Radnici menze idu u štrajk: ‘Želimo se dogovarati, a ne da nam vi određujete plaću’
Radnici zadarske menze, nakon propalog mirenja sa Sveučilištem u Zadru, idu u štrajk. Nisu uspjeli isposlovati traženi kolektivni ugovor kojim bi se definirale plaće i uredila sistematizacija radnih mjesta. Umjesto toga, Sveučilište je predložilo da im plaće određuje Upravno vijeće, a radnike bi se, teoretski, u slučaju spriječenosti kolega privremeno privremeno moglo prebaciti s jednog radnog mjesta na drugo. Sindikalist Tomislav Kiš nam kaže da im takav kolektivni ugovor ne treba jer se njime radnička prava vraćaju sto godina unatrag. Zadarska rektorica Dijana Vican ističe da zahtjevi sindikalista nisu prihvaćeni jer je traženi kolektivni ugovor diskriminatoran prema drugim djelatnicima Sveučilišta, što im je neprihvatljivo.
Foto: SIlvija Vuković
Kolektivni pregovori između Samostalnog sindikata zaposlenika studentskih centara i Sveučilišta u Zadru započeli su 2019. godine. Želja je to bila članova Sindikata, a poslodavcu, Sveučilištu, upućen je i prijedlog kolektivnog ugovora. U nekom je trenutku nastupila pandemija koronavirusa pa su pregovori privremeno zamrznuti, Kada su ponovno otvoreni, sindikalisti su naletjeli, kako nam kažu, na hladan tuš.
‘Što će nam takav kolektivni ugovor?’
Pričali smo s Tomislavom Kišem, predstavnikom Novog sindikata, koji u ovom konkretnom slučaju mirena zastupa Samostalni sindikat i njihove članove. On nam kaže da će radnici ići u štrajk jer je mirenje s Agencijom za studentski standard Zadarskog sveučilišta jučer baš neslavno završilo.
– Prvo, odustali smo od povećavanja svih materijalnih prava na određeni rok. Dakle, i plaća i božićnica i svega što ulazi u to. Izašli smo u susret poslodavcu te ih tražili da vide koliko mogu izdvojiti novca, čak i do te mjere da smo istaknuli kako smo spremni pristati i na smanjenje radničkih prava na neki određeni definirani rok, priča nam Kiš.
No, predstavnici Agencije su na nastavak pregovora, kaže nam, došli s dosta skandaloznim prijedlozima.
– Htjeli su iz kolektivnog ugovora izbrisati odredbu o utvrđivanju vrijednosti boda. Umjesto toga, vrijednost boda prema njihovoj bi zamisli određivalo Upravno vijeće. Osim toga, nisu htjeli pristati na sistematizaciju radnih mjesta na način da se odredi, dosta jednostavnom matematikom, broj bodova puta vrijednost boda. I treće, u kolektivni su ugovor htjeli uvesti odredbu koja bi, teoretski, omogućavala da se u slučaju spriječenosti jednog radnika, druge radnike privremeno prebaci na to radno mjesto. Drugim riječima, prema zamisli Agencije plaće ne bi bile definirane kolektivnim ugovorom, već bi ih određivalo Upravno vijeće, objašnjava nam Kiš.
Ovime ih, kaže Kiš, žele vratiti unatrag više od sto godina. još su se 1920., naglašava, sindikati izborili da se plaće uvrste u kolektivni ugovor. Ovakvim kolektivnim ugovorom kakav predlaže Sveučilište, tvrdi, da su na njega pristali, ne bi imali definirane ni plaće ni sistematizaciju radnih mjesta.
– Što će nam takav kolektivni ugovor ako u njemu nisu definirane plaće?, pita se Kiš.
Rektorica Vican: ‘Zahtijevali su nešto što je nama neprihvatljivo’
Agenciju za studentski standard, čiji su predstavnici pregovarali sa sindikalistima, osnovalo je Sveučilište u Zadru. Razgovarali smo sa zadarskom rektoricom Dijanom Vican i ona nam je objasnila zašto je Agencije ustanovljena te iz kojeg su razloga odlučili odbiti zahtjeve sindikalista.
– Agencija se bavi prehranom studenata. Na meni je da se kao rektorica Sveučilišta brinem o radnicima na najbolji mogući način. Agencija se osnovala kako bi radnici imali plaće, odnosno svoje prihode, veće nego što bi to bio slučaj da su sastavnica Sveučilišta, jer se radi o integriranom Sveučilištu. Sindikalisti su zahtijevali nešto što bi, da prihvatimo, bilo diskriminatorno prema drugim djelatnicima naših sastavnica, kaže rektorica.
Rektorica Vican ističe da je za Sveučilište takva posljedica neprihvatljiva pa stoga zahtjevi sindikalista nisu prihvaćeni, čime, naglašava, ne uzrokuju nikakvu štetu zaposlenicima Agencije.
– Oni su se odlučili za štrajk, to je njihovo pravo, a moje pravo i obveza je da osiguram prehranu studenata i nesmetan rad Agencije, što sam i učinila, zaključila je Vican.
