Pitali smo studente je li im dosta ‘buljenja’ u ekran i hoće li nakon korone promijeniti te navike
Online nastava je toliko dugo prisutna da smo se već priviknuli na cijelu situaciju, no to ne znači da nam se ona i sviđa. Bliži se vrijeme kolokvija i ispita i još uvijek se ne zna kako će se to organizirati, ni hoće li se organizirati. Ono što je sigurno, ova situacija će još neko vrijeme potrajati.
Istina je da dokle god bude trajala online nastava, toliko će trajati i naša ovisnost o tehnologiji. Želite si uzeti dan za sebe, s manje korištenja laptopa? Super, ali ne može. Eventualno ste mogli sada za vikend ukrasti jedan dan za sebe, no to je to otprilike. Previše je zadaća i zadataka koje morate napraviti u online svijetu.
Ovisno o tome koliko su se vaši profesori uključili u cijelu situaciju, više ili manje vremena provodite zakovani pred računalo. Sigurno je najgora ona situacija gdje vam samo stave online prezentacije, pa sami morate gledati tu stvar, izvlačiti bitno, i onda još predavati zadaću o tome, koju vjerojatno nitko neće ni pročitati…
A sve je to dosta naporno. I psihički i fizički, a iskreno mislim da ćemo svi kolektivno imati dioptriju… Ili su sve one priče o predugom gledanju u ekrane bile laži? U svakom slučaju, dosta nam je.
Pitali smo nekoliko studentica o njihovim navikama prije, tijekom i poslije koronavirusa, i svi jedva čekaju zabavljati se negdje van online svijeta.
‘Puno mi je teže koncentrirati se i puno lakše gubim koncentraciju…’
– Prije nego što je počela cijela situacija s koronavirusom, provodila sam 8 sati na dan na fakultetu, što na predavanjima, što u knjižnici. Tu i tamo bih uzela mobitel u ruke, prolistala Facebook, Instagram, tu i tamo Reddit, ali ništa pretjerano. Kad bih došla kući obično bih igrala igrice na kompjuteru ili gledala serije. Sad kad sam kod kuće, i dalje pokušavam učiti, međutim puno mi je teže koncentrirati se i puno lakše gubim koncentraciju nego u knjižnici. To rezultira u dvostruko, trostruko više vremena provedenog listajući naslovnice na raznim društvenim mrežama. Sada rjeđe igram igrice i gledam serije na laptopu, ali sam počela gledati televiziju s obitelji. Mislim da se svi slažemo da ćemo jednom kad ova situacija završi više cijeniti sve ono što smo uzimali zdravo za gotovo: šetnje, kave s prijateljima, izlaske itd. To će definitivno utjecati na to da živimo život s manje gledanja u ekrane, barem na neko vrijeme, mišljenje je Matije (21).
Ono najgore nas tek čeka, a to je učenje kod kuće. Teško je preživjeti rokove i u normalnim uvjetima, a kamoli ovako… Više-manje za učenje, svima nam treba naše vrijeme za živčane slomove koji su česti u tako kriznim situacijama.
Beskonačno skrollanje
– Mobitel mi je uvijek pri ruci, no to ne znači da stalno gledam u njega. Na faksu i kada sam s društvom koristim ga minimalno. Najviše pred spavanje i u tramvaju. Laptop koristim većinom za faks i za glazbu, vikendom pogledam film ili seriju. U ovim uvjetima provodim previše vremena za ekranima, sve vezano za faks je isključivo na online platformama, dopisujem se s prijateljima i gledam filmove i serije. A ako ništa od toga beskonačno skrollam. Voljela bih ipak manje vremena provoditi za ekranima ako za tim nema potrebe, ali ipak mi je to sad jedini prozor u svijet i društveni kontakt pa definitivno ne mislim ukidati si tu povlasticu. Mislim da ću se vratiti starim navikama kad ovo prođe, kaže nam Sara (22).
Istina je da smo zaista privilegirani što moramo ovu situaciju preživjeti u najboljem mogućem scenariju, kada u udobnosti našeg doma zaista možemo skoro pa u potpunosti funkcionirati. I sve to zahvaljujući tehnologiji, koja nam omogućava da se družimo s nekime tko nam nije tu blizu.
Razne distrakcije udaljene samo par klikova
– I u normalnim okolnostima provodim previše vremena pred ekranima, djelomično na laptopu radeći za faks ili gledajući serije ili filmove, a djelomično na mobitelu, uglavnom na društvenim mrežama. To sve radim i sad, ali je još gore jer sad nemam pristup nikakvoj literaturi niti mogu isprintati skripte i ostale radne materijale koje bih inače koristila u fizičkom obliku. Usto, tu je i praćenje online predavanja. To me jako smeta jer dosta naprežem vid, puno mi je lakše kad dio posla mogu obaviti čitajući prave knjige ili skripte. Također mi je puno teže koncentrirati se na učenje preko zaslona, djelomično zbog distrakcija koje su udaljene samo par klikova, a djelomično i samo zato što mi osobno ne odgovara. Definitivno mislim da ću smanjiti vrijeme provedeno na ekranima kad prestane karantena jer, prvenstveno, neću biti kući cijeli dan pa ću moći smanjiti bar onaj dio vremena koji trošim na zabavu, plan je Valentine (20).
Sigurno će najljepši trenutak biti onaj kada sve ovo bude prošlost i zaista se budemo mogli zabavljati bez pomoći tehnologije. Stvari na koje nismo obraćali previše pozornosti će ponovno biti u prvom planu, i možda je to i jedina dobra stvar u cijeloj ovoj situaciji. Ali samo možda…
