njene izrade ne uzima u obzir samo citate, objašnjava dalje naša sugovornica. Promatra se i broj autora na radu, utjecajnost časopisa u kojem je objavljen rad ili radovi autora koji se pozivaju na raj rad.
– Ja se nalazim na toj listi upravo zbog tih ‘dodatnih’ kriterija. Često pišem sama ili u koautorstvu s jednom osobom, a uspjela sam objaviti radove u vrhunskim svjetskim časopisima. Nadalje, moje područje istraživanja je izuzetno atraktivno, aktualno i intrigantno te stoga privlači pozornost znanstvenika širom svijeta, smatra Borozan.
Što je motivira za znanstveni rad?
A objaviti rad u vrhunskom časopisu nije lagan posao. Profesorica Borozan navodi kako to obično zahtijeva originalnost i novost u znanstvenom istraživanju, jasan, utemeljen i argumentiran znanstveni doprinos te malo sreće. Ne treba zanemariti niti konkurenciju, koja je u ovom slučaju iz cijelog svijeta. Upravo je zato, kaže, ponosna, zadovoljna i sretna zbog uspjeha.
– Glavni motivator za znanstveni rad meni, kao i mojim kolegama, nije financijski, iako plaća mora osigurati pristojan život. Glavni motivatori su radoznalost i strast za istraživanjem te otkrivanjem novog, odgovara nam na pitanje što joj je najbolji motivator za bavljenje znanošću.
Želiš biti znanstvenica kad odrasteš? Opiši svoju priču i osvoji nagrade!
Kad nije na fakultetu ili ne radi na svojim znanstvenim istraživanjima, otkriva nam, voli putovati i istraživati nepoznata mjesta, pročitati neku dobru knjigu ili pogledati film ili seriju. I iz kasnijih faza razgovora bilo nam je jasno da voli grad u kojem živi pa nas nije iznenadilo kada je kazala da joj zadovoljstvo pružaju šetnje Osijekom i sportske aktivnosti koje redovito prakticira.
Akademskoj zajednici nedostaje snažna korektivna uloga u društvu
Ova osječka profesorica kroz svoje radove zapravo upozorava na to da prilikom ostvarivanja ekonomskog rasta ne smijemo zaboraviti voditi računa o efikasnosti korištenja svih resursa, s naglaskom na efikasno korištenje energije, minimalizaciju otpada u nekim proizvodnim procesima i minimiziranje štetnih emisija. Pitamo je koliko donositelji političkih odluka vezanih uz ovu temu, konkretno u Hrvatskoj, vode računa o tome i slušaju li dovoljno znanstvenike.
– U zemljama s bogatstvom resursa postoji veća mogućnost za ulaganje u niskougljične i održive poslovne procese i prakse. Međutim, mnoge zemlje i tvrtke suočavaju se s nedostatkom resursa, zbog čega su državni poticaji i EU sredstva od ključne važnosti kako bi ubrzali tranziciju. Unatoč sustavima poticaja koji postoje u našoj zemlji za prilagodbu poslovanja novim uvjetima, brojni skandali povezani s dodjelom europskih ili nacionalnih sredstava, otkriveni od strane vas novinara, ukazuju na nedostatak transparentnosti, učinkovitosti te na podložnost političkim manipulacijama, mitu i korupciji u političkim procesima dodjele tih sredstava i nadzora nad njima, navodi Borozan.
To nas, podcrtava, čini ranjivijima na šokove i u konačnici usporava našu tranziciju. Izražava žaljenje što akademska zajednica često nije dovoljno glasna, fokusirana i odlučna u ukazivanju na takvu lošu praksu.
– Nedostaje joj snažna korektivna uloga u društvu, a ponaša se prečesto previše konformistički. S jedne je to strane razumljivo jer politika često zanemaruje znanstvenike osim kada im njihova perspektiva odgovara ili donosi kratkoročne političke bodove. S druge strane, mnogi znanstvenici izbjegavaju političke igre zbog njihove često ružne i prljave prirode. No, važno je naglasiti da bi znanstvenici trebali preuzeti aktivnu ulogu u stvaranju politika, budući da bi njihov glas trebao biti ključan za pružanje kritičke perspektive i promicanje transparentnosti, integriteta i odgovornosti u dodjeli sredstava te u političkim procesima općenito. To bi doprinijelo jačanju povjerenja u institucije i osiguranju održive i pravedne tranzicije prema niskougljičnom gospodarstvu, kaže Borozan za srednja.hr.
Ekonomski rast u središtu istraživanja
Gradivo Makroekonomije koju predaje, studentima većine ekonomskih fakulteta nerijetko zadaje glavobolje. No, ključno je da ga svaki budući ekonomist dobro savlada. Kako nam opisuje profesorica Borozan, u središtu njenog istraživanja nalazi se direktno ili indirektno ekonomski rast. Višestruki su razlozi zbog kojih je ekonomski rast važan za svaku zemlju pa onda i zašto je postao predmetom znanstvenih istraživanja profesorice Borozan.
– Naime, o ekonomskom rastu značajno ovisi u kojoj će mjeri neka zemlja biti u mogućnosti povećati životni standard svojih građana. Kroz rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) per capita, društva mogu ostvariti veći pristup resursima, uslugama i dobrima, što poboljšava opću kvalitetu života za sve građane i doprinosi općem prosperitetu društva. Osim toga, ekonomski rast pridonosi otvaranju novih radnih mjesta i smanjenju stope nezaposlenosti, kao i smanjenju siromaštva, što dodano pridonosi ekonomskoj stabilnosti i socijalnoj koheziji u zemlji. Istovremeno, ekonomski rast čini neku zemlju atraktivnijom, kako za investiranje, tako i za življenje, što je posebno važno za našu zemlju koja se suočava s procesima emigracije, opisuje Borozan.
Trenutno je voditeljica zanimljivog projekta Zaklade za znanost
Trenutno je voditeljica projekta Hrvatske zaklade za znanost koji se naziva ‘Ekonomski izazovi tranzicije prema niskougljičnom rastu’. Projekt je ušao u svoje zadnje izvještajno razdoblje.
– Malo prije sam istaknula prednosti ekonomskog rasta. Međutim, moram istaknuti kako ekonomski rast može prouzročiti negativne posljedice; primjerice, po okoliš. Naime, ekonomski rast može rezultirati intenzivnijim iskorištavanjem prirodnih resursa, što može značajno ugroziti kvalitetu okoliša. Konkretno, naglasak u našem istraživanju je stoga na niskougljičnom rastu, koji predstavlja inovativan pristup ekonomskom prosperitetu s minimalnim emisijama stakleničkih plinova te smanjenjem negativnih utjecaja na okoliš, navodi Borozan.
Nastavlja, ovaj pristup ekonomskom rastu ima za cilj ekonomsku ekspanziju, ali uz istodobno ograničavanje ili smanjenje emisija ugljičnog dioksida (CO2) i drugih stakleničkih plinova.
– Naše se gospodarstvo, u skladu s trendovima u Europskoj uniji (EU), nalazi u procesu tranzicije prema razvoju niskougljične ekonomije. Ključni elementi ove tranzicije uključuju efikasno korištenje resursa, s naglaskom na obnovljivim izvorima energije poput sunca, vjetra, hidroelektrane i biomase, kao i razvoj tehnologija s niskim emisijama CO2, te razvoj infrastrukture koja promiče održivost. To uključuje također izgradnju energetski učinkovitih zgrada, razvoj pametnih gradova te modernizaciju i održivost transportnih sustava, govori nam profesorica Borozan.
Političari su svjesni važnosti znanosti i obrazovanja, ali…
Obrazovanje, a tako i znanost, često se u našem društvu smatraju zanemarenima kada je u pitanju izdvajanje proračunskih sredstava u te sektore. Jasno je, slaže se i naša sugovornica, da se bez sustavnog ulaganja, važna otkrića i promjene samo sporadično događaju.
– Naši političari su s jedne strane svjesni važnosti znanosti i obrazovanja. Gospodin Plenković je nedavno izjavio kako su oni ‘ključ gospodarskog razvoja društva i države’. Međutim, proračunska izdvajanja za istraživanje i razvoj su minorna u Hrvatskoj; manja od 0,8 posto bruto domaćeg proizvoda. Čini se stoga kako je svjesnost o važnosti znanosti, istraživanja, razvoja i obrazovanja samo deklarativne prirode, navodi Borozan.
Za primjer ističe plaću asistenata na fakultetima, koja nakon posljednjeg povećanja osnovice u listopadu jedva prelazi iznos od 1.000 eura.
– To je premalo da bi bilo poticajno i osiguralo snažnu konkurenciju prilikom izbora asistenta. Plaće u privredi su u startu puno veće i napredak u karijeri se može dogoditi puno brže. Usporedbe radi, da bi asistent bio izabran na radno mjesto docenta, potrebno je napisati doktorsku disertaciju i proći sve zajedno oko 10 godina kontinuiranog rada tijekom kojeg mora neprestano ulagati u vlastito znanje. Posljedično, sve je manje mladih ljudi koji se uopće žele zaposliti na fakultetu, priča nam Borozan.
Kada je u pitanju financiranje znanstvenih istraživanja, u posebno su nepovoljnom položaju znanstvenici u prirodnim znanostima. Naša sugovornica ocjenjuje kako nema dvojbe oko toga da je za prosperitet znanosti u Hrvatskoj ključno povećati ulaganja u istraživačke aktivnosti.
– Naime, povećanje sredstava ne samo da bi potaknulo istraživače, već bi i omogućilo bolje opremanje laboratorija, pružilo podršku inovativnim projektima te privuklo i zadržalo talentirane mlade ljude u području znanosti, navodi Borozan.
Članica je Ekonomskog savjeta predsjednika RH
Profesorica Borozan je od 2021. i članica Ekonomskog savjeta Predsjednika RH Zorana Milanovića. Članicom je postala na poziv kolege sa zagrebačkog Ekonomskog, Velibora Mačkića, koji je ujedno i glavni Milanovićev savjetnik za ekonomska pitanja. Pitamo je i kako funkcionira članstvo u ovakvom tijelu.
– Namjera predsjednika nije bila, kao što nije niti sada, stvaranje vlade u sjeni. U tom smislu mi se ne okupljamo redovito kako bismo raspravljali ili ga savjetovali o dnevno-političkim ekonomskim temama. Okupljamo se prema potrebi i aktualnosti situacije. Predsjednika zanimaju strateške ekonomske teme koje se odnose na našu zemlju. To obuhvaća pitanja kao što su strategija razvoja Hrvatske te teme koje izravno utječu na građane, poput zbivanja na tržištu nekretnina. Ovaj pristup naglašava fokus na ključnim pitanjima od nacionalnog značaja te ukazuje na predsjednikov interes, kako se meni čini, za temama koje imaju dugoročniji utjecaj na državu i njezine građane, priča Borozan.
‘Osijek je grad po mjeri njegovih građana’
Istraživači koji u znanosti ostvaruju ovako vrhunske rezultate nedvojbeno bi mogli ostvariti i bogatu inozemnu karijeru. Uostalom, mnogi su Osječani, ne samo visokoobrazovani, zadnjih godina napustili ovaj grad i sreću potražili izvan granica Hrvatske. Profesorica Borozan kaže nam da zapravo nije razmišljala o radu u nekom drugom gradu ili na nekom drugom fakultetu, kako u Hrvatskoj, tako ni inozemstvu.
– Osijek je grad po mjeri njegovih građana, a Ekonomski fakultet u Osijeku osigurava meni, kao i mojim kolegama, odgovarajuće radne uvjete; naravno, u okviru ograničenja s kojima se suočavaju i drugi fakulteti u zemlji. Ekonomski fakulteti upisuju tradicionalno puno studenata i nastavni posao uzima puno vremena. No, on je je dio profesorskog posla, i to dio koji profesorima zna donijeti inspiraciju i radno zadovoljstvo. Ali, da je administrativnog posla manje, bila bih, kao i ostali, puno sretnija, kaže profesorica.
‘Događanja na fakultetu odražavaju ono što se događa u širem društvu’
S obzirom na to da je kroz nastavu u izravnom doticaju sa studentima, značajan dio našeg razgovora s profesoricom Borozan odnosio se upravo na njih. Govori nam, na EFOS-u, uvijek ima prekrasnih studenata; pametnih, motiviranih i spremnih na učenje. I pravo joj je zadovoljstvo raditi s njima. No, priznaje, ima i onih nezainteresiranih studenata kojima je cilj završiti fakultet uz što manje učenja i što brže. Tako je bilo oduvijek pa i u doba kada je i sama bila studentica. Jedno od naših pitanja bilo je i ono na koji je način vrtoglavi razvoj tehnologije utjecao na njen rad.
– Rad na fakultetu evoluira paralelno s promjenama u društvu. Pozitivne promjene uključuju, primjerice, bliži i opušteniji odnos sa studentima te raznolike oblike podrške studentima za učenje i život na fakultetu. No, neke izazove predstavlja korištenje tehnologije u neetičke akademske svrhe, navodi profesorica.
Na žalost, akademsko nepoštenje kod studenata nije rijetka iznimka – oglasnici vrve uslugama pisanja radova, a sada neki dio tog ‘posla’ obavljaju i alati umjetne inteligencije, poput ChatGPT-a. Ono što posebno zabrinjava je da je društvo na neku način ‘otupjelo’ oko pojava poput kupoprodaje radova ili je prihvatilo da taj posao umjesto studenta obavlja ChatGPT.
– Suvremena tehnologija donosi mnoge koristi, ali istodobno postavlja nove izazove koje svi moramo zajednički adresirati. U našoj kulturi, često se cijeni snalažljivost, pa čak i kada je uspjeh postignut na neetički način. Događanja na fakultetu odražavaju ono što se događa u širem društvu. Ako nepoštene prakse nisu odgovarajuće sankcionirane u društvu, uključujući i one koje se događaju na visokim političkim pozicijama, to može poslužiti kao poticaj drugima da slijede isti put, navodi Borozan.
Ekonomski fakultet Osijek | foto: srednja.hr
Postoje izazovi kod dokazivanja nepoštenja među studentima
Problem korištenja najraznovrsnijih šalabahtera na ispitima, prepisivanja, plagiranja tuđih radova, kupovine seminarskih, završnih i diplomskih radova i slično ne zaobilazi niti jedan fakultet, pa ni osječki Ekonomski.
– Čak i najbolji studenti rijetko prijavljuju nepoštene prakse kod svojih kolega, dok mi, nastavnici, pokušavamo minimizirati takvo ponašanje. No, izazov leži u tome što je potrebno pružiti dokaze, na primjer, u situaciji kada sumnjamo da je netko kupio završni rad, a nemamo konkretne dokaze, navodi Borozan.
Hrvatski zavod za zapošljavanje nedavno je objavio preporuke za upisnu i politiku stipendiranja. Za brojna područja u Hrvatskoj preporuka je smanjiti broj mjesta na studijima ekonomije. Pitamo profesoricu Borozan treba li Hrvatskoj manje studenata ekonomije.
– EFOS tradicionalno priprema ekonomske stručnjake za raznolike poslovne izazove. Naši studenti ostvaruju zaposlenje u različitim sektorima, uključujući poduzeća, bolnice, državnu i javnu upravu te civilni sektor. Također, mnogi se odlučuju osnovati vlastite tvrtke ili se samozapošljavaju. Već duže vrijeme prilagođavamo upisne kvote, postavljajući ih na razinu koja ipak većini studenata pruža priliku za zapošljavanje. Daljnje prilagodbe na tržištu rada ostavljamo kako bi se osiguralo optimalno usklađivanje, navodi Borozan.
‘Bubanje’ informacija napamet sada pripada prošlosti’
Nedavno smo u sklopu naše obrazovne konferencije ‘Obrazovanje x AI’ razgovarali i o temi ocjenjivanja učenika i prepoznavanja izvrsnosti kod studenata. Nerijetko se u takvim raspravama povlači pitanje i je li došlo vrijeme da se u sustavu ocjenjivanja nešto promijeni. Profesorica Borozan ističe kako razlike u sadržaju i kompleksnosti kolegija zapravo i rezultiraju nemogućnošću primijene istih sustava vrednovanja na svim kolegijima.
– Ponekad se znanje procjenjuje kroz izradu projekta, dok se u nekim slučajevima koriste klasični pismeni i usmeni ispiti. Važno je napomenuti da su čak i tradicionalni ispiti doživjeli promjene. Većina pitanja sada potiče studente na učenje koje će osigurati razumijevanje gradiva, kritičko razmišljanje, povezivanje informacija te primjenu znanja u različitim kontekstima. ‘Bubanje’ informacija napamet sada pripada prošlosti, rezolutna je Borozan.
O napredovanju političara tijekom mandata
Proteklih mjeseci bili smo svjedoci niza priča o napredovanjima političara tijekom obavljanja državne dužnosti. Mada to ne mora nužno biti slučaj, činjenica je da njihova politička moć može biti faktor prilikom donošenja odluke o njihovom napredovanju. Pa smo profesoricu Borozan morali pitati i kakvog je stava oko napredovanja političara za vrijeme mandata.
– Profesionalno obavljanje državnih dužnosti, posebice onih na najvišim pozicijama političke moći, je cjelodnevni posao. Ne mogu osobno to tvrditi, ali mislim da taj posao ne ostavlja dovoljno vremena za kvalitetan znanstveno-nastavni rad i stjecanje uvjeta za napredovanje u akademskoj zajednici. Stoga mislim da taj dio posla može pričekati završetak političkog angažmana, smatra Borozan.
No, rješenja za sve probleme koji postoje u akademskoj zajednici nije uvijek nužno tražiti izvan te zajednice. Za kraj smo profesoricu Borozan pitali i koji problem u akademskoj zajednici, a koji sama zajednica mora riješiti unutar sebe, smatra ključnim.
– Nedostatak kvalitetnih znanstvenika, odnosno razvijanje sustava koji će prepoznati najprosperitetnije mlade ljude te osigurati uvjete za razvoj znanstvene izvrsnosti, jasna je Borozan.
