Rektora smo tražili komentar na histeriju oko rodnih studija: ‘Sveučilište i vodstvo se ne prepiru s političarima’
Izjave političara najčešće se temelje na nedovoljnim informacijama i nemaju namjenu stručnog dijaloga – smatra to rektor Stjepan Lakušić, koji ističe i da uloga sveučilišta i njegova vodstva nije prepirati s političarima oko uvođenja Rodnih studija na Filozofski fakultet u Zagrebu. Iz Lakušićeva odgovora za srednja.hr, u kojem se većim dijelom osvrnuo na novu proceduru oko pokretanja studija, može se iščitati i da je stava da izjave saborske desnice nisu realna ugroza sveučilišne autonomije.
Stjepan Lakušić/zgrada FFZG-a|foto: srednja.hr
Na lipanjskoj sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu donesena je odluka o ustroju i izvedbi diplomskog studija Rodni studiji na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon što smo to uočili u zapisniku sjednice, poslali smo upit Filozofskom da nam kažu nešto više detalja o tom novom programu. Članak o pokretanju ovog studija izazvao je golemu histeriju među političarima desnog spektra koji ovo smatraju nametanjem ‘rodne ideologije’ te pozivaju na obustavu postupka pokretanja rodnih studija.
Lakušić: Ako bismo smatrali da su izjave realna opasnost za autonomiju, štitili bismo naša prava
Rektora Sveučilišta u Zagrebu, Stjepana Lakušića, tražili smo za komentar na nastalu situaciju. Međutim, vidljivo je to iz odgovora, izjave premijerova koalicijskog partnera Ivana Penave i ostatka desnice, ne smatra ozbiljnom ugrozom za procese na sveučilištu.
– Sveučilište i njegovo vodstvo nisu sudionici političke arene, ne skupljaju glasove niti se pripremaju za izbore, a svakako se ne prepiru s političarima i ne reagiraju na njihove izjave koje su najčešće temeljene na nedovoljnim informacijama i namijenjene su drugim svrhama, a ne akademskom i stručnom dijalogu. Akademska zajednica razgovara kroz proceduru i na stručnim tijelima i forumima, od sveučilišnih do onih u resoru i na razini države, u okviru propisanih procedura. Sve dok se poštuju pravila i procedure, Sveučilište nema potrebu reagirati. Ako bismo smatrali da iza izjave nekog političara stoje realne opasnosti za sveučilišnu autonomiju ili čak potezi koji bi joj naštetili, sigurno bismo štitili naša prava i obveze vezano uz nastavni, znanstveno-istraživački, odnosno umjetničko-istraživački i stručni rad, što je ujedno i naša Ustavna i zakonska zadaća, pred našim studentima i zaposlenicima, stoji u Lakušićevu odgovoru za srednja.hr.
Nova procedura u akreditaciji studija
Kako smo pisali u petak, Ministarstvo je 14. lipnja donijelo odluku prema kojoj Rodni studiji moraju na postupak inicijalne akreditacije studija pod okriljem Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Tek nakon toga, navode iz Ministarstva, Sveučilište njima može podnijeti zahtjev za upis novog studija u Upisnik studijskih programa. Valja naglasiti da smo upit rektoru slali prije tog saznanja, u ponedjeljak, a odgovor nam je pristigao ovog petka ujutro. Lakušić u svom odgovoru dalje opisuje da studijski programi koje predlažu fakulteti i ostale sastavnice, ovisno i potrebama, prolaze kroz akreditacijski proces. Do stupanja na snagu novoga Zakona o osiguravanju kvalitete krajem 2022. godine sveučilište je imalo samoakreditirajući status.
– Prema novom Zakonu, Sveučilište nakon provedene interne akreditacije program treba uputiti Agenciji za znanost i visoko obrazovanje koja provodi proces inicijalne akreditacije. Prilikom predlaganja programa poštuje se propisana procedura i prilaže se niz dokaza i dokumenata koji trebaju jamčiti relevantnost programa, ispunjavanje pretpostavki i standarda kvalitete te nužne uvjete za izvođenje programa – kadrovske, prostorne, i slično. U procesu je dominantan instrument tzv. peer review, tj. razmatranje i evaluacija predloženoga programa od strane stručnjaka u određenom području. Rektor ne razmatra i ne ulazi u sadržaj programa, već kvalitetu i svrsishodnost programa procjenjuju različiti akteri u pojedinim fazama postupka, a sve u skladu sa zakonom, općim aktima, smjernicama i standardima kvalitete, strateškim dokumentima i slično, navodi Lakušić.
Zatim i nabraja spomenute aktere: akreditirajuća tijela (Senat Sveučilišta, Agencija za znanost i visoko obrazovanje), tijela uključena u proces (Odbor za upravljanje kvalitetom, Radna skupina za studijske programe, vijeća područja na Sveučilištu, relevantni odbori, fakultetska, odnosno akademijska vijeća i njihovi odbori), administrativne službe u dijelu ispunjenja formalnih pretpostavki (službe na fakultetima i akademijama, Ured za upravljanje kvalitetom na Sveučilištu, stručne službe u Agenciji za znanost i visoko obrazovanje).
‘Istraživači i nastavnici u području mogu procijeniti kvalitetu nekog programa’
I na kraju, one koje ocjenjuje vrlo važnima – stručnjaci iz područja koji recenziraju program i ulaze u njegove detalje, što su na Sveučilištu tri recenzenta po programu, a u Agenciji peteročlano povjerenstvo.
– Djelovanje Sveučilišta u svim tim procesima počiva na suradnji svih aktera i kolegijalnom odlučivanju te stručnoj evaluaciji prijedloga, pa tako i kada se radi o programima. To je uostalom logika akademske slobode i sveučilišne autonomije – oni koji su istraživači i nastavnici u području mogu procijeniti kvalitetu nekoga studijskoga, dakle nastavnoga programa ili istraživačkoga prijedloga, a to ne čine oni koji upravljaju institucijom, jer je njihova uloga osiguravanje preduvjeta da se proces provodi maksimalno u skladu s propisanom procedurom, zaključuje Lakušić.
Podsjetimo, osim zastupnika desnice iz Domovinskog pokreta, Hrvatskih suverenista i Mosta, reagirala je ovih dana i Hrvatska biskupska konferencija. Biskupi su u svom istupu otišli toliko daleko da navode da ‘zakonodavac ima pravo, čak i dužnost, ograničiti i zabraniti studijske programe na javnim sveučilištima koji nisu u skladu s uvjerenjima većine građana’. Takvo što, zakon, pojasnili smo, ne omogućuje. Ustavna stručnjakinja Sanja Barić, redovita profesorica Pravnog fakulteta u Rijeci za srednja.hr je navela kako žaloste istupi političara koji ne razumiju akademske slobode.
– Sama ideja da bi se ikako moglo intervenirati u studijske programe koje samostalno donose sveučilišta, a nakon što program prođe cjelokupnu propisanu proceduru, ako je namjerna, može se ocijeniti kao najgrublji zamislivi udar na sveučilište i fakultete. Moje uvjerenje je da je u ovom slučaju riječ o dubokom i temeljnom neznanju o tome što su to akademske slobode, čemu služi sveučilište, kako funkcionira sveučilišna i fakultetska zajednica. I to ne samo u Hrvatskoj, nego već stoljećima na europskom kontinentu i državama koje slijede isti civilizacijski krug, rekla je Barić za srednja.hr.
