Otvaraju se teretane i kasina, ali ne i fakulteti: ‘Koga još briga za obrazovanje u našoj državi?’
Godinu dana je prošlo, a koronavirus je i dalje među nama. Iako je trenutna situacija puno bolja od one prije nekoliko tjedana, sasvim sigurno je za reći da se stvari u normalu neće vratiti tako skoro. Još je gore to što nam trenutna situacija postaje normalna. Ipak, koliko se bez svega može, toliko se bez kave ne može. Na snazi su nove mjere po kojima je kafićima dozvoljena prodaja kave za van, ali se otvaraju i kladionice i kasina.
foto: Unsplash
Pandemija koja trenutno vlada svijetom i o kojoj pišemo, čitamo i razmišljamo posljednjih godinu dana, čini se, napokon usporava. Iako je situacija daleko od bajne, brojevi novozaraženih su takvi da se ne zgražavamo na dnevnoj razini, a život se polako (i vrlo nesigurno) vraća u normalu.
Nakon dugo vremena, nove mjere dopuštaju prodaju pića za van u kafićima, a otvaraju se teretane, kladionice i kasina. Većina učenika se već vratila u školske klupe, no studenti i dalje ne znaju hoće li se u ljetnom semestru vratiti u dvorane. Polako gube strpljenje, a to pokazuju i masovna okupljanja na Jarunu i u studentskom domu Stjepan Radić.
– Nisam baš previše oduševljena novim mjerama: kasina i kladionice me ne zanimaju uopće. Pića za van? Smiješno, a i neće svi kafići raditi. Ne znam, jednostavno se ne obazirem na to, a i piće za van mi ništa ne znači, vani je hladno i ne da mi se smrzavati. Za lokalne kafiće gdje nema velike zaraze naravno da sam za da se mjere popuste. Ovako sve više nema smisla – cjepivo je tu, manje zarađenih, o čemu mi pričamo? Ali dobro, ne mogu ja tu ništa. Kladionice i kasina imaju jedinu prednost u tome što država zarađuje na njima, jadni ljudi koji su naravno još i ovisni o klađenju, kocki i sličnome troše taj silni novac na što? Potrošiti tolike novce i ne dobiti ništa, ma nema smisla. Naravno da će biti nastava online, pa koga još briga za obrazovanje u našoj državi? Očito samo vas jer me do sad nitko s fakulteta nije pitao što ja mislim o cijeloj situaciji, jednom riječju kaos. Još je uvijek sve online, nisam čula za nikakvu promjenu u vezi toga, požalila nam se Ana-Marija (19) s Prehrambene tehnologije.
Popuštanje samo određenih mjera se nije svidjelo ni našoj sljedećoj sugovornici. Posebno se sjetila maturanata koji su putnici u ovo hladno vrijeme.
– Mislim kako mjera nije pravedna, trebalo je i kafićima omogućiti normalno, klasično poslovanje. Osobno sam za popuštanje mjera. Virus jest tu i postoji, ali ne možemo stagnirati živote, uništiti ekonomiju i ljude ostaviti gladne i bez posla zahvaljujući koronavirusu. Većina ljudi ju je već imala i preboljela. Posebice mladi koji se i tako najviše okupljaju po kafićima u pravilu ne bi trebali imati nikakve ozbiljnije posljedice sve i da se u najgorem slučaju zaraze. Nadalje, tko se boji ne mora ići u kafić, no jedno je sigurno – ljudi su željni izlaska i snalaze se na razno razne načine; šetnja, klupa, kave za van. U kafiću je veća mogućnost distance i osigurani su higijenski uvjeti za razliku od ulica gdje se trenutačno okupljamo. Također, ne vidim razliku između kafića i kasina glede mogućnosti zaraze. Ljudi zaslužuju raditi i zaraditi za svoj kruh, zaslužujemo imati gdje izaći. I maturanti, za koje sam čula da idu uživo u školu, a putnici su, zaslužuju moći sjesti na toplo dok čekaju autobus i popiti šalicu kave, a ne se smrzavati sat vremena na ulici, mišljenje je Anđele (19) iz Zadra.
Druženja su i dalje moguća
Koliko god se pokušavala ograničiti druženja, ljudi uvijek nađu načina – okupljanja po stanovima, studentskim sobama i ispred kafića su slike na koje smo već naviknuli. Toplije vrijeme koje smo nedavno imali je dodatno pomoglo druženjima, ali ni ove niske temperature ne utječu previše na promjenu situacije.
– Nisam znala da je kava za van novost jer sam vidjela da mnogi kafići rade i poslužuju s pićima za van, tako da to za mene nije neka velika promjena. Za kladionice i kasina također nemam komentara jer se ne krećem u tim prostorima te ne mislim da je to nešto neophodno, no očito netko smatra da je. Mislim da ova popuštanja neće donijeti neke prevelike razlike. Virus je i dalje prisutan te ga se ne može izbjeći ako se sve pootvara. Naravno da mi fali stari način života, ali ništa nema od kukanja – tako je, kako je. Veći je užitak popiti kavu u kafiću, naravno, ali ako se netko želi toliko žarko družiti, to može napraviti i vani, ne znam kako da drugačije to komentiram. Znam da je hladno i nije ugodno biti vani, ali trenutno je takva situacija. Nastava na mom fakultetu će se održavati kontaktno, a za vježbe još ne znam. No, sve je to još nesigurno dok ne dođe raspored. Mislim da će, kada prođe ovaj zimski period i zasja proljetno sunce, ponovo krenuti polagano stari način života, nadanja su Lukrecije koja studira biologiju.
Već godinu dana se svi nadaju povratku na ‘staro’ normalno, no toga nema. Najbliže tome smo došli na ljeto, no ni tada situacija nije bila bajna. Trenutno su brojke dovoljno niske da se može počinjati nadati da će se studenti također uskoro vratiti u dvorane, no izgleda da i novo ‘normalno’ ima neke prednosti.
– Na mom faksu nastava je sasvim online (C model) te se nadam da će tako i ostati budući da sam uhvatila ritam. Sama si organiziram dan i slušam predavanja. Istina, neke predmete je teško objasniti online, ali to nadoknadim time da se više samostalno posvetim, što ne mogu kad smo uživo. Raspored je tada strašno neorganiziran i predavanja se izvode dvokratno, i ujutro i popodne, te nemam vremena učiti niti se barem malo družiti s prijateljima. Takoreći nemam vremena ni za što kada smo uživo s takvim rasporedom i online predavanja su mi došla kao naručena. Moja želja je da, barem na mom faksu predavanja ostanu online, ali da se kafići otvore, rekla nam je Anđela (19).
