Prizori iz zagrebačkog studentskog doma kao u hororcu: ‘Tko god misli dolaziti tu neka se pripremi na preživljavanje’
O groznom stanju u hostelu Industrogradnja, odnosno studentskom domu Poljanička kako ga predstavlja društvo ISTO Student d.o.o. koje upravlja hostelom, pisali smo u više navrata. Grijanje ne radi kako treba, nestanci struje i interneta su česti, pred par dana prokišnjavao im je krov, a od nedavno studenti žive u pravoj pravcatoj simbiozi sa žoharima. Medijski napisi o katastrofalnom stanju nisu situaciju učinili povoljnijom, a taman kada se studentima učini da je jedan problem riješen – javlja se novi.
Galerija 6 Fotografija
OtvoriAko ‘guglate’ hostel Industrogradnja, na stranicama ISTO Grupe koja njime upravlja naići ćete na oglase za privatne studentske domove – Poljanička i Kennedyjev. I dok je ovaj na Kennedyjevu trgu sređen ‘tip-top’, ako sudite samo prema fotografijama iz oglasa ISTO grupe, dom Poljanička izgleda sasvim pristojno. No stvarno stanje stvari, žale se studenti, na adresi Poljanička 5 nije niti slično.
Žohari u čajnoj kuhinji i po sanitarnim čvorovima
U listopadu je ondje izbio požar električnih instalacija, a tom prilikom studenti su nam se požalili kako zbog nedostatka grijanja uče u jaknama, spavaju s kapama na glavi te često nestaje struje. Hostel nema zaštitara i noću su ulazna vrata otključana, a u WC-u, za kojeg dio studenata ni nema ključeve, nakupljaju se vlaga i gljivice.
Uz sve navedeno, odnedavno studenti koji stanuju u privatnom studentskom domu Poljanička imaju i nove docimere – žohare.
– Zanimljivo je da jedna takva ustanova koja ima titulu hostela može imati takve uvjete za život i proći sanitarnu inspekciju, ako je uopće prošla istu, to se može postići samo u našoj prekrasnoj državi. U čajnu kuhinju više ne zalazim, jer je toliko neuredna i puna žohara. Unatoč tome što su radnici, a time vjerojatno i uprava hostela upoznati s problemom, ništa se ne poduzima već par tjedana i poznavajući ih ne očekujem nikakvo poboljšanje, priča nam student i stanovnik doma Marko.
Njemu je najveći problem što ima sobu do čajne kuhinje, vrata iste su cijelo vrijeme otvorena, a dio stanara ne i dalje ne shvaća da bi se ta vrata zatvarati.
– S obzirom da studenti i studentice s drugog kata govore kako su žohari nastanjeni i po njihovom cijelom sanitarno čvoru postoji velika mogućnost da će se isto tako raširiti i do moje sobe što pretpostavljate ne bi bilo nikako ugodno i za mene predstavlja ogroman problem, žali se Marko.
Dodaje, nema pojma odakle su žohari došli, ali s obzirom na to da je većina namještaja i instalacija stara i u kritičnom stanju, smatra da su ondje dosta duže nego što studenti misle.
‘Kad se tužiraju dvije osobe, tople vode skoro pa ni nema’
Već u uvodnom dijelu spomenuti problem grijanja studenti su, pak, riješili na drugi način.
– Što se tiče grijanja osigurali smo se sami s grijalicom da nam bude toplije jer se predugo čekalo i postalo je prehladno tako da sada više ni ne pratim radi li radijator ili ne. No, kada sam to činio, uvijek je bio tako slabo zagrijan da je nemoguće da ugrije sobu ni približno normalnoj temperaturi. Isto tako kada se tuširaju dvije osobe tople vode skoro pa ni nema, a tri osobe ne mogu ni pomišljati da se tuširaju u isto vrijeme čak ni s mlakom vodom, priča nam Marko.
To je tek dio problema s kojima se studenti susreću, ali nad njima nikako ne šute.
– Već sam davno poslao mail upravi o nekim problemima na što mi nisu uspjeli naći vremena odgovoriti jer vjerujem da su pretrpani obavezama kako bi održali ovaj hostel na ovako visokoj razini. Tko god misli dolaziti tu neka se pripremi na preživljavanje jer poučen iskustvom stanje se neće mijenjati na bolje. Smatram da mi trenutno dok sam student nije potreban neki luksuzan smještaj te sam se zato i odlučio biti ovdje iako nisam očekivao da će stanje biti sve gore i gore, ali sam ujedno u jednu ruku sretan jer sada znam još više cijeniti što znači imati smještaj s normalnim uvjetima za život. Sretan sam što se uskoro iseljavam i ne vraćam, a s vama ostalim stanarima koji nažalost nemate drugu opciju, nego biti ovdje gdje jeste se iskreno suosjećam. Toliko od mene, a Vama cijenjena Upravo želim poručiti: Bravo, ovo se treba znati postići!, kazao nam je za kraj Marko.
E-mail dioničkom društvu ISTO koje upravlja domom poslali smo i mi, ovoga puta s pitanjima jesu li upoznati s problemom žohara te kako taj problem planiraju sanirati. Odgovore na ta pitanja nismo dobili, a u međuvremenu se pojavio i novi problem – na stropu u hodniku otvorila se rupa kroz koju je za kišnog vremena kapala voda.