Na sveučilištima diljem svijeta kruže predrasude o pojedinim fakultetima. Opravdani ili ne, mitova o studentima medicine ima mnogo, a u suradnji sa studenticama Medicinskog fakulteta u Splitu pokušali smo pobiti jedan od najčešćih mitova. Provjerili smo jesu li studenti medicine zaista hipohondri i pokušavaju li liječiti čitavo susjedstvo glumeći doktora Housea.
Istraživanja pokazuju da je 3% studenata medicine sklono hipohondriji, ali da je to prolazna faza tijekom njihovog školovanja. Sumnje se javljaju kada se prvi put uči o simptomima bolesti, posebice kada su prisutni oni opći: slabost, umor, glavobolja, otežano gutanje, ali, s vremenom, studenti nauče razlučivati normalne fiziološke pojave od onih patoloških, objašnjava studentica treće godine medicine, Ana Šimić.
Znanje o bolestima pojačava svijest o postojanju istih
Hipohondrija označava opterećenost strahom od dobivanja bolesti ili vjerovanje da je opasna bolest prisutna u organizmu, a takvo vjerovanje treba trajati šest mjeseci i perzistirati nakon dobivenih negativnih rezultata pretraga kako bi se smatralo dijagnozom.
Zašto je mnogo hipohondara među studentima medicine opravdava i činjenica da znanje o bolestima i njihovim uzrocima, pojačava svijest o postojanju istih.
– Smatram da je ovaj mit neopravdan jer liječnik mora imati opravdanu sumnju na neku bolest, a osnova njegova zanimanja je da se pouzdaje u rezultate pretraga, objašnjava Ana koja kaže kako sebe ne smatra hipohondrom jer, iako joj se ponekad učini da su kod nje prisutni simptomi neke bolesti o kojoj uči, oni traju samo do trenutka dok ne krene učiti o nekoj drugoj.
Što je vjerojatno, a što je produkt tv serije?
Potrebno je vremena i iskustva koji dolazi tek s krajem školovanja ili radom u praksi da bi se moglo racionalno pristupati ovoj temi, smatra Ema Puizina, studentica šeste godine medicine koja kaže da se studenti trebaju prestati smatrati magnetom za najozbiljnije dijagnoze ovog svijeta, barem dok medicinski dovoljno ne sazriju da mogu prosuditi koja je dijagnoza vjerojatna, a koju se treba prepustiti scenaristima medicinskih tv serija.
Ana se ne slaže ni s mitom kako su medicinari skloni glumiti doktora Housea i obitelji i prijateljima rado dijagnosticirati bolesti.
– Bližnji nas često pitaju za mišljenje jer je to brže nego otići liječniku, a mi im rado odgovorimo na pitanja. Ako postoji opravdana sumnja, savjetujemo im daljnje pretrage. Ukoliko medicinar sumnja u konkretnu bolest svojega bližnjega, neće to s njim podijeliti i praviti paniku dok nije u potpunosti siguran, tvrdi Ana koja zaključuje kako među studentima medicine svakako ima hipohondara, ali smatra kako je riječ o iznimkama, a ne pravilu.