Probali smo i ocijenili kolače u slastičarni na Savi: ‘Dnevno ih se proizvodi preko tisuću, a ostataka gotovo i nema’
Zaputili smo se u slastičarnu u sklopu Studentskog doma Stjepan Radić kako bismo popričali s njezinim djelatnicama, probali nekoliko od 25 kolača koliko ih znaju imati u ponudi te iste ocijenili. Otkrile su nam koje su slastice omiljene, zašto se kava i palačinke prodaju isključivo po punoj cijeni i koliko ih uopće radi u pogonu. Studenti su nam, pak, rekli zbog kojih kolača dolaze u slastičarnu.
Prije samog naručivanja i degustacije, razgovor su s nama započele Upraviteljica prehrane restorana „Stjepan Radić“ Jasna Tomašić i glavna slastičarka Lucija Pleša.
Nude do 25 vrsta slastica
– Dnevna proizvodnja je oko dvadesetak vrsta kolača, od kojih 400 kolača izdajemo za Caffe slastičarnu, dok se između 500 i 800 kolača prodaje na linijama 1 i 2 menze. Kolači se dnevno izrađuju i u pravilu istog dana prodaju, kaže gospođa Lucija.
Na njene se riječi nadovezala gospođa Tomašić, kazavši kako ih mogu prodavati najviše tri dana.
– Prema važećem HACCP vodiču, kolači imaju rok upotrebe 72 sata, ali se u praksi prodaju istoga dana i vrlo rijetko imamo ostataka. Ukoliko se iz objektivnih razloga prodaja smanji, odmah se korigira dnevni plan proizvodnje.
Galerija 3 Fotografija
OtvoriNajbolje prolaze čokoladni kolači
Zanimalo nas je koji su kolači najomiljeniji među studentskom populacijom.
– Najomiljeniji je, naravno, mađarica. Općenito, sve vrste čokoladnih kolača. Zatim, naš vrlo poznati ledeni vjetar, banana desert, kremšnite i voćni kolači. Upravo traje sezona jagoda koje koristimo za sve vrste voćnih kolača. Pokušavamo se prilagoditi godišnjem dobu i stalno uvoditi neka osvježenja u ponudi slastica, rekla je Pleša.
Jedna od takvih slastica je panna cotta, koju smo odlučili probati te vidjeti kako ćemo se snaći u ulozi gastro kritičara.
Naša degustacija i ocjenjivanje: Voćni tiramisu kao minus
Naručili smo pet kolača: baklavu, tiramisu, voćni tiramisu, mađaricu te spomenutu panna cottu.
Baklava: Slastica s orasima o kojoj ne treba previše polemizirati jer je, u slučaju slastičarne na Savi, baš onakva kakva bi trebala biti. Kao nekom tko nikad ne jede baklavu, svidjelo mi se nije jedino to što je u tanjuru ostalo puno šećernog preljeva.
Tiramisu: Fin, baš se osjeti da je tiramisu. Talijanski desert vrlo je kremast i sladak, pa nam se iznimno svidio.
Voćni tiramisu: Za razliku od klasičnog tiramisua, nije bio dobar. Zaključili smo da je suh, bezukusan i tvrd, a osjećaj je kao da jedete papir. Previše je tvornički, s puno margarina te se ne osjete jagode.
Mađarica: Probao sam ju na preporuku djelatnice. Ne iznenađuje činjenica da je mađarica najpopularniji kolač, jer je doista dobra. Kolač je, rekli bismo, klasičan te nije presladak. Baš po našem ukusu.
Panna cotta: Izgledom vrlo primamljiva slastica. Kremasti desert s jagodom i malo čokoladnog preljeva na vrhu podsjeća na puding jer je vanjski sloj tvrđi, a unutarnji mekši. Nije loša, no da je malo slađa, bila bi još ukusnija.
Što kažu drugi studenti?
Ako je vjerovati prvom dojmu, slastičarnica je omiljeno okupljalište studenata, jer su stolovi na prvom katu zgrade bili ugodno popunjeni. Nedaleko nas sjelo je dvoje mladih, koji su nam odlučili otkriti koji su im kolači osobito fini.
– Najbolji su mi mađarica, kokos kocka i banana desert, rekla je Monika.
– Meni su najbolji Robijev kolač, išler i mađarica, tvrdi Moreno.
Dakle, imamo match, odnosno potvrdilo se ono što nam je rekla slastičarka Lucija – najbolje prolazi mađarica.
Slastičarna nije samo za studente, a kava i palačinke idu po punoj cijeni
Sugovornice su nas iznenadile informacijom da u svakoj smjeni rade tri slastičarke i jedna pomoćna radnica.
– Svi naši slastičari, kao zaposlenici Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, po potrebi posla mogu biti premješteni i u druge restorane gdje po zadanim normativima i provjerenim recepturama te u strogo kontroliranim uvjetima pripremaju omiljene deserte, ističe Tomašić.
Za kraj nas je zanimalo zašto se kava te palačinke prodaju samo po punoj cijeni, a saznali smo i da slastičarnica nije namijenjena isključivo studentima.
– Slastičarna je prostor namijenjen primarno studentima, a uvođenjem fiskalne blagajne, proširena je ponuda asortimana (palačinke, topli napitci, sokovi i dr.) koji nisu odobreni Pravilnikom o subvencioniranoj prehrani i kao takvi se prodaju samo po komercijalnoj cijeni. Znači, u ovu slastičarnu može doći bilo koji građanin i kupiti kolače, a studenti iste te kolače kupuju po cijenama koje su subvencionirane, zaključuje upraviteljica.