Kao što smo već pisali, neformalna logika neizostavna je disciplina u savladavanju vještine dobrog argumentiranja. No, da su usprkos znanju ljudi skloni pogreškama govore brojni primjeri iz iskustva. Tako od neformalnih sadržajnih do formalnih logičkih, greške su sveprisutan element svakodnevnih rasprava. Neformalna logika, stoga, pokazuje kako i naizgled snažni argumenti vrlo lako padaju u vodu onog trena kada u njima pronađete oku neprimjetne nedostatke.
Foto: pixabay.com
Neformalna logika se, kao što smo imali prilike saznati u prošlom tekstu, bavi širokim područjem ljudskog zaključivanja, a neizostavna je za pravilno argumentiranje i razvijanje kritičkog mišljenja. Osim što nas uči kako prepoznati i izolirati argument od pukog opisivanja ili objašnjenja, također nam nudi praktičnu vještinu obrane od manipulacija i sofizama.
Dio neformalne logike koji se bavi potonjim pitanjem u svoj fokus stavlja pogreške u argumentiranju. Postoje brojne podjele, no za potrebe ovog teksta izdvojit ćemo one greške koje se najćešće pojavljuju u svakodnevnim situacijama.
Ad hominem
Ovaj ste izraz u životu čuli nebrojeno puta, no diskutabilno koliko puta u ispravnom kontekstu. Prvenstveno treba naglasiti kako se pod terminom ‘ad hominem’ ili u doslovnom prijevodu ‘protiv čovjeka’ ne podrazumijeva bilo kakva uvreda upućena nekome. Ad hominem pogreška je koja nastaje kada umjesto opovrgavanja riječi našeg sugovornika, napadamo njega kao čovjeka, i to predstavljamo kao relevantan razlog za odbacivanje njegova mišljenja.
Kada nekome primjerice kažemo ‘ti ne možeš raspravljati o pobačaju jer si glup’ ili ‘jasno da propagiraš korištenje tableta protiv glavobolje jer si farmaceut’, zapravo ne pobijamo tezu nekim smislenim razlogom, već vrijeđanjem u prvom slučaju, odnosno upućivanjem na ostvarivanje koristi u drugom, pokušavamo diskreditirati osobu. Dakle, potpuno je irelevantno kakva je osoba koja nešto govori, već što govori.
Još jedna vrsta ‘ad hominema’ u anglofonskim se zemljama popularno naziva i ‘look who’s talking’. Sigurno ste se našli u situaciji da vam primjerice roditelji, koji su pušači, drže prodike o tome kako je to nezdrava navika, a vi ste zasigurno tu i tamo odgovorili ‘ma kud baš ti o cigaretama, pališ jednu za drugom’. Koliko god ste se tada osjećali moćno, moramo vam srušiti iluziju i reći kako ste u krivu. Činjenica da je osoba, koja kaže da je pušenje cigareta nezdrava navika, i sama pušač nikako ne utječe na to da se uistinu radi o lošoj navici, koliko god to licemjerno zvučalo, a vaša primjedba nespretna je pogreška.
Skliska padina
Za ovu pogrešku možda niste čuli u izvornom nazivu, no radi se o jednoj od najčešće prisutnih u neformalnim raspravama. Skliska padina predstavlja pogrešku koja nastaje kada bez obzira na lepezu razlika između pojma A i pojma B, na temelju nemogućnosti određivanja granice prijelaza, zanemarimo razliku i ‘pretvaramo se’ kao da je nema. Isto tako, griješimo i kada tvrdimo da će događaj A dovesti do B, B do C, C do D, a budući da događaj D nosi neprihvatljive posljedice onda moramo odmah odbaciti A. Možda zvuči komplicirano, no u svakodnevici se ćesto koristi kada nešto pokušamo karikirati, primjerice:
‘Nisam dobro napisao ispit i zbog toga ću pasti kolegij. Onda ću biti primoran platiti sljedeću godinu, a da bih to mogao morat ću se zaposliti. Onda neću imati vremena za učenje pa ću izgubiti pravo školovanja. Na kraju neću imati za stanarinu i postat ću beskućnik’, bio bi primjer savršene skliske padine koju često koristimo kada nešto želimo učiniti smiješnim.
Slično se događa i kod nešto ozbiljnijih rasprava, primjerice one o utemeljenosti prava na pobačaj. Protivnici takvog prava često će u prilog svojem mišljenju ustanoviti da je fetus također osoba kao bilo koja živuća, zanemarujući čitavu lepezu razlika. Pritom se vrlo vješto ‘odskližu niz padinu’.
Prenagljena generalizacija
Iako njen naziv govori već dosta toga po sebi, ova pogreška događa se kada na temelju malog ili pristranog uzorka donosimo neki opći zaključak. U svakodnevnom životu korištenje takvih pogrešaka sigurno je poznatije pod pojmom predrasuda koje gajimo prema drugima. Tako su Crnogorci lijeni, Francuzi alkoholičari, Mađari nekulturni. No, koliko nas to može tvrditi s potpunom sigurnošću? E, dragi čitatelju, jako malo ljudi (ako itko uopće može tako nešto tvrditi) jer sigurno iza te teze ne stoji istraživanje već zaključivanje na temelju pojedinačnih slučajeva.
‘Jučer sam hodao ulicom i vidio trojicu Roma kako otimaju torbicu starici, ruše je na pod i zatim bježe. A naš je kvart pun Roma, tko će se više osjećati sigurno? Sve ih treba pozatvarati jer kriminalci u zatvoru i pripadaju’, predstavlja jedan od najčešćih svakodnevnih primjera korištenja prenagljene generalizacije. Vidite li u čemu je problem ovog argumenta? Na temelju uzorka od troje ljudi, autor argumenta zaključuje kako su svi pripadnici određene etničke skupine kriminalci. Možda će neki reći da je u pravu, no koliko god ta teza odgovarala stvarnosti nije utemeljena na dovoljno dobrom razlogu, jer donositi zaključke o cijeloj populaciji koja može brojati i do nekoliko milijuna pripadnika, na temelju uzorka od troje ljudi, jednostavno ne predstavlja dovoljnu potporu.
Apel na emocije
Greška apeliranja na emocije nastaje kada umjesto objektivnih, relevantnih razloga za opravdanje neke teze pokušavamo doprijeti do emocija ljudi kako bi naš argument djelovao snažniji. Pogrešku pod ovim nazivom vrlo često koriste ljudi kada svoje postupke nekome pokušavaju opravdati. Pozivanje na emocije, dakako, nije uvijek pogreška jer su ljudi društvena i emotivna bića pa ponekad baš emocionalni razlozi prevladaju prilikom odluke o nekom djelovanju. Međutim, kada racionalni razlozi izostanu, a pojave se samo emocionalni, nije riječ o najboljem argumentu.
‘Neki dan frendicu je zaustavila policijska patrola i na alkotestu je napuhala 1,3 promila, zbog čega su joj oduzeli vozačku dozvolu na godinu dana. To stvarno nije fer! Imala je tako grozan mjesec dana, dečko ju je ostavio nakon duge veze, a u međuvremenu je ostala bez posla. Jednu je večer malo popila i odmah su ju uhvatili, a imala je razloga za biti pod stresom’, savršen je primjer pokušaja opravdavanja nečijih postupaka pozivanjem na emocije sugovornika. Naime, greška je sadržana u tome što iako ‘frendica’ iz argumenta gore možda stvarno nije imala sreće zadnjih tjedana te se imala ‘razloga’ napiti, to nikako ne mijenja činjenicu da je počinila kazneno djelo za koje je sankcija oduzimanje vozačke dozvole. Iako se emocionalni razlozi ponekad relevantni pri donošenju moralnih sudova, objektivno je počinila prekršaj imala ona težak život ili ne.
Zamjena teza
Ako iti malo pratite hrvatsku politiku i/ili sjednice Sabora, za ovu ste pogrešku zasigurno čuli. Da vam odmah srušim snove o tome kako nešto znate o toj pogrešci, ta fraza sigurno nije upotrebljena u pravome kontekstu. Tako zamjena teza nije, kako kaže ministar Barišić, kada netko njegov plagijat nazove plagijatom. Zamjena teza događa se kada u pobijanju nečijeg argumenta ili branjenju svojeg stava koristimo razloge koji ne odgovaraju tezi koju opravdavamo ili pobijamo, već odabiremo neku tezu koju je lakše obraniti ili srušiti. Iako se čini kompliciranim, to je lakše pokazati kroz primjer dijaloga.
Gospodin X: ‘Legalizacija marihuane zasigurno bi pridonijela boljoj kontroli trgovine njome, statistički bi se smanjila stopa kriminaliteta, a i maloljetnicima ne bi bila dostupna kao što je sada dok nema kontrole.’
Na što sugovornik gospodinu X-u ‘stavlja riječi u usta’ koje nije izgovorio i tako prividno pobija njegovu tezu:
Sugovornik Y: ‘Poticanjem ljudi da se drogiraju sasvim sigurno nećete stvoriti bolje društvo, već otupljeno, bolesno i nefunkcionalno jer pod utjecajem teških droga ljudi nisu sposobni donositi racionalne odluke. Kada bi to postalo legalno i samim time dostupnije, puno više ljudi bilo bi ovisno o drogama.’
Iako nam se ‘na prvu’ čini kao da je argument uistinu dobar i da je sugovornik Y ‘pomeo’ gospodina X-a, uistinu i nije baš tako. Sugovornik Y zapravo je rušio tezu koja kaže da se ‘ne treba poticate ljude da se drogiraju’, dok gospodin X ni u jednom trenutku takvo nešto ne spominje. Dakako, sugovorniku Y puno je lakše bilo pobiti tezu o korištenju teških droga pa je zato i iskoristio taj trik, a da se stvarne teme rasprave zapravo nije ni dotaknuo.
Nadamo se ste iz ovoga teksta ipak nešto uspjeli naučiti ili ste barem svjesni da griješite ili vam pak ništa nije jasno. Bilo kako bilo, ovakvih će tekstova biti još po koji primjerak pa se za sve obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama obratite svom najdražem portalu srednja.hr.
