[SC ŠTRAJK] Od utorka sve menze zatvorene, osim one na Cvjetnom za invalide
Radnici Studentskog centra u Zagrebu kreću u štrajk od utorka u šest sati ujutro. Sve menze će prestati raditi osim one SD “Cvjetno naselje” koja će uslugu pružati samo invalidima. Radnici su htjeli započeti pregovore oko kolektivnih ugovora, ali po njihovim riječima nisu uspjeli pronaći osobu koja bi s njima sjela za isti stol te je upravo to njihov zahtjev u štrajku.
Tomislav Vukoja predsjednik je Izvršnog odbora Samostalnog sindikata zaposlenika studentskih centara Republike Hrvatske (SSZSCRH) koji je u intervjuu za srednja.hr otkrio cijelu kronologiju štrajka te zašto je do njega uopće došlo. Po njegovim rječima, štrajk nije usmjeren protiv studenata koji neće moći ići u menze ili riješavati pitanja oko studentskih ugovora, nego protiv odgovornih osoba za sanaciju SC-a.
Možete li objasniti kronologiju događaja te kako je došlo do štrajka?
S obzirom na to da nam je sanacijska uprava, u srpnju 2014., “radi uštede i spasa” SC-a, ukinula naknadu, te kada su sindikati uvidjeli da više nema sigurnosti za radnička i materijalna prava, odlučili su pokrenuti kolektivne pregovore. Tijekom jeseni 2014., Samostalni sindikat sročio je prijedlog Kolektivnog ugovora i pozvao preostala 3 sindikata koji djeluju unutar SC-a da nam se pridruže. Radi bržeg djelovanja, odlučili smo potpisati međusindikalni dogovor, te smo jedni drugima priznali reprezentativnost. U međuvremenu, dolazi do promjena ZOR-a, te smo uz male tehničke promjene ponovno priznali reprezentativnost jedni drugima. Krajem te iste godine poslali smo prijedlog kolektivnog ugovora na sve oglasne ploče unutar Sc-a, kako bi radnici i uprava bili upoznati sa nasim namjerama.
Nakon toga, početkom 2015. šaljemo zahtjev sanacijskom upravitelju, te ga pozivamo da počne pregovore, što on izbjegava do danas. Prvo smo dobili klasičan odgovor kako on nije osoba zadužena za pregovaranje, nakon čega smo otišli na prvo mirenje pred Gospodarsko-socijalnim vijećem, na kojem se nismo pomirili, te smo već tada imali zakonit razlog za štrajk. Međutim, dali smo priliku da se strasti smire i da razum prevlada. Uzimajući u obzir da smo od utorka u štrajku, razum nije prevladao.
Nakon toga, sanacijski upravitelj dolazi na sastanak sa pregovaračkim timom za pregovore, na kojem nas obavještava kako on nije osoba koja može vršiti pregovore, jer mu to ne dopušta odluka Vlade o sanaciji, pozivajući se na III. članak predmetne odluke, iako ga upravo taj članak opovrgava. Pregovarački se tim, sastavljen od čelnika svih sindikata, slaže sa sanacijskim upraviteljem da pričeka odgovor Ministarstva znanosti i visokog obrazovanja iz kojeg ćemo saznati tko je zapravo ovlaštena osoba da pregovara ,te da se sastanemo za tjedan dana i nastavimo rundu razgovora. Sljedeći tjedan sanacijski dolazi s istom pričom i prijedlogom da se sastajemo svaki tjedan i razgovaramo, ali da on sigurno nije osoba koja može predstavljati poslodavca u kolektivnim pregovorima, iako je upravo on glavna odgovorna osoba u SC-u.. Pregovarački tim shvaća da to nema smisla, pogotovo ako će sanacijski jednom tjedno pričati istu priču. Polako kreću pripremenje za mirenje i štrajk.
U međuvremenu, Ministarstvo znanosti i visokog obrazovanja, te Ministarstvo rada ignoriraju napore sindikata da započnu pregovore, jer ni oni, eto, ne mogu dokučiti koja bi to osoba mogla biti zadužena za kolektivno pregovaranje. Ista ta ministarstva ili imaju kolektivni ugovor, ili su u statusu pregovaranja, pa mi nikako nije jasno kako su znali tko je kod njih zadužen za pregovaranje a ne znaju tko je tu zadužen za SC.. Sveučilište, čiji je SC sastavnica, također. Jedino se u SC-u to onemogućuje, što je, u najmanju ruku licemjerno, ali, uz iskustvo koje imamo, nije ništa iznenađujuće.
Moram naglasiti da je Pejo Pavlović u jednom trenutku ponudio da pokušamo naći kompromis, te je postavio pitanje sindikatima što žele kako bi prestali kolektivno pregovarati.
Sindikati su postavili četiri jednostavna zahtjeva:
- Povratak izgubljene naknade
- Povratak stare vrijednosti boda, koja je smanjena 1.1.2014.
- Ispravak nakaradne sistematizacije, koja je navrat, nanos, donesena u srpnju prošle godine
- Normalno i pravedno obračunavanje plaće, koja je, po riječima pomoćnice sanacijskog upravitelja za financije, “možda nelogična, ali po zakonu.”
Za ove zadnje dvije stvari je sanacijski izjavio da nema problema, jer “ispravak sistematizacije se napravi za dva tjedna” (iako se “ispravlja” od rujna prošle godine i još nije ispravljena), te da će problema vezanim za obračun plaće odmah izdati nalog da se to sredi, no za prve dvije i, rekao bih, najbitnije točke, mora razgovarati sa Sanacijskim vijećem. Na pitanje kad će to biti i kada ćemo biti informirani o odgovoru, načelno je dogovoreno da to bude sljedeći tjedan. Sljedeći tjedan je predsjednici Samostalnog sindikata, na pitanje, da li je informirao Sanacijsko vijeće o zahtjevima, sanacijski izjavio da nije, jer” im nije htio kvariti raspoloženje”. Toliko o ozbiljnom shvaćanju problema.
Na kraju, prije dva tjedna, u utorak 12.5.2015. sindikati i poslodavac provode još jedno mirenje, koje nije uspjelo, tri dana iza toga najavili su štrajk a prošli petak, 22.5. su ga i službeno urudžbirali. Od utorka 2.6. smo u štrajku.
Vi ste trenutačno u situaciji da nemate s kime pregovarati jer sanacijski upravitelj tvrdi da nije nadležan za pregovore, a vi mislite da jest?
Da, kao što sam već naveo, u Odluci Vlade RH o sanaciji Studentskog centra, u točci III, navode se koje su dužnosti i obaveze sanacijskog upravitelja, te, među ostalim stoji i da je zadužen za “odlučivanje o pojedinačnim pravima i obaveza svih zaposlenika Studentskog centra”. Donio je i potpisao pravilnike o radu, o sistematizaciji radnih mjesta i plaćama, iste one pravilnike koji bi, zapravo, bili sastavni dio kolektivnog ugovora. Ako je s jedne strane ovlašten da donosi takve odluke koje se tiču svih radnika SC-a, kako je moguće da s druge strane nije ovlašten za kolektivno pregovaranje sa sindikatima? Ako nije on, tko onda je ovlašten? Nekoliko puta smo postavili pitanje nadležnim Ministarstvima, i oni uporno ponavljaju da Pejo Pavlović nije ovlašten za kolektivno pregovaranje, međutim, ne nude odgovor tko jest. Nas ni najmanje ne zanima tko će, u konačnici, biti ovlaštena osoba za pregovaranje. Nas zanima da se napokon neka osoba ovlasti i da pregovori počnu. I ništa više.
Dakle, da sažmem, mi tražimo jedno obično civilizacijsko dostignuće- da netko sjedne s nama i da počnu razgovarati.
Koji su zahtjevi radnika okupljenih u sindikatu?
Zahtjevi su vrlo jednostavni – da zaštitimo naša radnička prava i naše dostojanstvo. Svaka uprava, pogotovo ona sanacijske, radnicima su malo po malo, da se tako izrazim, skidale gaće. U prošloj sistematizaciji, donesenoj za vrijeme sanacijskog upravitelja Jurišića, kojemu je zamjenik bio upravo Pejo Pavlović, skinute su im plaće. Do duše, ne svima, nego onoj grupi radnika koja i zarađuje plaće cijelom SC-u, uključujući i upravu. Ovaj put su nam skinuli stalnu naknadu. Tko nam više garantira bilo što? Možda će se sljedeće dosjetiti da malo uštede i “spase” SC preko naknade za prijevoz. Možda smanjenjem vrijednosti boda, odnosno plaće. Možda bi bilo najbolje da radimo bez plaće?
Zakon o radu svaki put ide sve više i više na štetu radnicima Što je u jednom davalo radnicima i obvezivalo poslodavca, u sljedećem već ne mora. Kolektivni ugovor štiti prava radnika na jedan određen period, ma kako se zakoni u međuvremenu mijenjali. Istina, poslodavac može raskinuti KU, no prava iz raskinuto KU vrijede još naredna tri mjeseca, a za to vrijeme se pregovara o novom KU. Ili pregovori, ili štrajk.
Drugo – članovi sindikata sudjeluju u kreiranju svojih prava. Njih se pita, s njima se dogovara što im je više bitno, što manje a što uopće nebitno. Dakle, poslodavac više ne donosi jednostrano odluku i unosi promjene kako želi, te svoju volju provodi nakon samo 16 dana.
Kada kreće štrajk i kako će se on manifestirati?
Štrajk kreće u utorak, 2.6.2015. u šest sati ujutro. Radnici dolaze na posao, ali ne izvršavaju svoje radne zadatke. Štrajkački je odbor, čiji sam ujedno i član, odlučio da se u SD “Cvjetno naselje” usluga pruža samo invalidima, zato što je to jednostavno humano.
Do 10 sati smo na svojim radnim mjestima, nakon čega ćemo spremiti i odlazimo u Studentski centar u Savskoj 25, gdje ćemo se pridružiti našim kolegama i održati press konferenciju. Štrajk će trajati do ispunjenja naših zahtjeva.
Želim napomenuti da ovaj štrajk nije uperen prema studentima, no oni su, na moju i žalost štrajkača – kolateralne žrtve. Kolateralne žrtve uprave SC-a, koja smatra da članovi sindikata nisu dostojni da se s njima razgovara.
Smatrate da ste s ovim štrajkom stali na istu stranu kao studenti, na koji način?
Zato što nas pogađa ista stvar – Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na pokriće troškova prehrane studenata. Studentima je smanjio prava, a nama smanjio prihode a MZOS-u donio uštedu. Podatkom o smanjenju prihoda se konstantno maše, međutim, prihodi su smanjili zbog gotovih proizvoda, a ne zbog obroka koje mi skuhamo. Mi i dalje radimo isto, čak i više, jer radimo sa smanjenim brojem ljudi, rastegnuti smo na sve strane Takvim načinom rada, ljudi su sve izrađeniji i sve bolesniji, te su prisiljeni otići na bolovanje. Imamo 32 ljudi s oštećenjima koja su nastala na poslu, međutim, ljudi su prinuđeni raditi i rade. Rade prekovremeno, a prekovremeni rad im se ne plaća, iako je tako predviđeno Pravilnikom o radu SC-a.
Svejedno, radnici i dalje svaki dan vrijedno rade i uredno pružaju usluge studentima. Međutim, imamo svoje dostojanstvo i želimo svoja prava. Sanacijski upravitelj misli da time ugrožavamo budućnost SC-a. Zanimljivo razmišljanje.
Imate li potporu studenata?
Nadam se. Studenti imaju roditelje koji također teško rade, roditelji im također teško rade, odvajajući za njihovo školovanje, rade za male plaće, ili možda rade a ne primaju plaće, možda ne rade uopće. Ministar Mornar smatra da nas ima dvostruko više nego što bi nas trebalo biti. Dakle, polovicu bi nas trebalo otpustiti? Molio bih ga da jedino upravu ne dira, jer je uprava dostatna sama sebi. Čini se da ga ne smeta što su uprava uredno popunjava, dolaze sve sami stručnjaci. Evo, prije koji dan smo zaposlili novog, mladog šefa knjigovodstva. Dobili smo i psihologa da nam bude šef pravnih poslova, i da ne nabrajam.
Obavijestili smo sve studentske udruge, dobili smo potporu Studentskog zbora Filozofskog fakulteta. Pored svega što su napisali, zadnja rečenica najbolje odjekuje – Borba radnika je i naša borba. To je točno. Danas ste, sutra smo mi na redu, jer ćemo jednog dana i mi biti radnici..
Zanimljiva je činjenica da sam osobno u četvrtak poslao link na vijest o štrajku radnika SC-a, na Facebook profil portala Esava, čisto da ih obavijestim, jer se i njih to tiče.
Do danas ništa, vjerojatno su jako zauzeti, te ne mogu obavijestiti čitatelje svog portala, a naše korisnike da se sprema štrajk. Ili su zauzeti, ili je možda problem što im u dnu stranice piše “powered by SC”. Možda ih ne zanimaju njihove drage tete koje ih svaki dan ljubazno poslužuju? Možda je nešto sasvim deseto, stvarno ne znam.
722 radnika je potpisalo peticiju za vraćanje ukinute stalne naknade, kakva je bila reakcija sanacijskog upravitelja?
Nije ga zanimalo, jer je znao da ne možemo ništa napraviti po tom pitanju. I ne da nije zanimalo njega, nije zanimalo niti sanacijsko vijeće kojoj su sindikalni povjerenici peticiju i uručili. Na sastanku, koji smo tom prilikom imali, bili su vrlo samouvjereni, misleći, mogli su potpisati i svi, tako je svejedno. U pismu koji su užurbano napisali ovih dana i odaslali svim radnicima tvrde kako su skupini radnika koji imaju najmanje plaće dali od 50 do 100 bodova kako bi taj gubitak što manje osjetili. Naveli su i kako je takvih radnika 40 %. Ono što nisu naveli, jeste da u prvom prijedlogu sistematizacije, koju su i mislili provesti, pomoćni radnici nisu bili u planu da im se da 50 bodova.
Kada je peticija pokrenuta, odjednom šalju novi primjerak sistematizacije, u kojem se pomoćnim radnicima daje tih 50 bodova. Kao, zabunili su se. Kako da ne. Otkrili su zabunu nakon što se peticija počela potpisivati. Međutim, radnicima, koji su odmah iznad pomoćnih radnika nisu dali ništa, oni su ostali oštećeni još od sistematizacije koju je donio Jurišić. Kada ovih dana razgovaram s radnicima i pitam ih : “Da li ste osjetili gubitak naknade”? Odgovaraju potvrdno. Kada ih pitam “A da li ste osjetili te bodove koje ste dobili?” “Ama baš ništa” je najčešći odgovor.
