Rektoru Sveučilišta u Dubrovniku završava drugi mandat: Komentirao svoju plaću, kvote i napredovanja
Nikša Burum rektor je Sveučilišta u Dubrovniku od 2016. godine i sada mu završava drugi mandat. Senat Sveučilišta već sljedećeg bi tjedna mogao odabrati novog rektora koji na dužnost stupa u listopadu. Burum nam je pred kraj svog mandata kazao da bi kvote na studijima trebali smanjiti zagrebački fakulteti jer bi neupisani onda možda došli na druga hrvatska sveučilišta. Rektorsku plaću Burum je ocijenio kao previsokom, a sam posao rektora opisao je kao punog administracije na što kao inženjer nije bio spreman. U sustavu visokog obrazovanja smatra da ima svega i svačeg i da ljudi pet godina sjede i ne objave ni jedan rad, no ne pozdravlja ocjenjivanje koje je predviđeno novim Zakonom o plaćama.
Nikša Burum, rektor Sveučilišta u Dubrovniku | foto: Hrvoje Debeljak, srednja.hr
– Ono što meni služi na čast je da nisam ja dolazio članovima Senata, nego su oni došli meni i tako sam postao rektor. To je vidljivo po tome što je te 2016. bilo četiri kandidata, a ja sam izabran u prvom krugu. Došao sam iz realnog sektora, iz biznisa i svoje firme na Sveučilište. Članovi Senata osjetili su potrebu za promjenom i počeli su mi dolaziti. Nisam imao pojma kakva je situacija na Sveučilištu, brzo sam napisao plan i program. Sveučilište je tada bilo u minusu milijun i 200 tisuća kuna, imalo propalo firmu u Bistrini koja je bila u stečaju i tu je propalo uloženih 10 milijuna kuna, nije bila gotova dokumentacija za izgradnju studentskog doma, a rokovi su već tekli i to je bilo dosta nezgodno u to vrijeme, započeo je dubrovački rektor Nikša Burum.
‘Zašto neki fakulteti u Zagrebu ne smanje kvote koje su povećali? Kad ih mi smanjimo ništa ne dobijemo’
S njime smo pred kraj njegova drugog mandata razgovarali tijekom redakcijskog posjeta u Dubrovniku. Naime, Sveučilište u Dubrovniku, nakon osam godina, u listopadu dobiva novog rektora kojeg bi Senat mogao izglasati već sljedećeg tjedna. Burum nam je rekao da na početku svog mandata uopće nije poznavao sve svoje prorektore jer ih je birao tako da se raspitao tko su oni najbolji za tu poziciju.
– To mi je dalo mogućnost izabrati ljude koji su dobri. Mi smo u Bistrini vratilu zgradu gdje sada razvijamo prvo mrijestilište kamenica u ovom području i imamo marikulturu za znanstvene svrhe. Pripremili smo projektnu dokumentaciju i otvorili natječaj za gradnju studentskog doma, to smo obavili u roku bez penala. Sanirali smo dug i sada smo u plusu, narasla je projektna aktivnost. Prije dvije godine preselili smo Rektorat iz ljetnikovca u Sveučilište. To je nama bilo nezgodno jer je dolje uloženo puno novaca, ali je sud nakon isteka ugovora od deset godina s Gradom dosudio da moramo izaći. Nisam nikad skroz zadovoljan i čini mi se da se uvijek može bolje. Ako tako ne mislite, onda bi čovjek na pola mandata stao s radom, prisjeća se Burum svog mandata.
Ono što nije dobro, nastavio je, da je Sveučilište u Dubrovniku na izoliranom mjestu u Hrvatskoj te da se osjeti pad studenata. Na ovom Sveučilištu prazno ostaje i polovica mjesta koje su predviđene kvotom pa smo Buruma pitali zašto ne smanje kvote. Naime, Hrvoje Balen s Algebre ranije je upozoravao da svako upisno mjesto znači da su za njega osigurani resursi te se zapitao ima li prostora za uštede ako se kvote smanje.
– Kvote bi trebalo gledati kao sposobnost nekog sveučilišta da može u jednom trenutku obrazovati toliko studenata iz nekog područja. Ako je kvota 30 redovitih studenata, to znači da Sveučilište ima infrastrukturu za toliko studenata. Ako se upiše 20 studenata, Ministarstvo će platiti tih 20 mjesta. Zašto neki fakulteti u Zagrebu ne smanje kvote koje su povećali? Zašto su kvote tamo enormne visoke, povećane tri do četiri puta. Mi kad smanjimo kvote ništa ne dobijemo. Kad oni gore to smanje povećat će kvalitetu jer će odabrati najbolje, a drugi bi se upisali na druga hrvatska sveučilišta. Pitanje je koliko Hrvatsku koštaju sveučilišta koja upisuju malo studenata, objasnio je Burum.
‘Ne želim reći da rektorima treba smanjiti plaće, ali ministrima, predsjedniku i premijeru plaće trebaju rasti’
Buruma pak veseli rast broja stranih studenata koji dolaze na Erasmus+ razmjenu u Dubrovnik. Upravo ove akademske godine bilježe najviše studenata na Erasmusu na Sveučilištu u Dubrovniku ikada, njih 162. Burum nam je pojasnio da se strani državljani raspituju mogu li cjeloviti studij upisati na engleskome u Dubrovniku pa rade na tome da pokrenu takve studije. Trenutno na engleskome postoji samo doktorski smjer Digitalne ekonomije u poslovnom okruženju, a Burum je najavio da bi prvi studij na engleskome moglo biti računarstvo. U posljednje vrijeme u školstvu se mnogo govori o koeficijentima, a prema novoj Uredbi o koeficijentima on će za rektore iznositi 6,80, najviše u sustavu visokog obrazovanja.
– Mislim da to nije opravdano. Postoje različite rektorske pozicije. Ne znam je li to porast jer se ukidaju određeni dodaci, pitanje je hoće li plaća ostati ista ili biti veća. Mislim da je rektorima sada plaća prilično visoka i ne bi trebala rasti. Iako posao jest zahtjevan i odgovoran, ali odgovoran je i zahtjevan posao premijera i ministra koji imaju manju plaću. Ne želim reći da rektorima treba smanjiti plaće, ali ministrima, predsjedniku i premijeru plaće trebaju rasti. Nisam političar ni član političkih stranki, ali mi često kritiziramo političare i osobe na funkcijama i zaboravimo odgovornost tih ljudi, naveo je Burum.
O novom Zakonu o plaćama prema kojem će rektori i dekani ocjenjivati profesore, a u slučaju najniže ocjene mogao bi im prijetiti otkaz, Burum nam je rekao da je takvo nešto za nastavnike nepotrebno. Objasnio je da je novi Zakon o visokom obrazovanju donio dobru novost da nastavnici ne mogu napredovati svakih pet godina ako nisu skupili minimalne uvjete barem za reizbor u svoje trenutno radno mjesto.
– U sustavu imate svega i svačega, ljudi koji pet godina sjede i ne objave ni jedan rad. Mi cijelo vrijeme govorimo kako mladi odlaze u svijet, ali moje je pitanje ako mi imamo u sustavu ljude koji ne rade svoj posao, zašto bi oni trebali ostati u sustavu, a mladima se ne otvori prostor. Uvjeti napredovanja nisu restriktivni ni posebno teški. Nemam ništa protiv ocjenjivanja administrativnih radnika. Događa se da njih zaposlite, prestanu raditi svoj posao i ne možete im dati otkaz jer ćete na sudu morati to obrazlagati. Ocjenjivanje tih službi ima smisla, a ocjena nastavnika ne, spomenuo je Burum.
‘Mi smo ostali bez vrijedne zemlje koju nije lako kupiti u Dubrovniku’
Akademsku zajednicu u posljednje su vrijeme potresale afere na Geodetskom fakultetu u Zagrebu i Ekonomskom fakultetu u Rijeci, kao i to što je bivša rektorica Sveučilišta u Zadru Dijana Vican završila u istražnom zatvoru. Burum nam je rekao da mu je žao što se dogodilo Vican.
– Mi smo gradili studentski dom i preko mojih ruka je prošlo 30 milijun eura. Mi smo odabrali način koji zahtijeva više truda. Mi nismo potpisali ugovor u smislu damo vam 150 milijuna kuna, a vi napravite dom, mi smo potpisali goru opciju za nas. A to je da na kraju mjeseca oni kažu što su napravili, mi to provjerimo i platimo ono što je napravljeno. To je zahtijevalo strašan angažman. Mi smo zbog tog odabira uštedili 10 milijuna kuna. Platili smo 140 umjesto 150 milijuna kuna. Svakodnevno smo hodali po gradilištu, prepirali se s izvođačima, objasnio je Burum.
Burum je u svom programu za rektora najavio i digitalizaciju na Sveučilištu. Kazao nam je da se to donekle ostvarilo jer je njegova ideja bila osmisliti softver u kojem bi se mogli pronaći podaci o putnim nalozima, kako studenti polažu ispite, koliko novaca se planira potrošiti i slično. Softver zbog objektivnih i subjektivnih razloga, istaknuo je Burum, nije napravljen, ali tome se teži. Burum je u programu pisao i da će poraditi na stambenom zbrinjavanju nastavnika.
– Sveučilište je imalo zemlju u centru grada iznad studentskog doma. Ta zemlja je podijeljena nastavnicima mimo kriterija. Bivši rektor je to napravio, ja to tako ne bih nikada. Tamo su napravljeni apartmani, ljudi su pokrenuli biznis, ima ljudi koji nikada nisu doktorirali niti su išli na doktorat. Mi smo ostali bez vrijedne zemlje koju nije lako kupiti u Dubrovniku. Kada dođete do gradonačelnika s kojim inače imamo dobru suradnju i pitate da bi trebalo zbrinjavati nastavnike, onda imate odgovor niste trebali podijeliti zemlju Sveučilišta. To mi je jako žao, to je negativno obilježilo Sveučilište, nitko nije reagirao, kaže Burum.
‘Posao rektora je pun administracije i to nama inženjerima najteže pada, nisam završio školu za to’
Burum ne očekuje da će Sveučilište u Dubrovniku imati problema s pregovaranjem oko programskih ugovora, novim načinom financiranja javnih sveučilišta. Naglasio je da su neke stvari već dogovorili s Ministarstvom obrazovanja s kojim imaju dobru suradnju te očekuje da će dogovori biti brzi. U pregovorima je bit, istaknuo je, dobiti što više i bolje te da Ministarstvo ima jasne kriterije. Prema statistici popisa stanovništva iz 2021. najveći udio stanovništva s visokim obrazovanjem imali su Zagreb, Primorsko-goranska i Dubrovačko-neretvanska županija.
– Ugodno me iznenadilo za Dubrovnik jer postoji priča da ljudi u Dubrovniku iznajmljuju apartmane i od toga dobro žive. To jest tako, ali očito kod mladih postoji želja za znanjem i studiranjem što me veseli. Mi smo ipak poseban grad kulture, a Sveučilište je doprinijelo popularizaciji znanosti. Dovodimo osnovnoškolce, srednjoškolce, imamo tribine, to valjda malo pobudi želju kod mladih. U Dubrovniku se možda i živi iznad prosjeka Hrvatske pa postoje financijske mogućnosti da roditelji djecu pošalju na školovanje i izvan Dubrovnika, objasnio je Burum.
Burum će nakon rektorskog mandata nastaviti svoj rad na Odjelu za elektrotehniku i računarstvo Sveučilišta u Dubrovniku. Napomenuo je da bi rektori trebali imati jedan mandat od šest godina jer je to vrijeme, smatra Burum, u kojem se mogu provesti sve zamisli. Tijekom svog rektorskog mandata Burum nije objavljivao znanstvene radove iako su ga kolege zvali da zajedno naprave projekt ili napišu rad.
– Bilo bi vrlo nepošteno da me netko potpisuje na radove gdje nisam doprinio. To bi mogao biti i sukob interesa jer sa svoje pozicije mogu utjecati na mnoge stvari na Sveučilištu. Ni ne stignem, rektorsko mjesto je 0-24 h. Posao je pun administracije i to nama inženjerima najteže pada, nisam završio školu za to. Samo da bi potpisao ono što mi dođe na stol zna otići po par sati. Zatupljujući je posao, ali netko ga mora raditi. Ja bih vrlo radio čitao neku knjigu iz svojeg područja, no moram pratiti zakone i pravilnike i reagirati ako nešto nije dobro. Imate i probleme s ljudima, mi imamo 260 zaposlenih, ljudi imaju probleme koji su poslovne i obiteljske prirode. Imate sat psihologije dnevno, ako želite dobru atmosferu trebate pomoći zaposlenicima, zaključio je Burum.
