Sad se svi odriču šefa Studentskog zbora. Ali budimo realni, nije to zbog trošenja
Svi su zgroženi, osupnuti, unezvjereni. Kakav istančan osjećaj za pravdu. U tako ključnom momentu. Momentu kada je poželjno sve osuditi, tutnuti nam u lice novog kandidata, poštenog i časnog, kojemu ni na kraj pameti neće pasti da tako ojadi studentsku kasu. Pa se onda povući daleko od očiju javnosti i u iste one sefove za oružje trpati skupocjenosti kupljene našim novcem. I tu leži moral ove cijele priče, tu leži taj debeli, bolni žulj unezvjerenih studentskih predstavnika na koji je stao nitko drugi nego Mioković. Nisu ga se oni ekspresno odrekli jer je kupovao. Oni su ga se odrekli jer je javna tajna da se naš novac troši upravo na način na koji ga je trošio prestala biti tajna. Učinio ju konkretnom i preciznom.
Foto: privatna arhiva | Pixabay | ilustracija: srednja.hr
Posljednjih dana u studentskim krugovima teško da ćete naći osobu omraženiju od Mihovila Miokovića. Glavni predstavnik zagrebačkih studenata javno je objavio kako se zadnjih godinu dana, pod njegovom palicom, među studentskim predstavnicima trošio javni novac. Na ‘pijat’ nam je servirao maltene sve. Macbooke, sefove za oružje, tečajeve govorništva, video opremu, mobitele, hudice.
Nije ovo tipična priča
Stotine i stotine tisuća kuna javnog novca, novca koji smo svakom zarađenom i svakom potrošenom kunom kroz porez uplatili državi, potrošene su na neke male, privilegirane političke grebatore. Ima nešto odista trulo u državi koja uzima novac od poreznih obveznika pa ga onda raspačava svakakvom polusvijetu, koji će se onda pak rasipati tim novcem na skupocjenim večerama, u finim odijelima, drkajući po luksuznim telefonima koje ne znaju ni koristiti, pritom smijući se svima nama, koji smo to isfinancirali, direktno u lice. Ali, nemojmo se lagati, to je već stara priča. Kako s proljeća (ili u ovome slučaju, s jeseni) nadođe nova tura afera, uočavamo isti obrazac. Prisvojio, kupio, zloupotrijebio položaj, kako bi se okoristio našim novcem.
No, ovu priču, nešto, ipak duboko razlikuje od tipične hrvatske priče. Od svih tih silnih kuščevića, tolušića i pavića i njihovih stančića, kućica i parfemčića koje smo im – de facto opet mi – kupili. Njihov su kriminal otkrili novinari i mediji. Nakon manjih, dolazile su veće afere i priča se kotrljala dok jednom sve nije postalo previše, pa su, kako oni to vole reći, da ne budu teret stranci, poštenom, transparentnom i časnom HDZ-u, podnijeli ostavke na svoje visoke funkcije. I premda je i studentski predstavnik po svojoj sinoćnoj ispisnici iz stranke zapravo novi mali kuščević, tolušić, pavić, ova priča, ponovimo, u bitnome je drugačija od standardne hadezeovske afere.
Drugačija je po tome što rasipništvo i bahaćenje studentskog predstavnika nisu otkrili, kao i sve trulo u ovom društvu, istraživački novinari. Mioković se otkrio sam. Samoinicijativno je, bez da se i s kim posavjetovao, objavio sve fakture koje je kao glavni zagrebački predstavnik studenata potpisao u svom mandatu. Kako sam, nimalo slučajno, na početku priče rekao – maltene sve nam je servirao na ‘pijat’. Dao nam je i povod i materijal da ga isprozivamo, ispitamo, razapnemo po naslovnicama novina i televizijskim ekranima. Zašto je, i zašto bi itko to učinio, prosudite sami.
Kad isplivaju miševi
Nije dugo trebalo da isplivaju miševi. Njegov zamjenik koji za ništa nije znao, kojemu je nakazno i nemoralno trošenje njegova šefa. Šef splitskih studenata koji se zgraža i plače što je purger bacio ljagu na njegov pošten, častan rad i bezuvjetno sebedarje za studentske interese. Mladež najnotornije stranke u Hrvatskoj koja se ograđuje od svog člana i nekadašnjeg predsjednika, jer nisu mu oni rekli da si kupi Macbook i sef za oružje. Svi su zgroženi, osupnuti, unezvjereni. Kakav istančan osjećaj za pravdu. U tako ključnom momentu.
Momentu kada je poželjno sve osuditi, tutnuti nam u lice novog kandidata, poštenog i časnog, kojemu ni na kraj pameti neće pasti da tako ojadi studentsku kasu. Pa se onda povući daleko od očiju javnosti i u iste one sefove za oružje trpati skupocjenosti kupljene našim novcem. I tu leži moral ove cijele priče, tu leži taj debeli, bolni žulj unezvjerenih studentskih predstavnika na koji je stao nitko drugi nego Mioković. Nisu ga se oni ekspresno odrekli jer je kupovao. Oni su ga se odrekli jer je javna tajna da se naš novac troši upravo na način na koji ga je trošio prestala biti tajna. Učinio ju konkretnom i preciznom.
Tim je svojim činom uperio oči javnosti u dosad uglavnom anonimne studentske predstavnike, u njihove ohole namjere i pijano-bogataške poteze. Postavio je presedan. Više nijedan studentski predstavnik svoj mandat neće moći završiti, a da ga javnost, makar to bila i tek dva, tri sektorska novinara, ne traži račune, crno na bijelo. Da se razumijemo, način na koji je Mioković trošio novac u svom mandatu primjer je kako se javni novac ne troši. Primjer je bahatosti, neodgovornosti, totalne odvojenosti od stvarnog svijeta gdje se trud i rad mnogo manje cijene od njegove stranačke iskaznice. I to je za svaku osudu.
No, ne zaboravite, niti je prvi, niti je zadnji koji se tako ponašao. Ali je prvi koji je to javno iznio, stavio sve pod povećalo. I kad ga za dva, tri mjeseca više nitko ne bude ni poznavao kao neku imalo bitnu kariku, kada ga strukture odbace, ne zato što je sumanuto trošio, već upravo zato što je na najdirektniji način pokazao kako izgleda to trošenje, neki će drugi studentski predstavnik biti pod pritiskom da bude barem jednako transparentan kao i njegov prethodnik. I to je ta netipična sreća u ovoj, po svemu ostalom, tipičnoj hrvatskoj nesreći.
*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr
Pročitajte više tekstova o ovoj temi:
Najveća studentska inicijativa obrušila se na predstavnika koji je spiskao pare: Evo što su mu rekli
Studentskog predstavnika mogli bi izbaciti iz HDZ-a: Cijeli slučaj komentirao i Plenković
Anonimni studentski predstavnici traže opoziv svog šefa: Opet se pravdaju da ništa nisu znali
[FOTO] Ovo je sef za oružje koji je kupio šef Studentskog zbora, zamjenik: ‘Dužni smo se ispričati’
