Online studiranje je nešto s čime se i dalje borimo – od toga da nam nikako ne pašu online predavanja ili toga da je teško shvatiti to jednako ozbiljno kao i predavanja uživo, pa do toga da nam fale odlasci na predavanja i druženja s kolegama (pa i profesorima). Online studiranje je dovelo i do još jedne stvari, a to jest nova vrsta brucoša.
Svi koji su prošli odlazak na faks znaju kako je to biti brucoš – opća pogubljenost, strah od svih i svega, puno pitanja i nula odgovora. Najveća utjeha su ljudi s kojima ste vrlo vjerojatno sjeli na prvom predavanju i iako faks traje već dva mjeseca, i dalje vam na čelu piše brucoš – trebaju doći prvi rokovi koji će vas slomiti.
Na svu sreću, online rokovi su jednako stresni (ako ne i više) od normalnih – u to smo se uvjerili na ljeto i na jesen. Ipak, čak i nakon što ih slomi faks, ovogodišnji brucoši neće biti u potpunosti oslobođeni tereta brucoša. Mada, ako se gleda drugačije, moglo bi se reći da smo prošli semestar svi bili brucoši jer smo se svi prvi put susreli s online nastavom.
Kako više ne provodimo toliko vremena na samim hodnicima fakulteta, teško je prepoznati brucoše, teško je vidjeti tko je novo meso, nova žrtva. Na svu sreću, brucoši su brucoši pa se i dalje ponašaju jednako izgubljeno, samo u nekom novom okruženju. Kako ih točno prepoznati, donosimo u nastavku.
Pitanja
I dok je postavljanje pitanja dosta sramotno u dvoranama, pa čak i u hodnicima, pa se zato vrlo često događalo da brucoši mjesecima žive u neznanju, u online svijetu toga nema. Koliko god (ne) koristili društvene mreže inače, u vrijeme online predavanja, upravo one su glavni izbor informacija.
Facebook grupe su one koje imaju stariji studenti, dok se WhatsApp grupnim chatovima okreću brucoši. Ipak, radi se o vrlo nepreglednoj stvari, pa se onda dio brucoša učlanjuje u grupe starijih studenata. Kao što je puno lakše ostavljati hejt komentare, tako je puno lakše i postaviti pitanje.
Bitno je napomenuti da to vjerojatno i dalje ne znači da su došli do potrebne informacije (ili točne), zato što se zna da društvene mreže nisu pouzdan izvor informacija. Odnosno, zna se ako niste brucoš koji još nije upoznat sa službenim mjestima…
Gledanje u mobitel na hodnicima
Većina fakulteta još uvijek ima neki dio nastave u dvoranama, što znači da se tu i tamo ipak uputite na faks. Tamo naravno bude tek nekolicina ljudi i neke od njih vjerojatno poznajete, no bit će i onih nepoznatih. Među nepoznatima, brucoše sasvim sigurno možete prepoznati po tome što će sasvim sigurno gledati u mobitel.
Iako djeluje normalno vidjeti bilo koga da gleda u mobitel, šanse su da ako ste stariji student, to ipak nećete raditi na faksu. Inače možda da, ali u vrijeme ove pandemije kada su rijetki trenuci na fakultetu, sasvim sigurno ćete iskoristiti te trenutke mudro i gledati oko sebe – možda sretnete nekoga koga znate, možda završite na slučajnoj kavi, možda budete imali romantičan susret s onim/om kolegom/icom kojeg/u gledate već godinama…
Panika
Još jedna stvar koja karakterizira brucoše jest panika. Naravno, panika je prisutna i među starijim studentima, no to najčešće u obliku anksioznosti, potiskivanja, depresije i tih stvari koje su ipak nešto ‘skrivenije’. Paniku je teško sakrite, nju možete odmah primijetiti, bilo u pogledu brucoša dok ne može pronaći svoju dvoranu, ili u postu u kojem objašnjava da ne može ući na online predavanje.
U srednjoj školi se širi taj mit o strogoći koja se trenira na fakultetu, no istina je da su stvari jednako opuštene, ako ne i više. S vremenom to studenti shvate pa se i previše opuste, no to je druga priča. Ipak je bolje biti malo opušten nego stalno u stanju panike koja je pogubna…