Pročitali smo novo istraživanje o studentima: Jedni nemaju novca, drugi teško diskriminirani

Ministarstvo znanosti i obrazovanja te istraživači IDIZ-a proveli su istraživanje o podzastupljenim i ranjivim skupinama studenata u sustavu visokog obrazovanja. Nekoliko skupina analizirali su kroz prepreke i izazove s kojima se susreću, a načinili su i preporuke kako ih nadići.

Foto: Duje Kovačević, srednja.hr

Skupina znanstvenika s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ), u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, objavila je publikaciju o podzastupljenim i ranjivim skupinama studenata u sustavu visokog obrazovanja. Prvi dio publikacije odnosi se na pregled literature koja sadrži recentna, nedavna istraživanja podzastupljenih i posebno ranjivih skupina studenata u Hrvatskoj. U tom su dijelu znanstvenici s IDIZ-a utvrdili ukupno 28 referenci na takve skupine studenata, a koje se odnose na nova saznanja o njihovu statusu i preprekama u visokoobrazovnom sustavu. No, što se tiče studenata koji putuju na studij, LGBTQ+ studenata, izbjeglica i tražitelja azila, kao i studenata koji se nalaze u riziku od beskućništva nisu pronađene nikakve novije spoznaje. S pripadnicima, među ostalim, i tih skupina istraživači su obavili razgovor pa kvalitativnom analizom identificirali područja izazova s kojima se susreću. Publikaciju cijelog istraživanja možete pregledati na ovoj poveznici.

Studenti iz romske zajednice

Jedna od skupina podzastupljenih i ranjivih skupina studenata su pripadnici romske manjine. Kod njih prepreke i izazovi u sustavu visokog obrazovanja uglavnom odražavaju općenito nepovoljan položaj Roma unutar šireg društva. Budući da su romske obitelji generalno u riziku od siromaštva, napominju istraživači s IDIZ-a, studentima koji su Romi velik problem predstavlja loša financijska situacija. Troškove studija većinom, navodi se u publikaciji, pokrivaju iz njima dostupnih stipendija, a povremeno i rade uz studij, što se, zaključuju iz toga istraživači IDIZ-a, može negativno odraziti na ispunjavanje fakultetskih obveza.

Romi se u sustavu visokog obrazovanja nerijetko susreću i s problemom diskriminacije i stigmatizacije u društvu pa tako i među kolegama na faksu. Identitetske prepreke ogledaju se i u nepoznavanju hrvatskog jezika kao i izostanka podrške od obitelji za studij. Istraživački zamjećuju i zabrinutost studenata pripadnika romske manjine o tome kako će ih prihvatiti okolina, što dok studiraju, što nakon diplomiranja. Od poteškoća s kojima se susreću studenti iz ove skupine valja također istaknuti često nedostatno srednjoškolsko obrazovanje – primjerice iz poznavanja stranih jezika – koje nerijetko ne ispunjava postavljena očekivanja na fakultetu.

Studenti iz alternativne skrbi

Prepreke studenata iz alternativne skrbi daju se svesti na materijalne i socijalno-emocionalne. Tu je svakako neizvjesnost hoće li ostvariti pravo na stipendiju i smještaj u studentskom domu budući da i jedno i drugo ovisi o statusu redovnog studenta. To kod studenata, objašnjava se u publikaciji, uzrokuje nesigurnost i stres. Izvanredni studenti iz ove skupine ne mogu ostvariti pravo na studentski dom pa im mjesečni iznos stipendije, u pravilu, ne pokriva troškove. Od socijalno-emocionalnih prepreka na studiju istraživači ističu nepovjerenje prema okolini, problematične obiteljske odnosi, nerazumijevanje i nedostatak podrške bližnjih, a  mogući su i određeni psihički problemi. Zbog toga mogu patiti i fakultetske obveze.

Navedene poteškoće, eksplicitno navode s IDIZ-a, mogu biti posebno izražene u razdoblju tranzicije, odnosno u onom periodu kada studenti prelaze iz sustava alternativne skrbi u akademsko okruženje. Može se to dogoditi i pri kraju studija kada prestaje stipendiranje pa se javlja neizvjesnost oko nalaženja prvog zaposlenja. Sve te prepreke stječu dodatnu težinu uslijed činjenice što je problematika studenata iz alternativne skrbi u pravilu izvan fokusa nastavnika i drugih zaposlenika faksa.

Studenti pripadnici LGBTQ+ zajednice

Među ranjivim skupinama nalaze se i LGBTQ+ studenti. Oni se, pak, susreću na prvom mjestu s psihičkim poteškoćama izazvane nesigurnošću i strahom od neprihvaćanja ili odbacivanja od strane članova obitelji, prijatelja, profesora i kolega na faksu. Psihičke poteškoće kao što su depresija ili anksioznost, navode znanstvenici u publikaciji, mogu imati negativne posljedice za društveni život studenata. Neki se od njih tako mogu izolirati okoline i prijatelja. To se prelijeva i na redovito ispunjavanje studijskih obveza, kroz manjak motivacije za učenje, izostanak s predavanja i slično. Izvor svakodnevnog stresa predstavlja također homofobnost sredine, u širem društvu i na fakultetu.

Homofobija na faksu se ispoljava na različite način. Istraživači tu, primjerice, spominju uvredljive i stereotipne sadržaje na kolegijima, ali i nedovoljnu organizacijsku osjetljivost za specifične potrebe studenata ove skupine. Naposljetku, općenito su slabo vidljivi na razini institucije, što uključuje nedostatak  informacija i institucionalne pomoći. Problem uza sve to mogu za LGBTQ+ studente činiti i narušeni obiteljski odnosi nakon otkrivanja ‘outanja’. Ovakav razvoj, zaključuju istraživači, može dovesti do roditeljskog odricanja ili uskraćivanja financijske pomoći, što može uzrokovati strah za egzistenciju i nastavak studija.

Djeca hrvatskih branitelja

I djeca hrvatskih branitelja pripadaju ranjivoj skupini, no svoje prepreke i negativna iskustva na faksu uglavnom ne vezuju s tom pripadnošću. No unatoč činjenici što kao djeca branitelja nisu imali većih problema tijekom studiranja, ističu s IDIZ-a, ispitani studenti su ukazivali na iskustva prijatelja ili poznanika koji su imali teškoće zbog problema svojih roditelja karakterističnih za braniteljsku populaciju. Posebno su, recimo, istaknuli psihičke probleme roditelja, što mogu biti stresni čimbenici u obitelji.

Osim toga, djecu mogu ograničavati u njihovim obrazovnim odabirima i iskustvima. Institucionalne prepreke s kojima se susreću tijekom studiranja odnose se na probleme vezane uz nefleksibilnosti institucije u pogledu obveza pohađanja predavanja, materijalnu opremljenost fakulteta ili pojedine nekvalitetne ili nedostupne profesore, no to se odnosi na ukupnu studentsku populaciju i nije usko vezano za njihovu pripadnost ranjivoj skupini. Kada je riječ o ostalim preprekama, dio studenata je problematizirao natječaje i uvjete za dobivanje stipendija, prvenstveno onih usmjerenih na studente djecu branitelja. Pritom navode da su iznosi stipendija prilično niski i često nedostatni za pokrivanje troškova studentskog života te da neki studenti odustaju od potraživanja zbog kompliciranih administrativnih zahtjeva stipendija.

Studenti izbjeglice i azilanti

Studenti izbjeglice, odnosno azilanti nailaze na prepreke, ističu istraživači, najčešće, institucionalne i administrativne prepreke naravi. Informacije su im nedostupne, a ističe se i netransparentnost postupka upisa na visoka učilišta te priznavanja kvalifikacija koje su prethodno stekli. Značajan problem za ovu skupinu predstavlja i nedovoljno poznavanje hrvatskog jezika, što, navodi se, u nekim slučajevima znači da se ne mogu upisati na fakultete neposredno nakon što dobiju status azilanta.

Tu se pak pojavljuje i problem premalog broja sati na tečaju hrvatskog jezika koji im – besplatno – zakonski pripada. Među poteškoćama na koje nailaze valja istaknuti i generalni financijski aspekt. Takvi studenti ne apliciraju na standardne natječaje za stipendije te ne mogu dobiti financijsku pomoć za obitelj pa, navode istraživači, studenti iz ove skupine u pravilu moraju raditi uz studij, što ima za posljedicu otežano usklađivanje radnih i fakultetskih obveza.

Studentice na tehničkim faksevima

Jedna od često isticanih podzastupljenih skupina su i studentice u tehničkom području. One se uglavnom susreću s pritiscima i rodnim stereotipima vezanim uz odabir studija. Opravdano je stoga pretpostaviti, piše u publikaciji, da značajan udio djevojaka odustaje od upisivanja tehničkih studija zbog pritiska koji na njih vrši obitelj ili druge bliske osobe. Dio studentica kaže da rodne razlike nisu prepreka na studiju, druge pak ukazuju na to da se na faksu susreću s predrasudama o tome da su to muški studiji pa da ženama nije mjesto na tehničkim fakultetima. Te se predrasude mogu očitovati u komunikaciji s profesorima i muškim kolegama, ali prisutne su i u društvu općenito.

Manji broj studentica također smatra kako postoje razlike između djevojaka i mladića u iskustvima ili predznanju te načinima kognitivnog funkcioniranja. Zbog toga misle da djevojkama može biti teže studirati tehničke studije. Ovdje se među studenticama javlja i bojazan o rodnoj diskriminaciji na tržištu rada nakon diplomiranja.

Navedene su i preporuke

Istraživači s IDIZ-a naveli su i određene preporuke kako bi se utjecalo na prepreke i izazove pojedinih ranjivih, odnosno podzastupljenih skupina studenata u visokoobrazovnom sustavu. Možete ih vidjeti u tablicama ispod.