Splićanka Marina Surić na studij turizma potegnula je svo do Zagreba. Nezadovoljna postojećim programom studija turizma na splitskoj Ekonomiji, prijavila se na nekoliko studija, a njezine je želje ispunio tek jedan-studij hotelskog menadžmenta na Vernu.
Kad je kao šestogodišnjakinja prvi put prenoćila u hotelu, znala je da jednom u njemu želi raditi. Raskošan doručak, uredno složene plahte, ljubazni recepcionari u klasičnim odijelima i mekani crveni tepih očarali su Marinu, danas dvadesetdvogodišnju studenticu hotelskog menadžmenta. I nakon četiri godine života u Zagrebu ljudi je još uvijek čudno gledaju kad im kaže da je iz turističke metropole preselila u Zagreb kako bi studirala turizam. Razočarana studijskim programima većine studija turizma na koji se prijavila, Marina je zadovoljstvo pronašla na privatnom veleučilištu.
‘Upišeš turizam, a studiraš ekonomiju’
Nakon završetka turističke škole, većina Marininih kolega upisala je studij turizma na splitskoj Ekonomiji. Upoznata s izgledom studija, odlučila je povući prijavu i molbe slati na druge studijske programe.
-Turizam je moj izbor, a ne ekonomija. Nije mi padalo na pamet upisati studij koji se turizma dotiče samo u naslovu.
Puno starijih kolega iz srednje škole žalilo se kako nemaju osjećaj da studiraju turizam te da su predmeti na prvim godinama preddiplomskog studija gotovo jednaki onima s poslovne ekonomije.
Prijemne je ispite uspješno položila na nekoliko visokih učilišta, među kojima je i turizam na visokoj školi američkog privatnog sveučilišta Rochester Institute of Technology Croatia, nekadašnji ACMT. Konačan je izbor pao na Vern o kojemu je, kako kaže, čula svašta.
-Naši su ljudi jako negativni prema privatim fakultetima pa predrasude slušam na dnevnoj bazi. Šala na račun našeg fakulteta je toliko da sam i sama već počela smišljati neke. Ali nikada nisam požalila. Ovaj me fakultet jedini uspio zainteresirati svojim programom i nakon četiri godine i dalje smatram da je pravi izbor.
Praksa u hotelu Westin
Po završetku preddiplomskog studija, Marina je morala odraditi obveznu praksu i to u velikom hotelu. U Westinu je provela tri mjeseca od kojih je svaki tjedan radila na drugom sektoru. Upoznala se tako s radom na recepciji, poslom sobarice, organizacijom i marketingom te odjelom hrane i piće.
-Neprocjenjivo je to iskustvo o kakvom moji kolege u Splitu mogu samo sanjati. Nije sve onako bajkovito kako sam zamišljala. Radi se puno, posao je zahtjevan, a pauze su rijetke. Ipak, to je ono što sam oduvijek željela vidjeti. Ne mogu reći da sam potpuno sigurna da je upravo hotel mjesto na kojem se vidim u budućnosti, ali bez prakse to ne bih mogla znati.
Certifikat ‘Opera’
-Maštala sam o Cesar Ritzu, najcjenjenijem europskom studiju turizma u Švicarskoj, ali hotelski menadžment ispunio je većinu mojih očekivanja. Ono što ne bih dobila da sam ostala u Splitu je mogućnost kvalitetne prakse u vrhunskom hotelu kao ni rad u manjim grupama i prilično individualan pristup studentu koji tu dobivam.
Terensku nastavu izdvaja kao izuzetno korisnu jer je u tri godine studija proputovala cijelu Hrvatsku i zaljubila se u koncept malih obiteljskih hotela koji bi jednom i sama željela voditi.
Predmete poput tehnologije ugostiteljskog proizvoda, menadžerskog računovodstva u ugostiteljstvu te informacijske tehnologije u ugostiteljstvu smatra jako korisnima, a ponosna je i na certifikat ‘Opera’ kojeg je zaslužila na drugoj godini fakulteta.
-‘Opera’ je kompleksan sustav koji koristi većina hrvatskih hotela i poslodavcima je jako privlačan pri odabiru kandidata za posao. Većina ga turističkih djelatnika nema položenog pa je ovo još jedna pogodnost koji mi Split nije uspio pružiti.
Otvorit ću svoj breakfast bar
Hoteli su, kaže Marina, njezina prva ljubav i uvijek će to biti. Možda ne oni luksuzni o kakvima je maštala kao dijete, ali mali obiteljski zadovoljili bi je. Ipak, u posljednje vrijeme često razmišlja o pokretanju vlastitog posla.
– Rad u hotelu bio je dragocjeno iskustvo, ali sad sam u fazi da želim nešto svoje. Neobično i potrebno. I u Zagrebu i u Splitu nedostaje dobar breakfast bar. Mjesto na koje ljudi od sedam ujutro do podne, pa i kasnije, mogu doći na domaći doručak. Griz na mlijeku, Čokolino, palačinke, jaja na tisuću načina, kroasani ili prženice uz dobru kavu, čaj ili čašu kakaa. Važno mi je da radim ono što volim. Na diplomu s privatnog fakulteta mnogi će negodovati, ali tako mi je svejedno. Svoj odabir nisam požalila.
