Profesor s PMF-a objasnio kako saharski pijesak dolazi do Hrvatske i kako nastaju superćelije
U posljednje vrijeme nad Hrvatskom se događaju meteorološke pojave koje prije možda nisu bile toliko česte na našem području. Tako nas zna zasuti saharski pijesak, a svi strahuju od superćelijskih oluja koje proizvode najveća zrna tuče. Kako saharski pijesak uopće dođe do Hrvatske, je li se to događalo prije te kako i zašto nastaju superćelije, objasnio nam je profesor Branko Grisogono koji nepunih 20 godina radi na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.
Foto: Screenshot RTL Direkt | Canva
‘Toga prije nije bilo’, ‘ovo nije prirodno’, ‘netko radi eksperimente s vremenom’, samo su neki od komentara koje možete vidjeti na društvenim mrežama nakon što ondje osvanu fotografije i snimke vremenskih nepogoda. Radi se o superćelijskim nevremenima koja proizvode najveća zrna tuče, ali i o saharskom pijesku koji u posljednje vrijeme vrlo često pronađe svoj put do naše zemlje.
‘Sada imamo u prosjeku češće južno strujanje nego prijašnjih desetljeća’
Zašto je tome tako, kako pijesak uopće može prijeći toliki put od Sahare do Europe i je li se to događalo prije objasnio nam je profesor i atmosferski fizičar, Branko Grisogono. Posljednjih skoro 20 godina radi na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu gdje predaje dinamičku meteorologiju, a doktorirao je u SAD-u nakon čega je 11 godina radio kao izvanredni profesor u Švedskoj, odnosno u Uppsali i Stockholmu.
– Atmosfera je duboka, puno dublja i strujanjem brža od oceana i mora, te ima samo jednu dobro definiranu granicu – podlogu. Stoga vjetar može raznositi zrak i primjese, tj. čestice i kemijski reagirajuće tvari na velike udaljenosti pa i visine. To konkretno znači da skoro-horizontalni prijenos može doseći desetke tisuća kilometara, a vertikalni i do nekoliko kilometara visine. Saharskog pijeska kod nas ima više i češće zato što jačaju pripadna područja anticiklona, i još važnije, toplih sektora ciklona koje preferiraju vektor vjetra koji nama dovodi više južnog strujanja nego sjevernog. Zaključno, sada imamo u prosjeku češće južno strujanje nego prijašnjih desetljeća, a sve zajedno je posljedica promjena u općoj cirkulaciji atmosfere i porasta energije u klimatskom sustavu, rekao je profesor Grisogono.
I prije je bilo saharskog pijeska, samo ne u tolikoj količini i učestalosti kao sad
To znači da strujanje zraka na našem području posljednjih godina preferira u prosjeku južne smjerove, što za posljedicu ima to da nam imamo sve manje vjetra sjevernih smjerova. Kako je istaknuo profesor Grisogono, ‘takva je postala cirkulacija atmosfere iznad Europe’.
– Pripadna strujanja su kvaziperiodična, jer da su periodična – bilo bi ih lakše prognozirati. Pri tome, na većoj visini dominiraju zapadni smjerovi vjetra u našim izvantropskim zemljopisnim širinama zbog rotacije Zemlje, naglasio je profesor.
Dodao je i kako je saharskog pijeska i prije bilo na našem području, odnosno da je ‘i prije povremeno dolazio srednje-visinski vjetar južnih smjerova’, ali ne toliko često kao ovih godina, čemu i sami svjedočimo.
– Nadalje, u prosjeku, toplom afričkom zraku je lakše putovati dalje nego hladnom (sub)arktičkom zraku jer je prvi lakši od drugoga. Naravno da je ovo zadnje rečeno pojednostavljenje koje ima puno iznimaka, tvrdi profesor Grisogono.
Umjetno stvorene superćelijske oluje? ‘Nismo niti blizu takvih tehnologija’
Što se tiče superćelijskih oluja i ekstremno velike tuče koje s tim olujama dolaze, objašnjava kako je mišljenje da ljudi upravljaju određenim klimatskim i meteorološkim pojavama kako bi se umjetno ‘stvorili’ takvi oblaci – glupost, odnosno kako je ‘uvijek bilo i u bit će neznanstvenih, nepotkrijepljenih informacija’.
– Premalo znamo o svim važnim međudjelovanjima u klimatskom sustavu, a onda i o životu da bi smjeli djelovati na ogromnim područjima gdje su olujni oblaci. Pa liječnici često puta nisu u stanju izliječiti čovjeka s metastazama tumora na području od 2 m x 0,7 m x 0,25 m, tj. dimenzijama većeg, ali i manjeg ljudskog tijela, a kamo li da se to može učiniti s konvektivnim olujnim monstrumima. Nismo niti blizu takvih tehnologija, govori nam profesor.
‘Mi premalo znamo o prirodi da bi se mogli igrati Boga’
Ističe i kako ‘učinkovite globalne tehnologije mogu biti samo rezultat dubokog znanja i shvaćanja problematike’, da smo od toga trenutno ‘još daleko kad su u pitanju konvektivne oluje’. Također, pojam ‘geoinženjering’ mu je odavno poznat, kao i tzv.’ zasijavanje oblaka’ što smatra ‘tehničko naivnim pristupom prirodi kojim se gađa jedan ili najviše dva cilja, bez razumijevanja i razmišljanja o međudjelovanjima u prirodi i bez ikakvog shvaćanja mogućih posljedica na floru, faunu pa i ljude’. Dodaje i kako su takve stvari izvan ljudske moći jer ‘mi premalo znamo o prirodi da bi se mogli igrati Boga’.
– U spomenute olujne monstrume spadaju i superćelijski kumulonimbusi. To su jedini olujni oblaci koji sami proizvode vlastitu rotaciju u početno nepostojećoj vertikalnoj komponenti rotacije. Proizvode najveća zrna tuče, zauzimaju najveće horizontalne površine, npr. 150 km x 50 km x 10 km, te se najdublje probijaju u donju stratosferu. Relativno sporo se razvijaju, po nekoliko sati, poput divova koji se bude, traju oko pola dana ili dulje i imaju karakterističan radarski odraz kao naopako slovo S. Većina tornada dolazi baš od superćelijskih kumulonimbusa. Nerjetko ostavljaju ljudske žrtve i ogromne materijalne štete iza sebe. Izgledaju veličanstveno, monstruozno i zaslužuju strahopoštovanje, naglasio je profesor Grisogono.
‘Jedno je vjerovanje koje nerijetko ide u praznovjerje, a drugo je znanost’
Navodi i kako se navedena mišljenja ljudi na društvenim mrežama ne mogu nazivati teorijama zavjera, nego ‘tanka hipoteza, a objasnio je i zašto.
– Jedno je vjerovanje koje nerijetko ide u praznovjerje, a drugo je znanost. Teorije se baziraju na dokazanim činjenicama, solidnim obradama podataka i uvjerljivim zaključcima, a to u spomenutom slučaju sve nedostaje. Boriti se treba obrazovanjem i znanstvenim istraživanjem, a Hrvatska u to ulaže minimalno jer vlastima, da bi ostali na vlasti, tako najbolje odgovara, poručio je profesor Grisogono.
