Rijetko viđeni igrokaz na lokalnoj televiziji: Borasov prorektor intervjuirao – Borasa
U veljači ove godine, netom prije izbora za rektora, pred novinarima 17 redakcija zatvorena su ulazna Sveučilišta u Zagrebu. Bilo im je zabranjeno sudjelovati na sjednici na kojoj su kandidati za rektora predstavljali svoje programe, ali i ulaziti u zgradu (javnog) Sveučilišta u kojemu se ona odvijala. Ako do tada nekome nije bilo jasno, Sveučilište je time na najslikovitiji način pokazalo kakav je odnos čelnika te institucije prema medijima. Sličan odnos prema medijima i novinarima zadržao se i u drugom mandatu rektora Borasa. Tako je početkom ovog mjeseca u emisiji Z1 televizije ‘Sveučilišni grad’, rektor Boras dao ‘intervju’ o 350. godišnjici Sveučilišta. A intervjuirao ga je, ni manje ni više, nego njegov podređeni – prorektor Miljenko Šimpraga.
U zabavnih 28 televizijskih minuta emisije ‘Sveučilišni Grad‘, prorektor Miljenko Šimpraga svome je šefu Damiru Borasu postavio četiri pitanja, a glavnina njegove uloge svela se na najavu priloga. Izostanak potpitanja (u onome što više nalikuje na igrokaz sa školske priredbe nego intervju) rektoru je otvorio mogućnost širenja hvalospjeva na račun sveučilišta kojeg vodi.
Obilježavamo li ili obilježavate?
Prvo pitanje koje je prorektor odlučio postaviti svome nadređenom je kako se osjeća zbog činjenice da u trenutku obilježavanja 350. obljetnice sjedi na čelu Sveučilišta u Zagrebu.
– Ja sam jako ponosan. Dakle, to je rijetka prilika, to se događa svakih pedesetak godina i ja sam sretan da sam nakon jednog četverogodišnjeg mandata dobio jednu gotovo plebiscitarnu podršku i to me čini još uvjerenijim da ćemo ovu godinu obilježiti onako kako treba jedno sveučilište koje u ovom narodu živi koje u ovom narodu živi 350 godina, kazao je rektor kojeg, doduše, za novi mandat nije odabrao pleb, nego 54 člana Senata Sveučilišta.
Nakon priloga o obilježavanju Dana Sveučilišta, prorektor Šimpraga od svog je nadređenog pokušao doznati kako će se kroz godinu proslaviti 350. godišnjica Sveučilišta. Ovaj je dio prorektoru zadao male probleme. Naime, kao jedan od čelnih ljudi Sveučilišta Šimpraga je i sam uključen u događaj pa prilikom postavljanja pitanja nije mogao odlučiti hoće li se izražavati u prvom ili drugom licu množine.
– S obzirom na to da će ova godina biti duga i da ćemo ispuniti 350 tek za godinu dana, što ćemo sve i na koji način ćete obilježiti ovu godinu?, glasilo je pitanje prorektora Šimprage.
Osim spomena koncerata koji će se održati, Boras na to pitanje nije dao konkretan odgovor. Iskoristio ga je za malu reklamu dobre suradnje s Bandićem i spomenuo kako je u promet pušten tramvaj na kojemu stoji banner Sveučilišta uz natpis ‘Sveučilišni grad Zagreb’.
– Dakle, mi to vezujemo na tradiciju Grada Zagreba jer smo mi kao takvi jedna od najpostojanijih ustanova u Hrvatskoj. Dakle, nakon Zagrebačke biskupije i Sabora mi smo tu recimo treći po redu. Iako Sabor, moram i to reći, za razliku od Sveučilišta nije imao kontinuitet nego ga 20 godina tijekom Kraljevine Jugoslavije između dva svjetska rata nije bilo, povijesna je lekcija koju je Boras ispričao uz osmijeh na licu.
Rektor u ulozi izvršnog producenta
Pričica o kontinuitetu Sveučilišta zapravo je bila tek uvod u kratki dokumentarac o Sveučilištu, čiji je redatelj Jakov Sedlar, tekst je napisao Hrvoje Hitrec, a izvršni producent je, pogađate – rektor Boras! Logično, nakon priče o povijesti Sveučilišta, uslijedila je bajka o njegovu trenutnu položaju i mini-hvalospjev premijeru Plenkoviću.
– Mi smo kada se gledaju međunarodne rang-liste, čak 300., između 300. i 400. mjesta u području edukacije, odnosno u kvaliteti edukacije. Nešto smo slabiji ili niže rangirani u području znanosti, međutim to je zato što smo stvarno, nažalost, nedostatno financirani. Ali, evo sada je pred nama upravo programski ugovori i mi smo postigli upravo s našim premjerom Andrejom Plenkovićem, koji jako dobro razumje značaj tog Sveučilišta, ali i općenito svih sveučilišta u Hrvatskoj za razvoj Hrvatske, kazao je Boras i istaknuo misiju zagrebačkog Sveučilišta koje po njegvou mišljenju treba pomagati svim ostalima ‘da se razvijaju i da se osamostale i da poboljšaju svoju kvalitetu i izvrsnost’.
Možda ovdje valja još jednom spomenuti, ako do nekoga još nije stigla ta informacija, kako već par godina zaredom najkvalitetnije sveučilište u Hrvatskoj uopće nije zagrebačko. Prema posljednjoj ljestvici kvalitete svjetskih sveučilišta, Times Higher Education, ta titula pripada Sveučilištu u Splitu.
– Ono je (Sveučilište u Zagrebu, op.a.) zbog svoje tradicije, snage, veličine, znanstvene produkcije, stvaranja doktora znanosti – mi stvaramo tri puta više doktora znanosti nego svi ostali zajedno – očito najbolje i najjače sveučilište ne samo u Hrvatskoj nego i u regiji, riječi su rektora Borasa.
Na koji način su upisne kvote, broj studenata pa u konačnici i onih koji studij završe pokazatelji kvalitete i ‘jačine’ bilo kojeg sveučilišta, rektor nije razjasnio.
Prema Borasu, razmjena studenata je izvanredna. Prema statistici – baš i ne
Bilo je u ovom ‘intervjuu’ riječi i o međunarodnoj razmjeni, gdje je Boras pojasnio kako se ona sastoji od dva dijela – akademske i znanstvene.
– U akademskoj suradnji imamo enormno puno ugovora s drugim sveučilištima, imamo akademsku razmjenu profesora, ali još bolje u Erasmus+ programu imamo izvanredno dobru razmjenu studenata, kazao je Boras.
Je li razmjena uistinu studenata ‘izvanredna’ kako to tvrdi rektor, možda najbolje govore same brojke. Sveučilište u Zagrebu broji oko 70 tisuća studenata. Prema službenim podacima Agencije za mobilnost i programe EU u 2014. na razmjenu u svrhu studiranja odlazi 620 zagrebačkih studenta. U 2015. godini u Erasmus razmjeni sudjelovalo je njih 603, a u 2016. njih 611, o čemu više možete čitati ovdje.
Iako smo se zbilja potrudili ‘izvući’ ključne scene iz TV igrokaza, svakako savjetujemo da ga u nastavku pogledate u cijelosti. Ako se u posljednjim minutama rastužite što je ‘intervjuu’ došao kraj, izvrsne vijesti: ovo je tek prva epizoda novog formata ‘Sveučilišnog Zagreba’. Prorektor Šimpraga i u nadolazećima će, prema najavi, razgovarati s osobama akademske zajednice i društvenog života.