Predsjednik VSVVŠ-a na odlasku: ‘Napravili smo mnogo, ali stipendiranje studenata od strane poslodavaca je još uvijek neiskorišteni potencijal’
Godina iza nas ostat će zapamćena kao jedna od najburnijih u sektoru obrazovanja u proteklom desetljeću. Smjena ministra, uplitanje Ustavnog suda u sustav, sanacija SC-a u Zagrebu, prosvjedi zbog rasta cijena studentske prehrane, skandalozne izmjene zakona o zdravstvenom osiguranju samo su dio onoga što se lomilo preko studentskih leđa. Naravno, u takvim okolnostima nije lako biti ni studentski predstavnik, a kamoli predsjednik Vijeća studenata veleučilišta i visokih škola. Upravo je ta turbulentna godina, bila posljednja u mandatu Tonija Ganjta, studenta Visoke škole za poslovanje i upravljanje Baltazar Adam Krčelić u Zaprešiću te predsjednik Vijeća studenata veleučilišta i visokih škola RH.
srednja.hr
Studentski predstavnici česta su meta kritika javnost, a politikanstvo, neaktivnost i nedostatak ideja ono su što većinu ‘studoša’ već desetljećima asocira na njihove predstavnike. S teretom tih, i mnogih drugih, predrasuda tijekom puna dva mandata morao se nositi i Toni Ganjto, student Visoke škole za poslovanje i upravljanje Baltazar Adam Krčelić u Zaprešiću te, ono što je u ovom slučaju još bitnije, predsjednik Vijeća studenata veleučilišta i visokih škola RH. Točnije predsjednik na odlasku.
Upravo je činjenica da je njegov mandat pri kraju te da će poziciju predsjednika Vijeća tijekom studenog ove godine preuzeti netko drugi bila motiv za razgovor s mladićem koji je zajedno sa svojim timom promijenio percepciju studentskog predstavljanja u Hrvatskoj.
Sasvim otvoreno i bez sustezanja progovorio je o problemu sa zdravstvenim osiguranjem, kompromisu na koji je morao pristati, predrasudama koje prate studente visokih škola te istaknuo čime se ponosi, ali i za čim žali u proteklom periodu.
S: Koliko je bilo teško graditi Vijeće iz temelja, odnosno izvući ga iz anonimnosti?
Rekao bih da ga nije trebalo izvlačiti iz anonimnosti već ga trebalo stvoriti. Vijeće je postojalo kao predstavničko tijelo studenata visokih škola i veleučilišta posljednje tri godine, ali neaktivno, samo na papiru. Imali su svoga predstavnika u Hrvatskom studentskom zboru koji je bio potpuno neprepoznatljiv.
Izradom novog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju javilo se nas nekoliko i izvukli neke komentare prvenstveno vezane za problematiku koja i danas muči studente veleučlišta i visokih škola.
To je bila u prvom redu vertikalna prohodnost te akademski nazivi i njihova neusklađenost s Bolonjskom deklaracijom i s europskom praksom. Tu se postavilo pitanje tko je naš predstavnik na nacionalnom nivou te smo krenuli u priču koja se danas zove Vijeće visokih škola i veleučilišta.
Bilo je teško na početku.
Glavni izazov je bio ljude ujediniti – one koji dolaze s privatnih i državnih visokih učilišta. Kada se pojavi netko novi, svi imaju strah od toga što će se dogoditi i s kakvim ciljevima dolazi ta grupa ljudi.
Glavni izazov je bio učiniti Vijeće kohezivnim, odnosno stvoriti povjerenje između studenata visokih škola i privatnih veleučilišta. Mislim da smo to uspjeli.
S: Jednom prilikom ste naveli kako je ugled privatnih fakulteta i percepcija javnosti studenata koji s njih dolaze jedan od velikih problema s kojima se suočavate. Što ste napravili po tom pitanju napravili?
Kada smo krenuli u priču Vijeća cilj je bio promijeniti pogrešno shvaćanje javnosti i iskrivljenu percepciju kvalitete i uloge visokih škola i veleučilišta te pogrešno shvaćanje vrijednosti stručnog obrazovanja.
Ono što sam mnogo puta isticao, sektor stručnog obrazovanja bi trebao biti temelj na kojem bi se dalje gradilo sinergiju sa Sveučilištnim studijima.
Osim toga, percepcije privatnih učilišta kao institucije gdje ‘platiš i prođeš’ potpuno je pogrešna. Takvo mišljenje nije lako promijeniti jer je ukorijenjeno u društvo. U Europi i Americi privatni su fakulteti najcjenjeniji i najbolji te bi ih i kod nas trebalo graditi na sličnim principima i tretirati ih ravnopravno s državnim.
S: Što se tiče perioda u kojem ste bili predsjednik što smatrate najvećim uspjehom?
Uspjeli smo na nacionalnom nivou pokazati institucijama i visokoobrazovnoj zajednici da su studenti prisutni i da smo aktivni. Napokon smo digli studentsko predstavljanje na jednu višu razinu. To je jedan mehanizam koji je u Hrvatskoj nedovoljno iskorišten i ljudi koji predstavljaju studente nedovoljno rade za interese istih.
Druga stvar, koja je vezana za sve studente u Hrvatskoj, je povezivanja visokog obrazovanja i tržišta rada. O tome smo puno pričali i puno radili.
Forum struke je nešto opipljivo, a ono na čemu smo dugo radili je jedna web platforma koja bi trebala povezati poslodavce i visoka učilišta. To je mjesto gdje će se moći obavljati razmjena informacija o mogućem odrađivanju praksi. Približit će poslodavce, studente i učilišta.
S: Sva ova dostignuća o kojima smo pričali su na jednoj apstraktnoj razini, no ljudi vole imati nešto konkretno što utječe na njihov život i njihov standard kao dokaz. Što studenti konkretno imaju nakon perioda koji ste proveli na čelu Vijeća, a nisu imali ranije?
Studenti veleučilišta i visokih škola nisu imali X-ice. Danas imaju. Dio studenata je ostvarivao pravo na subvencioniranu prehranu, a dio nije. Mi smo uspjeli izboriti da svi studenti imaju pravu na subvencioniranu prehranu što smatramo velikim dostignućem.
Studenti privatnih fakulteta su također bili diskriminirani na način da nisu mogli aplicirati za mjesta u studentskim domovima. Ne da bi se prijavili pa onda da bi ih se diskriminiralo već se nisu smjeli uopće prijaviti. To smo promijenili. Od prošle godine možemo aplicirati.
Osim toga angažirali smo se u onim nakaradnim izmjenama zakona o zdravstvenom osiguranju u mandatima bivših ministara Jovanovića i Ostojića koji nisu iskomunicirali tu temu na pravi način. Naše djelovanje je potaknulo ubrzavanje procedure i rješavanja tog problema. Tako danas studenti nisu ostali bez zdravstvenog osiguranja.
S: Zdravstveno osiguranje jeste djelomično riješen problem, no možete li djelovanje po tom pitanju smatrati uspjehom s obzirom da ste ušli u jedan kompromis koji ni danas nije do kraja riješen?
Ja ne bih rekao da je to neuspjeh. Stvar je u tome da je taj dio vezan za zdravstveno osiguranje izašao doslovno iz vedra neba. Taj problem nije nitko očekivao i nitko nije znao što se sprema. A nastupio je zbog nekomuniciranja među ministarstvima.
Ono što smo mi napravili u tom trenutku jeste kompromis, ali to je bilo jedino moguće. Da nismo pristali i da nismo upotrijebili neke instrumente koji su nam bili na raspolaganju to bi išlo u odlučivanje kroz regularnu zakonsku proceduru. To bi trajalo dugo dugo i ne bi bilo još gotovo.
S: Što ste htjeli napraviti, a niste mogli, odnosno stigli?
Uvijek se može više. Žao mi je što nismo više dotakli područje stipendiranja studenata od strane samih poslodavaca. Mislim da je to prostor u kojem se može jako puno napraviti u budućnosti. To je jedna od preporuka koje bih dao novom predsjedniku. To je jedan neiskorišteni potencijal i obrazovnog sustava, ali i gospodarstva. U Hrvatskoj headhunting postoji samo za direktore, ali ne i za druge djelatnosti.
S: Svjedoci smo da studentske predstavnike ne doživljavaju previše ozbiljno te da smatraju da im fali integriteta zbog pripadnosti ili sklonosti političkim strankama? Koliko je bitno da su Vijeća apolitična?
Vrlo je bitno. Važno je da ljudi koji vode ta Vijeća nisu članovi mladeži stranaka jer na takav način mogu predstavljati pošteno sve studente. Pogotovo je bitno ako se nalazite na čelu nacionalnog tijela. Važno je da prvenstveno radiš za zajednicu. Nužno je misliti na potrebe drugih.
S: Kako riješiti politizaciju studentskih predstavničkih tijela?
Svjedoci smo da su takva tijela postala vježbališta za kasnije djelovanje današnjih mladeži stranaka…
Iskustva to govore, no u nekakvim doticajima s Ministarstvima ili Vladom neizbježno je da ćeš kao predstavnik biti u doticaju s politikom. U jednom trenutku moraš početi razmišljati konstruktivno u okvirima koji se nude. Silom prilika studentski predstavnik mora pristajati na mnogo kompromisa. No bitno je da ostane čovjek svoj i da vodi tijelo čiji si dio sa svojim uvjerenjima.
Politizaciju je teško spriječiti. Stranke će uvijek htjeti kontrolirati takva tijela. No vjerujem da se pametnim izmjenama Zakona o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama te drugačijim izbornim sustavom koji bi se organizrao na nacionalnom nivou na svim učilištima u državi pomoglo bi većoj transparentnosti i javnoj afirmaciji.
S: Mislite li da je to izvedivo u danim uvijetima?
Izvedivo je, no treba prilagoditi mehanizme kontrole koji su danas nedostatni. Današnji Zakon je napisan na način da ga se može tumačiti na više načina i nema jasan mehanizam kontrole. Prije nekoliko dana smo uputili službenu inicijativu za pisanje novog Zakona o studentskom zboru. Ne izmjene već, pisanje novog zakona.
S: Što biste preporučili budućem predsjedniku i kakav bi on trebao biti?
Transparentno, odgovorno, hrabro i pošteno sa ciljem da studentima u Hrvatskoj dokaže da studenti imaju kvalitetne predstavnike te da pokuša razvijati sustav stipendiranja. Također mora se zalagati za studentski standard temeljen na socioekonomskim kriterijima.
