Pročitali smo programe kandidata za zagrebačkog rektora: Ima baš urnebesnih stvari
Mirjana Hruškar, Tonći Lazibat, Marijan Klarica ili Stjepan Lakušić. Netko od ovih četvero profesora bit će novi rektor ili rektorica zagrebačkog sveučilišta. Pročitali smo njihove programe rada, izdvojili ciljeve i planove svakoga od kandidata, po jednu pozitivnu promjenu koju obećavaju, a naposljetku istaknuli i sve kritike koje bi se njihovim programima mogle uputiti.
Marijan Klarica, Mirjana Hruškar, Stjepan Lakušić i Tonći Lazibat
Foto: Screenshot Z1 Sveučilišni grad | Screenshot RTL potraga | obrada i pozadina srednja.hr
Sada je i službeno – u utrku za zagrebačkog rektora natjecat će se četvero kandidata: Mirjana Hruškar, bivša prorektorica i profesorica Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta, Tonći Lazibat, profesor s Ekonomskog fakulteta i prorektor za poslovanje, Marijan Klarica, bivši dekan Medicinskog fakulteta te Stjepan Lakušić, dekan Građevinskog fakulteta. Tko će naslijediti Damira Borasa saznat ćemo nakon izborne sjednice Senata koja će se održati 1. ožujka, a sada smo malo pročitali programe kandidata.
Programi četvero kandidata koliko su strukturom različiti, toliko su i slični. Svi uglavnom planiraju obnovu, stavljaju veći naglasak na razvoj znanstveno-istraživačkih potencijala, internacionalizaciju, a student će, svi obećavaju isto, biti u fokusu njihova djelovanja zasjednu li u rektorsku fotelju. Zajednička boljka svih četiriju program su – opća mjesta – kod nekih više, kod drugih manje, ali svi se fokusiraju razvoj, veću transparentnost, kvalitetu, izvrsnost, ali, premda se po razradi mjera i aktivnosti to tako čini, nisu uvijek precizni u vezi toga što misle konkretno poduzeti.
Napomena: ispod sažetka svakoga od kandidata nalaze se njihovi programi u PDF-u; ako vam se dokumenti ne prikazuju, potrebno je osvježiti stranicu
Hruškar bi mogla biti malo konkretnija
Mirjana Hruškar, jedina kandidatkinja među spomenutima, bivša je prorektorica zagrebačkog sveučilišta. Dio užeg tima rektora Damira Borasa bila je do prije godinu dana kada je, u jeku skandala sa seksualnim uznemiravanjem na zagrebačkim fakultetima, podnijela neopozivu ostavku na svoju funkciju. Tada nam je, prisjetimo se, rekla kako više nije mogla ni profesionalno ni osobno nastaviti podržavati rektora. Time se zapravo istaknula kao jedina od četvero kandidata koja je svojim postupkom iskazala nedvosmisleno neslaganje s načinom na koji je zagrebačko sveučilište – rektor i senatori – počasnom titulom nagradilo profesora prijavljenog za seksualno uznemiravanje bivše studentice.
Hruškar je svojem rektorskom programu dala naslov Vizija autentičnosti, kompetentnost i izvrsnosti Sveučilišta u Zagrebu. Zagrebačko sveučilište u svojem mandatu vidi kao vodeću visokoobrazovnu instituciju koja djeluje autonomno, zakonito, transparentno, kao pokretačka i razvojna snaga. Prvi cilj njezina mandata, ako postane rektorica, čuvanje je autonomije, ali ‘otvoreno djelovanje unutar i izvan akademske zajednice’. Isto tako obvezuje se da će spremno odgovarati na izazove, bili oni unutarnji ili vanjski, te da će zagrebačko sveučilište dati konkretan doprinos razvoju i dobrobiti društva.
Na svim razinama upravljanja i poslovanja cilj je i dosljedno se voditi načelima zakonitosti i transparentnosti, a obvezuje se i kontinuirano provoditi aktivnosti kojima će se povećati prepoznatljivost Sveučilišta – kako na nacionalnoj, tako i na regionalnoj, europskoj i svjetskoj razini. Strategije i strateške ciljeve, pod njenim će žezlom, piše Hruškar, Sveučilište jasno i dosljedno provoditi te ispunjavati sve zadane misije pa tako kontinuirano doprinositi hrvatskom nacionalnom razvoju. U postupanju prema sastavnicama – fakultetima i akademijama – držat će se, kaže, statutarnih i zakonskih načela i njegovati iskreno međusobno povjerenje, poštovanje, suradnju, ali i jednakost. Tu se zalaže za unaprjeđivanje upravljačkih kompetencija dekana kroz razne programe.
Za Hruškar je iznimno važno i pozitivno radno okruženje, gdje se bezuvjetno cijene talentiranost, kreativnost, iskrenost, marljivost i različitost, i to ne samo kod studenata, već i kod zaposlenika. U znanosti joj je cilj podržati interdisciplinarnu suradnju. Važno mjesto zauzima i integracija kulture kvalitete, unaprjeđenje postojećih organizacijskih struktura, ali i dosljedno praćenje i vrednovanje studijskih programa. Ono što se posebno pozitivno ističe u programu jedine kandidatkinje za rektora je njeno obećanje da će predložiti studenta prorektora za unaprjeđenje kulture kvalitete i studentskog standarda.
PROBLEMI S PROGRAMOM
Najveći problem, odnosno kritika koja bi se mogla uputiti programu profesorice Hruškar leži u specifičnostima. Iako se program sadržajno i strukturalno ne čini lošim, u namjeri da pokrije sve važne elemente upravljanja našim najvećim, vodećim sveučilištem, u trenucima nedostaje konkretnijih prijedloga, aktivnosti i mjera koje će se provoditi kako bi se proveli ciljevi, načela i vrijednosti koje opetovano navodi.
Još jedna kritika koja bi se eventualno mogla uputiti programu je nedostatak oštrije kritike na trenutačnu upravu zagrebačkog sveučilišta, neke konkretne poteze, ili propuštene prilike u posljednja dva mandata rektora Borasa i njegovog prorektorskog tima. Prema onome što navodi u programu, Hruškar načelno djeluje kao zagovarateljica drugačije sveučilišne politike, no konkretno u kojim dijelovima će se najviše odvojiti od smjera koji je ucrtala aktualna uprava, nije uvijek jasno naglašeno u njenom programu.
Loading...
Reload document 
Open in new tab Lazibat se sjetio da bi se mogao zalagati protiv diskriminacije
Tonći Lazibat prorektor je za poslovanje zagrebačkog sveučilišta, sada već na koncu drugoga mandata. U javnosti je najpoznatiji po oštrom sukobu sa studentima stručnih studija jer zagovara da se njihove kvalifikacijske razine svrstaju niže od onih koje dobijete kada završite sveučilišni studij. Za njega je vizija zagrebačkog sveučilišta stvaranje dinamičnog, fleksibilnog, konkurentnog, inovativnog i suvremenog Sveučilišta utemeljenog na višestoljetnoj tradiciji. Naglasak je na tome da na takvoj instituciji svi mogu slobodno raditi, djelovati, istraživati, učiti, preispitivati.
Kao prvi cilj navodi transformaciju zagrebačkog sveučilišta u suvremeno europsko sveučilište na svim razinama. Želi razvijati studijske programa koji su potrebni društvu i gospodarstvu, a naglasak tu stavlja na visoku mogućnost osobnog izbora i personaliziranog puta studiranja. Jedan od planova prorektora Lazibata, kada i ako bude rektor, povećati je izvrsnost u nastavi i akademskim postignućima, što studenata, što znanstveno-nastavnog kadra te poticati izvrsnost u istraživanju i umjetničkom radu. Ne želi sve mijenjati, pa tako ističe kao važno zadržavanje sadašnje vodeće akademske i istraživačke uloge u nacionalnim okvirima pa i njezino jačanje. Prema njegovom viđenju Sveučilište se treba angažirati u javnom djelovanju i biti generator tehnološkog, gospodarskog, društvenog i kulturnog razvoja, sve u skladu sa strateškim potrebama države. Jedan od važnih ciljeva mu je i unaprjeđenje i razvoj cjeloživotnih programa obrazovanja, što za hrvatske potrebe, što za EU tržište.
Na koncu se želi pozicionirati kao popularizator znanosti, a plan mu je povećati i internacionalizaciju zagrebačkog sveučilišta koje želi ponovno pozicionirati u europski obrazovni prostor. To bi se odvijalo kroz nove istraživačke projekte, studijsku mobilnost te međunarodnu razmjenu znanstvenika i nastavnika, ali, ništa manje važno, i njegovanjem moralnih načela, etičnosti i tolerancije uz zabranu diskriminacije. Ono što bi se kao pozitivno moglo izdvojiti kod Lazibata je najavljena težnja da se studijski programi nešto više povežu s potrebama gospodarstva u Hrvatskoj i Europskoj uniji.
PROBLEMI S PROGRAMOM
U programu prorektora Lazibata naišli smo na nekoliko, kako se to u javnosti popularno zna nazvati, bisera. Tako kaže da je zagrebačko sveučilište ‘uvijek vodilo računa o svojim studentima, od trenutka njihovog upisa do boravka na instituciji i kasnije njihovoga zapošljavanja’. Podsjetimo, za vrijeme njegovog prorektorovanja, prije neke četiri godine, rektor Damir Boras tužio je u ime Sveučilišta studenta zbog izjave koju je dao medijima. I na taj je način, po svemu se čini, zagrebačko sveučilište vodilo računa o studentima, sve u mandatu uprave u kojoj je sjedio i još uvijek sjedi i Lazibat. Vođenje računa o studentima ponekad je imalo veze i sa samim računima; prisjetimo se da je Lazibat kao prorektor dao potpise studentskim predstavnicima na raznorazne fakture kako bi si oni, javnim novcem, kupovali laptope od preko 20.000 kuna, osobne komunikacijske treninge i sefove za oružje.
U jednom dijelu programa Lazibat navodi kako je trenutačno na zagrebačkom sveučilištu ‘zabilježen i visok udio u projektima EU-a, od Obzora 2020 do sudjelovanja u programima Horizon’. Obzor i Horizon isti su projekti, radi se isključivo o prijevodu, no iz konstrukcije koju prorektor koristi u programu ne čini se baš kao da on zna da su to isti projekti. Zanimljivo je i kako hvali sustav donošenja odluka na sveučilištu; kaže da je ‘kvalitetno organiziran’ te da ‘osigurava visoku razinu transparentnosti’. Napomenimo da se Senat, temeljno upravljačko tijelo zagrebačkog sveučilišta, u pandemiji u pravilu nije, u pravom smislu te riječi, sastajao. Sjednice su se održavale preko maila, a prave rasprave nije bilo ni o najvažnijim pitanjima, već su oni koji su htjeli svoje komentari poslali mailom pa bi poslije njihove primjedbe bile uvrštene u zapisnik. Na sjednici mailom donošene su odluke i o, među ostalim, razrješenju nekih dekana.
Naposljetku, interesantno je napomenuti kako Lazibat piše da će se osobno zalagati za poštivanje ‘ustavnog načela zabrane diskriminacije po bilo kojoj osnovi na svim sastavnicama’. On je danas široj javnosti najpoznatiji, ponovimo još jednom, po tome što je agilno zagovarao razdvajanje kvalifikacijskih razina stručnih i sveučilišnih studija, a veliki otpor prema njemu iskazala je inicijativa 300=300 čiji je moto upravo – stop diskriminaciji studenata stručnih studija.
Loading...
Klarica obećava studentskim predstavnicima više novca
Marijan Klarica bivši je dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a pamtimo ga po tome što nam nije dao adekvatne odgovore o potpisanoj suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem, ali i po tome što je uz ostale dekane bježao od našeg reportera i pitanja o seksualnom uznemiravanju na zagrebačkim fakultetima. Klarica za svoj mandat raspisuje nekoliko ciljeva, a počinje s obnovom infrastrukture oštećene u potresu, pri čemu, piše, to treba iskoristiti i za poboljšanje prostornih kapaciteta na Sveučilištu.
Cilj mu je i aktivno sudjelovanje u donošenju novog i primjerenog zakonodavnog okvira, pa tu napominje da bi nadležno Ministarstvo trebalo uvažiti činjenicu da Sveučilište u Zagrebu predstavlja oko polovinu ukupne zainteresirane javnosti. Kvalitetno se planira pripremiti i za pregovore o novom modelu financiranja, odnosno programske ugovore, uz uvažavanje dosadašnjih analiza i preporuka sveučilišnog Odbora za proračun, kojega je i sam bio član. Planira razraditi načela i postupke za što uspješniju funkcionalnu integraciju Sveučilišta, uz poštivanje činjenice da svaka sastavnica i njihovi dekani moraju zadržati pravnu osobnost kao i sposobnost pravodobne reakcije na krizne situacije, ali i planirati te ispunjavati strateške ciljeve. Aktivno mu je cilj raditi na poboljšanju kvalitete svih sveučilišnih djelatnosti. Potpuno će, navodi, digitalizirati poslovanje te uključiti studente kao ravnopravne partnere u upravljanju Sveučilištem i provođenju reformi.
Na koncu naglašava da i dalje treba sustavno poticati jačanje tzv. trokuta znanja koji se sastoji od istraživanja, obrazovanja i inovacija, a to učiniti poboljšanjem, citiramo, ‘već postojećih pokazatelja naše izvrsnosti’, a dijelom i promicanjem inovacija, sveučilišnog poduzetništva i suradnje akademske zajednice s gospodarstvom. Sustavno treba skrbiti, piše Klarica, o očuvanju nacionalne baštine, kulture i jezika, gdje naglašava da su uz STEM područje jednako važne umjetničke akademije te fakulteti u društveno-humanističkom području. Jedna iznimno pozitivna ideja ovog programa je prihvaćanje novog modela financiranja kroz programske ugovore, gdje bi, prema najavama iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, trebala postojati financijska nagrada za ona javna sveučilišta koja ispune zadane ciljeve.
PROBLEMI S PROGRAMOM
Zanimljivo je istaknuti da Klarica baš ne zna što znači studentski aktivizam, budući da u podcjelini o tome spominje sve, samo ne studentski aktivizam; navodi strukovne udruge i pjevačke zborove pa i manifestacije dana otvorenih vrata. Ono što spominje možda se može svrstati pod studentske aktivnosti ili aktivnosti koje se odnose ili su od važnosti za studente, no aktivizam u smislu borbe za ljudska prava, vrijednosti, samu demokratsku participaciju u aktivističkom smislu – ne.
Klarica ima posebnu točku o financiranju Studentskog zbora pa tu napominje da će se proračun Studentskom zboru narednih godina povećavati pa će studentski predstavnici imati više novca na raspolaganju za svoje projekte i aktivnosti. Podsjetimo, studentske predstavnike šira javnost u zadnje vrijeme prepoznaje upravo po oholom trošenju javnog novca – napomenimo još jednom kupovanje skupocjenih laptopa, osobnih govorničkih treninga te sefova za oružje. Studentski predstavnici inače imaju 12 ruku u Senatu, a glasaju, među ostalim, i za novog rektora.
Interesantan je i dio gdje govori kako nisu točne tvrdnje, koje se ponekad čuju u javnosti, da zagrebačko sveučilište stvara stručnjake koji se kasnije ne mogu zaposliti. Štoviše, piše Klarica, ‘sve statistike posljednjih godina jasno pokazuju da se gotovo svi naši bivši studenti itekako uspijevaju zaposliti – ali, nažalost, u drugim zemljama EU, a ne u samoj Hrvatskoj’. Daleko najveći biser dolazi u posljednjoj cjelini o otvorenosti zagrebačkog sveučilišta prema javnosti, gdje Klarica prepoznaje Universitas, sveučilišni pamflet u kojem se rektor razračunava sa studentima, novinarima i gura silne fotke rektora, te Sveučilišnu Hrvatsku, emisiju koju vodi prorektor, u javnosti poznat kao stručnjak za janjeće paštete koji je po nalogu rektora neko vrijeme zasjeo na čelo Filozofskog fakulteta, u suradnji s HRT-om. Drugi mediji, svi koji redom sustavno prate zagrebačko sveučilište i obrazovanje nerijetko ne dobivaju adekvatne odgovore na pitanja, kao da ne postoje za Klaricu. No, to pretjerano ni ne čudi, ponovimo, kad se sjetimo kako na neka naša pitanja nije, kao dekan Medicinskog faksa, uzeo vremena i volje odgovoriti.
Loading...
Lakušić daje packu novinarima
Stjepan Lakušić, dekan Građevinskog fakulteta za širu je javnost bio poprilični anonimus dok se tijekom 2020. nisu dogodili razorni potresi koji su pogodili područje Siska, Petrinje i Zagreba. Od tada se nekolicinu puta pojavio u medijima kao stručnjak za obnovu građevina nakon potresa ispred institucije koja u tom pogledu, po svojoj naravi, igra važnu ulogu. Prije toga je, više manje, bio tek jedan od trideset i kusur poprilično tihih dekana fakulteta pri zagrebačkom sveučilištu.
U početku svojega programa kaže kako su analizom djelovanja zagrebačkog sveučilišta utvrđeni dugogodišnji problemi, a oni su, citiramo, ‘sublimirani u općenito nedovoljno dobroj kvaliteti rada Sveučilišta u Zagrebu i nedovoljnom globalnom i lokalnom utjecaju’. Iz toga razloga njegov je glavni cilj razviti zagrebačko sveučilište kao međunarodno prepoznatljivu, stožernu domaću instituciju koja će stvarati, diseminirati i implementirati znanje i inovacije. Sve to bit će, navodi, temeljeno na vrijednostima slobode, integriteta, izvrsnosti, transparentnosti, uključivosti i odgovornosti. Spominje se tu i sinergija za dobrobit studenata, zaposlenika, gospodarstva i šireg društva.
Svoj program bazira na četiri ključna cilja; u prvom redu to su studenti, nastava i proces učenja, zatim znanost umjetnost i inovacije, nakon toga ide međunarodna suradnja, a naposljetku i akademsko poduzetništvo te transfer znanja i tehnologije. To će se odvijati kroz dva osnovna procesa; jedan je upravljanje kvalitetom, a drugi strateško upravljanje zagrebačkim sveučilištem. Pritom će se, navodi, maksimalno koristiti i razvijati postojeći te potencijalni resursi, poput fondova Europske unije, koje puno spominje u programu, infrastrukture Sveučilišta te financiranja i poslovanja.
Za razliku od protukandidata iz medicinskog područja, profesor Lakušić je prepoznao važnost ne sveučilišnih pamfleta, već studentskih medija, pa tu navodi jačanje Televizije Student, Radio Studenta i novina Global. Osim toga, kao interesantnu pozitivnu značajku njegovoga programa prepoznali smo osnivanje studentskog savjeta rektora koji će davati preporuke i mišljenja rektoru vezano za pitanja od posebnog interesa za studente.
PROBLEMI S PROGRAMOM
Odmah u startu u SWOT analizi pod prijetnjama navodi nekvalitetnu komunikaciju s javnošću koja za posljedicu ima politizaciju redovnih procesa. I dok se naizgled čini da Lakušić shvaća da se zagrebačko sveučilište svojom krivicom često nađe kao vruća tema u medijima, to ipak nije tako. On konkretno smatra da percepcija Sveučilišta nije zadovoljavajuća prije svega zbog, citiramo, ‘pokušaja da se preko medija i politike utječe na procese unutar Sveučilišta’, a sve to ‘suprotno Ustavom zajamčenim akademskim slobodama i integritetu’. Shvatili smo ovo prilično nedvosmisleno kao još jednu ‘zločesti novinari’ packu, ali i packu političarima kojima su mediji, valjda, shvaćeni kao produžena ruka.
Prolazeći kroz program doima se kao da Lakušić ima i neku drugačiju viziju sveučilišne autonomije od one koju baštini aktualna uprava zagrebačkog sveučilišta, i da prepoznaje da se godinama gomilaju problemi. Spominje tako projektno financiranje kao jamac veće autonomije, etičnost i transparentnost u djelovanju. Posljednjih godina, valja naglasiti, nije imao (veće) javne primjedbe na način na koji se upravlja zagrebačkim sveučilištem – primjerice, način na koji se troše sredstva i činjenicu da članovi proračunskog odbora nisu imali uvid u financijsko poslovanje rektorata, ili recimo da se Senat, temeljno upravljačko tijelo sastaje i donosi važne odluke putem maila. Zbog toga ovaj dio programa, planovi i obećanja za neku drugačiju, transparentniju, otvoreniju budućnost ne djeluju sasvim autentični.
Loading...
