Pismo čitateljice koja traži posao u Hrvatskoj: Što očekivati kada završite poslodavcima nezanimljiv faks
Nakon što je završila fakultet, autorica ovog teksta vratila se u svoj rodni grad i započela s traženjem prvog posla. Iako ima iskustva u različitim poslovima koje je radila tijekom studija, nailazila je na različite prepreke zbog kojih nikako da dobije posao. Jedan poslodavac nije ju htio zaposliti jer joj je otac prije mnogo godina bio politički aktivan, jedan nije dobila jer ga je dobio netko preko veze. Razočarana situacijom, kao čitateljica portala srednja.hr poslala nam je pismo koje objavljujemo u nastavku.
Piše: H.K.
www.theaustralian.com.au
Traženje posla u Hrvatskoj: Što vas očekuje ako ste završili poslodavcima nezanimljiv fakultet
Prije nešto više od godinu dana diplomirala sam na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i ubrzo nakon toga vratila se u rodni grad Osijek sa željom da počnem raditi unutar nekoliko mjeseci. Kako to obično biva, slijedila je prijava na Hrvatski zavod za zapošljavanje, pretraživanje natječaja po portalima i burzi rada, slanje otvorenih zamolbi. Naravno, nitko ne očekuje ništa ogromno od prvog radnog odnosa, bitno je da negdje počneš i da stekneš bilo kakvo iskustvo koje je kasnije lako nadograđivati ili usmjeravati.
Kroz neko vrijeme počeli su pristizati pozivi na razgovore za posao.
– Kako to da ste upisali baš kulturologiju?, upitao me direktor ugledne tvrtke na drugom ikad razgovoru za posao.
– Hm, nisam upisala kulturologiju nego politologiju. I završila, odgovaram spremno.
– A što vam je ta politologija i što vas je uopće natjeralo da upisujete fakultet za koji nitko nikad nije čuo?, nasmije se direktor i za uho zabaci svoju neopranu kosu u nadi da će mi pokazati svu svoju superiornost.
Šokirana razgovorom, pričam ostalima s čime sam se susrela.
– Ništa čudno, bila je najčešća reakcija ljudi.
– Navikni se na takve stvari, ipak nisi doktorica medicine ili programerka. Najvjerojatnije ćeš raditi u trgovini kao i svi mi, kažu ljudi koji su očito doživjeli i gore nego ja.
Ma, nije istina da u ovoj regiji nema posla! Radila sam toliko različitih poslova kao studentica, imam iskustva u marketingu, PR-u, upravljanju društvenim mrežama, prodaji, prevođenju, pričam dva strana jezika perfektno, odlična sam na računalu, naučim bilo što u vrlo kratkom vremenu, nemoguće da nitko ne želi da im budem makar pripravnica! U redu, razumijem da smjer politologija nije nešto najtraženije na trenutnom tržištu, ali koliko ima ljudi koji su magistrirali slične smjerove? Znači li to da bismo svi trebali sjediti nezaposleni i žaliti što nismo upisali FER? Moram li i ja ipak otići u Irsku ili Njemačku i raditi teške fizičke poslove iako sam magistrirala u Hrvatskoj?
Nekoliko idućih razgovora i testiranja za posao nisu ostavili ništa različit dojam.
– Znaš, bila si nam najbolji kandidat i nismo bezveze ostali s tobom pričati više od sat i pol vremena. No, predsjednik ima nećakinju…, to mi je nakon par tjedana, na ulici prilikom slučajnog susreta rekao dečko koji me, uz direktora, intervjuirao za jedan od poslova za koje sam bila uvjerena da ću ga dobiti. Nevjerojatno, a dobila sam e-mail s odgovorom da nisam zadovoljila tražene uvjete, iako sam ih debelo premašila.
No, nakon milijun takvih situacija više vas ništa ne može iznenaditi. Ili? Zadnji razgovor ipak je to uspio.
– Znate, poslali ste najbolju otvorenu prijavu koju smo ikada vidjeli i vidi se da ste proaktivni. Mi tražimo nekoga s vašim kvalifikacijama i uskoro otvaramo radno mjesto koje bismo vam mogli ponuditi, oči su mi se zacaklile jer je ovo značilo da ću možda već ubrzo, nakon punih godinu dana traženja, biti zaposlena.
– No, nakon što smo vas pozvali na razgovor odradili smo malo istraživanje i, bit ćemo potpuno otvoreni, vidjeli smo da se vaš otac kandidirao za općinskog načelnika kroz XY stranku. To bi mogao biti problem s obzirom da je u ovom gradu trenutno na vlasti YX stranka, a znate, Grad nas financira.
Molim?? Kakve veze imam ja s nečim što je moj otac radio prije 12 godina? Prije 12 godina, dakle, nije više nimalo politički aktivan, a i da je, kakav je to grijeh? Kako je to uspio biti moj grijeh? Ako išta, trebala bih valjda imati prednosti od toga što se, kako on sam to kaže, 5 godina u čizmama borio za ovu državu.
Pomalo uzrujanu zbog količine nepravde, smirivala me osoba kod koje sam sjedila na razgovoru.
– Znate, nije da je nas briga tko je i gdje politički aktivan, no moramo vam reći kako stvari stoje, a to je realno stanje. Ne mora značiti da je to prepreka. No svakako vam preporučamo da položite još dodatan tečaj koji će vam donijeti dodatne kvalifikacije za radno mjesto za koje ćemo raspisati natječaj.
-Hvala, kažem nakon svega. Izgleda da su mi dodatan tečaj i prekvalifikacija jedina nada za zaposlenje u idućih par mjeseci.
Nije tako loše, imam podršku obitelji, imam dovoljno novca za sebe, imam svoje znanje i svoj ponos. Ono što mi fali jest pravda i mogućnost za napredovanje i rast. Možda će se uskoro moj trud i čekanje isplatiti. Ako imam neki savjet za sve koji su prošli imalo sličan tretman, to je da se naoružate strpljenjem i ne gubite nadu. Nije spas u bježanju već u mijenjanju svijesti. Dokažimo svima da vrijedimo i da nas ne smiju gaziti!
