Ovakav biser dugo nismo vidjeli: Studentice nema u domu pa traži cimericu da plaća njeno mjesto
‘Dobila sam dom, ali neću u njemu biti, pa tražim cimericu kojoj je to super da plaća i moje i svoje mjesto’. To, u kratkim crtama, ovih dana anonimna studentica traži na društvenim mrežama. Nekima se to nije svidjelo pa im je odlučila replicirati, a mi smo se cijelim slučajem pozabavili u kontekstu prodaje i kupovine mjesta u studentskim domovima, fenomenu koji pratimo već dugi niz godina.
Foto: Dominik Smolak, srednja.hr
Znate kako mi inače kažemo da su studentske grupe na društvenim mrežama pravi rudnik suhog zlata? E pa danas smo se opet uvjerili koliko je ta tvrdnja istinita.
Misli da je bolja od onih što prodaju dom
Naletjeli smo na post anonimne studentice koja je na ovogodišnjem natječaju dobila mjesto u zagrebačkom studentskom domu, ali, pod pretpostavkom da već negdje ima smještaj, tamo neće boraviti, kako kaže, osamdeset posto vremena. Za svoju buduću cimericu traži nekoga tko će, pazite, plaćati i svoje i njeno mjesto u domu. Ona bi pak svojih dvadesetak posto vremena koliko će provoditi u domu iskoristila, piše u objavi, vjerojatno tek na proljeće, a tada bi njena cimerica plaćala samo svoje mjesto.
Nekim se studentima to baš i nije svidio pa su je prijavili. Na tome im je studentica zahvalila, ali i očitala bukvicu kazavši im da bi im “trn u oku trebali biti ljudi koji dobiju dom pa isti prodaju za 5.000+ kn, nego ovo, gdje ipak ima osoba koje to žele, za 600 kn/mj, umjesto stana koji je 2.000+”.
Screenshot objave anonimne studentice u studentskoj grupi na Facebooku
Zašto je prodaja problematična
Budući da se već godinama sustavno bavimo problemom ilegalne prodaje i kupovine mjesta u studentskim domovima, na što se anonimna studentica referira, odlučili smo malo zagrebati pod površinu ovoga što je rekla. Ilegalna kupovina i prodaja domova pogrešna je iz razloga što je nepravedna prema drugim studentima. Ajmo stvari postaviti ovako: puno se studenata natječe za mjesto u domu, ali ne mogu ga svi dobiti jer su kapaciteti ograničeni.
Kada netko dobije mjesto u domu, a to mu mjesto ne treba jer već ima sređen smještaj u nekom drugom obliku, od svoje bi subvencije i prava na dom, po pisanim pravilima i zakonu, trebao odustati. Ne samo po pisanim pravilima, već je to, dosta jasno, i najmoralnija opcija. Zašto? Zato što će na taj način upražnjeno mjesto u domu dobiti osoba koja se nalazi prva na listi čekanja onih koji su se natjecali, ali su objektivno imali manji broj bodova od zadnjeg koji je uspio dobiti mjesto u domu. Jasno, i tu postoji mogućnost da se na listi čekanja nalaze oni kojima dom ne treba ili koji si mogu priuštiti skuplji smještaj u stanovima, ali je vjerojatnost puno manja da će se to dogoditi negoli kad dođe do preprodaje doma.
Što se točno dogodi kod preprodaje mjesta u domu? Prvo i osnovno je problematično što mjesto u domu možete prodati bilo kome, a ta osoba, budući da će tu biti ilegalno, ne mora biti ni student. Isto tako, ne mora biti ni prijavljen na natječaj za mjesto u domu, a ni ne mora spadati u skupinu studenata koji bi, opravdano, iz socio-ekonomskih razloga trebali imati pravo na smještaj u domu. Drugim riječima, dom možete prodati nekome tko ima dovoljno novca da ga kupi, a tko ga, po nekim dogovorenim kriterijima i uvjetima, ne zaslužuje. Naglasimo da ta pravila i kriteriji nisu tu bez veze. Studenti koji dobiju mjesto u domu plaćaju dio iznosa, dok se dio, preciznije 200 kn, subvencionira iz javnih sredstava, a subvencije dajemo onima koji, po određenim kriterijima, zavrjeđuju dobiti te subvencije.
Zašto je studentica svejedno u krivu
Napomenimo kako to ne znači da svaki student koji se nađe u domu jednako zadovoljava te kriterije, kao ni da nema onih koji bi, po svim kriterijima trebali dobiti subvenciju, ali je nam, Naposljetku, studenata je previše u odnosu na broj mjesta u domovima. Konkretno, samo na zagrebačkom sveučilištu studira oko 65.000 studenata, dok je kapaciteta u domovima tek za njih oko 6.500 tisuća.
Na kraju, osvrnimo se i na ono što je anonimna studentica napisala kako neki ljudi žele živjeti sami u domu i plaćati duplu cijenu, jer je to isplativije od zaista preskupih najamnina stanova u Zagrebu. To, da pojasnimo, nije nužno dobar razlog za ovo što ona čini, kao ni opravdanje za ljude koji se odluče plaćati nečije mjesto u domu samo zato da bi živjeli sami. Istom tom logikom mnogi ljudi žele prodati svoje mjesto u domu za, kako i sama studentica kaže, više od pet tisuća kuna, a neki to mjesto žele kupiti, i to baš iz razloga što im konačna godišnja računica svakako ispadne isplativija od rentanja skupih stanova. To i dalje ne čini prodaju i kupovinu mjesta u domu neproblematičnom, što na koncu implicitno priznaje i studentica s početka priče.
