Osječki rektor danas se malo blamirao u MZO-u: Pročitajte kako je pokušao poniziti stručne studije
Je li Bolonjski proces zaživio u Hrvatskoj i razumijemo li uopće što Bolonja jest? Jesmo li ju zaista implementirali u Hrvatskoj ili smo to učinili samo pro forme? Kakva je kvaliteta visokog obrazovanja u Hrvatskoj? Sva ova pitanja otvorio je današnji okrugli stol u Ministarstvu obrazovanja o Bolonjskom procesu, a bilo je govora i o autonomiji sveučilišta pa je ministrica Divjak znakovito naglasila kako autonomija ‘nije da te nitko ne smije pitati što i kako radiš’. Istaknuo se i osječki rektor osebujnim tumačenjem vlastita stava o manjoj vrijednosti stručnih studija.
Današnji okrugli stol o Bolonjskom procesu | Foto: Dora Kršul, srednja.hr
Svodi li se u Hrvatskoj implementacija Bolonje na veličine studentskih grupa u učionicama i razlikovanje između prvostupnika i magistara, odnosno razumijemo li uopće što Bolonjski proces jest?
Okrugli stol Ministarstva znanosti i obrazovanja o Bolonjskom procesu otvorio je ta pitanja, a ministrica Blaženka Divjak naglasila je da je Bolonja puno šira od partikularnih interesa koje stavljamo pred sebe kad o njoj razgovaramo.
Divjak: ‘Autonomija sveučilišta nije da te nitko ne smije pitati što i kako radiš’
– Od uvođenja Bolonje u Hrvatskoj zapravo smo imali puno procesa koji su nas udaljavali od samog Bolonjskog procesa i to moramo priznati. U samoevaluaciji o Bolonjskom procesu u nekim smo se slučajevima precijenili. Nismo sustavno proveli ishode učenja i to vidimo na temelju vrednovanja studenata, na to zapravo uopće ne obraćamo pozornost. Osim toga, puno je nerazumijevanja oko ECTS bodova, kazala je ministrica i istaknula kako je prema Eurostudent istraživanju tek 51 posto studenata u Hrvatskoj zadovoljno kvalitetom studija. Pritom je Hrvatska na zadnjem mjestu od 22 zemlje koje su sudjelovale u istraživanju.
Istaknula je i velike otpore u akademskoj zajednici prema usavršavanju nastavnika, a velik je naglasak stavila na tumačenje sveučilišne autonomije u Hrvatskoj.
– Autonomija sveučilišta nije da te nitko ne smije pitati što i kako radiš, već autonomija sveučilišta znači prepoznati ono što znamo i što ne, rekla je Divjak.
Aleksandar Šušnjar, član Izvršnog odbora Europske studentske unije, istaknuo je kako je ključno da postoji kakva-takva evaluacija implementacije Bolonjskog procesa.
Osječki rektor Guberac: ‘Ne trebamo Europsku uniju da nam detektira probleme Bolonjskog procesa’
– No ta je implementacija čisto samo formalna, na papiru i to je problem. Nažalost, naš je sustav u tome vrhunski i to nam stvara probleme u svakodnevnom procesu, kazao je Šušnjar i dodao kako bi bilo dobro da je evaluacija implementacije jača i pouzdanija.
Na to mu je oponirao osječki rektor i predsjednik Rektorskog zbora Vlado Guberac.
– Mi ne trebamo Europsku uniju da nam detektira probleme Bolonjskog procesa, mi vrlo dobro znamo koji su problemi Bolonjskog procesa. Neka visoka učilišta u tom su se procesu snašla dobro, neka navrat-nanos, ali ona je odrađena, rekao je Guberac. Dodao je i kako se već nakon pet godina od uvođenja Bolonje vidjelo da tržište rada nije zainteresirano za prvostupnike. Stoga smatra da bi sada svi, i veleučilišta i visoke škole, htjeli biti sveučilišta i imati diplomske studije, specijalističke i doktorske jer, kako je rekao Guberac, kadar koji proizvode ne pronalazi svoje mjesto na tržištu rada.
Glavni tajnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Vilim Ribić rekao je kako je kvaliteta prioritet svih mjerila.
Ribić upozorio da se danas autonomija sveučilišta suprotstavlja akademskim slobodama
– Ona je kod nas diversificirana, ovisi o pojedinačnim sredinama i teško je reći da kvaliteta proizlazi iz sustava. Nekoliko je kapitalnih problema s Bolonjskim procesom. Prvo, nema zapošljivosti, za što je odgovorna država jer nije uspjela stimulirati zapošljavanje prvostupnika i na to nitko nije reagirao. Drugo, došlo je do hiperprodukcije novih programa jer su se nastavnici uplašili za svoja radna mjesta pa nemate horizontalne ni vertikalne prohodnosti tih programa. Treće, ECTS bodovi uopće ne odgovaraju stvarnom stanju, studenti su više opterećeni nego što to ECTS bodovi predviđaju. Zapravo, mi smo s Bolonjom obukli kaput prije nego što smo obukli košulju, kazao je Ribić naglašavajući da bez integriranih sveučilišta teško možemo uspješno provoditi Bolonju.
Posebno se osvrnuo i na autonomiju sveučilišta.
– Odnos autonomije sveučilišta i akademskih sloboda jedan je od najtežih problema s kojima se hrvatsko visoko obrazovanje suočava. Akademske slobode su u srži pojma autonomije sveučilišta. Autonomija je institucionalna potreba da se zaštite akademske slobode i prava. Te dvije vrijednosti bi trebale biti kompatibilne, ali što se sada događa? Autonomija institucije suprotstavlja se akademskim slobodama, i u Hrvatskoj i u svijetu. Često je autonomija sveučilišta shvaćena na potpuno naopaki način, kao što je to u Hrvatskoj i ona zapravo guši akademske slobode. Zašto? Jer je novac postao glavna vrijednost u dijelu akademske zajednice, kazao je Ribić.
Kako je rektor Guberac objasnio zašto su stručni studiji manje vrijedni od sveučilišnih
Svi su se sugovornici složili davisoka učilišta u Hrvatskoj moraju puno više pozornosti pridati kvaliteti obrazovanja, a ne njegovoj suštoj formi što je, pak, do sada prevladavalo. Odgovarajući na pitanje iz publike o vlastitom shvaćanju manje vrijednosti stručnih od sveučilišnih studija, okrugli stol zaključio je osječki rektor Guberac.
– Svi idete ujutro na posao. Ako ne slušate radio, ja ga slušam tih 10 minuta koliko se vozim. U tih 10 minuta slušajući svako jutro četiri do pet agresivnih reklama za privlačenje studenata na upise na nekakve studije. Ne podcjenjujući nikoga, neke reklame kada upadnete u reklamu, imate osjećaj da je to reklama za nekakvu premijeru nekakvog crtića. Stručni studiji, odnosno djeca naših roditelja naravno upisuju fakultete po vlastitom nahođenju i popunjavaju ono što ostane, dakle popunjava se, nažalost maturanata je iz godine u godinu sve manje, kvote su praznije i praznije i sve je manje upisanih studenata. Očigledno je da nama visokih učilišta u sustavu više ne treba. I opet se vraćam na kvalitetu koja je više puta spominjana; sveučilišni profesor je kompetentan da drži to što drži. Naš docent ne može postati docent ako nije prošao didaktičko-pedagoško-psihološku naobrazbu. Tek onda može biti docent. Na stručnim studijima, predavač to ne prolazi. Predavač u indeksu drži po pet predmeta, a naš docent može samo jedan iz onog uskog područja u što je ušao kao specijalizant, zaključio je Guberac.
