Priča o studentu kojem se u domsku sobu ilegalno uselio bauštelac: ‘U 5 ujutro budio me videoigricama’
Kupoprodaja studentskih domova tradicionalna je i već dugo prisutna pojava u našem društvu. Osim brojnih javnih oglasa koje smo proteklih godina zatekli na društvenim mrežama, koliki je ovo problem dokazuje i priča o studentu iz Zagreba, sada već profesoru u školi, kojemu je za vrijeme studija u domsku sobu za cimera ilegalno uselio bauštelac. Mjesto u sobi je kupio od stvarnog dobitnika smještaja, a u Zagreb je došao zbog cure koja je tu studirala. Radio je noćne smjene, a kada bi se vratio u sobu, izmjenjivao bi nježnosti s djevojkom ili glasno igrao videoigrice. Razgovarali smo sa studentom koji je to sve proživio, a on je s nama podijelio to neponovljivo iskustvo.
Foto: Studentski centar Rijeka
Kupujem, prodajem, mijenjam za nadoplatu. Poznate su to riječi studentskog vokabulara u Hrvatskoj. I to ne samo posljednjih godina, već desetljeća. Razgovarali smo s profesorom fizike, nekada studentom u Zagrebu, kojemu je za vrijeme studija u domsku sobu uselio muškarac koji uopće nije bio student, već je radio na baušteli u Ivanić Gradu.
Radio noćne smjene pa izmjenjivao nježnosti s curom i budio ga videoigricama
Na trećoj godini faksa naš se sugovornik, nazovimo ga Marko, uselio u Studentski dom Cvjetno naselje. Tada, za razliku od danas, nije mogao unaprijed rezervirati sobu i dogovoriti cimerstvo, već je na dan useljenja od portira dobio ključ od sobe u koju se smjestio te iščekivao svojega cimera. Nakon otprilike dva dana u sobu mu je ušetao jedan mladić.
– Odmah sam pomislio da će mi taj lik biti cimer. No, on mi je onda obznanio da iako je dobio upravo to mjesto u domu, tu ipak neće stanovati već će smještaj prepustiti prijatelju. Pitao me imam li što protiv da on svoje mjesto prepusti prijatelju, rekao sam da nemam. Kako sam mislio da se radi o prepuštanju svojeg mjesta nekomu drugom, nije mi ni padalo na pamet da se radi o nečem ilegalnom, kaže nam Marko.
Za desetak dana u sobu se uselio taj ‘prijatelj’. Nije bio student, odrađivao je neke poslove u Ivanić Gradu, a u Zagreb je zapravo došao jer je njegova djevojka bila studentica i živjela je u domu na Šari. Iako mu je cijela situacija bila čudna, naš sugovornik priznaje da se u početku dobro slagao s ilegalcem, no onda su nastupili problemi.
– Radio bi noćne smjene do 5-6 ujutro, onda bi došao u sobu i igrao videoigrice, što bi me budilo. Onda je počela dolaziti njegova cura i tu ostajati po cijele dane, iako sam mu dao svoj raspored od faksa. Ignorirao je moje primjedbe i sve smo se češće svađali, uvijek oko istih stvari, priča nam Marko.
‘Rekao sam mu da se iseli iz moje sobe ili ću ga prijaviti’
Kap koja je prelila čašu, priznaje, bila je kada je svog cimera ilegalca zamolio da kad igra videoigrice stavi slušalice, a on mu je podrugljivo izjavio da studenti nikada ne spavaju jer bi trebali učiti.
– Još sam izdržao nekoliko tjedana, taman do vremena zimskih praznika u prosincu. Tada sam mu rekao da to više ne funkcionira i zamolio ga da sa svojim prijateljem, koji mu je ustupio mjesto, dogovori premještaj. U protivnom, ako ga nakon Nove godine zateknem u svojoj sobi, zaprijetio sam mu prijavom upravi doma i obavijestio ga da će izgubit smještaj, kaže nam naš sugovornik.
Kada se vratio u domsku sobu nakon praznika, njegovog cimera više nije bilo. Tog čovjeka više nikad nije vidio, o njemu ništa čuo, a nije ni siguran da se uopće zadržao u domu. Marka smo upitali i da nam kaže što misli o ilegalnoj kupoprodaji domova, odnosno kako odgovoriti na taj fenomen. Mišljenja je da kontrole trebaju biti nenajavljene, kao što i jesu, ali češće i rigoroznije. Osim toga, sankcija trajnog izbacivanja iz doma očito nikome ne znači ništa, smatra, pa bi trebalo uvesti novčane kazne, i to nešto strože.
– Ne radi se o jednoj osobi koja prodaje dom, već je to proširena pojava i tako se nepravedno oduzima pravo na smještaj onim studentima kojima je to stvarno potrebno. Postoje rang liste, bodovi i kriteriji prema kojima ljudi dobiju smještaj u studentskom domu. Ne mogu pojmiti da netko tko već unaprijed zna da ima smještaj, recimo, stan u Zagrebu, konkurira za mjesto u domu pa ga onda i prodaje, umjesto da ga ustupi nekome kome je to puno potrebnije, zaključuje Marko.
