Dok se neki ulizuju rektoru, Dijana se borila za prava studenata stručnih studija i u tome baš rasturila
Od sasvim obične studentice do zaštitnog lica studenata stručnih studija Dijana Radovniković postala je u nepunih godinu dana. Inicijativa koju neformalno predvodi okuplja gotovo 13.000 studenata. Izborili su se za jednake kvalifikacijske razine, a o sljedećim koracima, osobnim motivima i izazovima dugo smo pričali s Dijanom.
Dijana Radovniković, predvodnica inicijative 300=300
Foto i obrada: 300=300 | privatna arhiva | srednja.hr
Da vam je netko prije godinu dana spomenuo ime Dijana Radovniković, vjerojatno ne biste znali o kome se radi. Bila je samo studentica, jedna od pedesetak tisuća polaznika stručnih studija u državi. Splićanka koja svoje vrijeme, kada nije na faksu ili poslu, najviše voli ‘protratiti’ uz šalicu kave na rivi. No, nekad u lipnju prošle godine dobila je poruku kolege. Poslao joj je odluku Ustavnog suda i pitao je tiče li se to njih, studenata stručnih studija. Par dana i nekoliko razgovora nakon, Dijana postaje dio inicijative koja će u samo nekoliko mjeseci skupiti 13.000 članova, ni ne znajući da će u očima građana diljem zemlje postati zaštitno lice borbe za prava studenata stručnih studija.
Kvalifikacije nisu jedini problem
Inicijativi 300=300 primarni je, žurni cilj bio utjecati na donošenje izmjena Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru. Spomenuta odluka Ustavnog suda ukinula je odredbe važećih propisa koji su regulirali, među ostalim, razinu kvalifikacija koja se stječe završetkom stručnih u odnosu na sveučilišne studije. Unatoč naporima i pritiscima iz samog vrha akademske zajednice, studenti su bili ustrajni u svojem naumu. Gotovo godinu dana plijenili su pozornost medija i politike, a koncem veljače Hrvatski je sabor konačno izglasao zakonske izmjene kojima se izjednačavaju kvalifikacijske razine stručnih i sveučilišnih studija. O jednoj lijepoj, nažalost nesvakidašnjoj studentskoj priči, razgovaramo s Dijanom.
– Gotovo nitko od nas nije bio upoznat s prošlim događajima. Kvalifikacije stručnih studija bile su tema prije četiri godine, no i to je, barem u medijskom mainstreamu, nekako prošlo ispod radara. S tim smo se upoznali tek prošle godine, kada smo shvatili da se povijest, zapravo, ponavlja i da se odluka Ustavnog suda tiče nas pedesetak tisuća studenata i još toliko diplomiranih sa stručnih studija, kaže nam.
Iako su prioritet dali borbi za izjednačavanje kvalifikacija, inicijativi koju Dijana predstavlja to nije bio jedini cilj. Studenti stručnih studija, ovaj aktivni dio njih, prilično su nezadovoljni stručnim nazivom koji dobiju nakon što završe faks. Dok na preddiplomskoj razini steknu prvostupničku titulu, sličnu onoj na sveučilišnim studijima, na diplomskoj razini stvari postaju komplicirane. Umjesto magistra ili stručnog magistra, oni koji završe diplomske studije dobivaju konfuznu titulu stručnog specijalista. Kako bi se umanjila konfuznost i potencijala diskriminacija, ističe Dijana, upravo sad rade na tome da dođe do promjena propisa u vezi titula koja im pripada nakon završenog studija.
Mogućnost upisa doktorata
Osim dva navedena cilja, postoje i neki, priča nam, koje su prioritetno ostavili po strani. Jedan od njih je vertikalna mobilnost. Ukratko, studenti stručnih studija prema važećim propisima nakon završenog faksa nemaju mogućnost upisati doktorat. Takvi slučajevi nisu predviđeni ni uz eventualno polaganje razlikovne godine.
– Ovo što sad imamo je, zapravo, ništa. Možda nije najrealnije rješenje da se nakon diplomskih stručnih studija izravno može upisati doktorat, no uz polaganje razlikovnih predmeta, čak i godine ili dvije studija, to bi trebalo biti moguće. To je svakako mali broj ljudi, na doktorat ne ide svatko. Posebice među stručnim studijima gdje je usmjerenje primarno na praksu i posao. No, i dalje postoje ljudi koji žele produbiti svoje znanje i otići na doktorat. Pa zašto ime to ne dozvoliti? Ne znam čega se akademska elita boji, pita se naša sugovornica.
Inicijativa koju Dijana predvodi mogla bi nekada u budućnosti postati i udruga, kaže nam, posebice ako vide da je to potrebno ili da postoji izniman interes. Za sada, uvjerava nas, sve funkcionira kako je i nema potrebe da se naglo ide u formalno osnivanje organizacije.
‘Imala sam osjećaj da netko mora krenuti’
Zanimalo nas je zašto se u cijelu priču uključila i što ju je, na onoj osobnoj, ljudskoj razini pogonilo da si kaže ‘moram nešto učiniti, ovo je krajnje vrijeme’.
– Prvo strah. Kao i svi. Bojala sam se da će propasti sav moj trud, da ću nakon završenog faksa imati nešto što se ne gleda kao faks, neku nižu kvalifikaciju. Uopće nije bila poanta u tome hoće li se donijeti HKO, već što će se donijeti i hoćemo li novim propisima biti diskriminirani, prisjeća se kroz smijeh.
Nakon toga se, priča nam sad već dosta ozbiljno, naljutila. Bilo joj je nezamislivo da u demokratskoj državi jedna šačica ljudi, koliko ih je, tvrdi, protiv izjednačavanja kvalifikacija, može toliko blokirati cijeli sustav.
– Imala sam osjećaj da netko mora krenuti, da netko mora biti prvi, a onda će ostali slijediti. I tako sam se uključila u cijelu priču. Kroz ovih gotovo godinu dana naučila sam dosta, no prvenstveno da se vrijedi boriti za pravu stvar. Koliko god nešto izgledalo kao borba protiv vjetrenjača, ako stvarno vjeruješ i znaš da je tvoj cilj ispravan, bez obzira na negativne stvari, vrijedi ići za tim, kaže nam.
Pritiske na osobnoj razini, prijetnje ili uvrede, kaže, nije doživjela. U sjećanju joj svakako ostaje zagrebački prorektor Lazibat koji je demantirao njeno gostovanje na lokalnoj televiziji, kao i nedavni komentar predsjednika Milanovića. Na ovo prvo je, smije se, navikla, to dolazi kao sastavni dio zalaganja za neki cilj. A Milanovićeve riječi neće pamtiti kao nešto loše jer se nakon očito nespretne izjave, tvrdi nam, korektno ispričao što su od njega i zatražili. Moralno je u svemu podržavaju obitelj i prijatelji. Na početku su bili malo iznenađeni kako je inicijativa eksplodirala u javnosti, a sad im tek ponekad zasmeta, kaže nam kroz smijeh Dijana, kad stalno visi na mobitelu.
‘Studentski predstavnici trebali su davno odraditi svoj posao’
Posljednjih tjedana nadrealnim istupima predstavnika zagrebačkih studenata. Kolege ih oštro kritiziraju, no kad dođu izbori, oni im ne konkuriraju iz opozicije. Dijametralno nasuprot nalazi se Dijana i jedna neformalna inicijativa nastala iz čiste motivacije studenata da pomognu sebi i svojim kolegama. Pitamo je da nam iz svoje perspektive prokomentira što se to događa sa studentskim predstavnicima i zašto oni zaboravljaju da moraju predstavljati studente u cjelini.
– Ne mogu generalizirati, no moje je mišljenje da je to sve skupa previše ispolitizirano. Studenti ne znaju tko ih predstavlja, nisu dovoljno upućeni u rad organizacija, ne znaju kad su izbori. Percepcija je da dosta studentskih predstavnika svoju ulogu shvaća kao odskočnu dasku za daljnju karijeru u politici. Smatram da to nije dobro jer ako si produžena ruka neke političke stranke ili pojedinca, onda nisi neovisan. A kad se boriš za prava studenata moraš biti neovisan, kaže nam Dijana.
Kako bi se to promijenilo, odlučno tvrdi, treba informirati studente. Sadašnja je situacija, smatra, više takva da se kriju informacije o predstavnicima i studentskim izborima, nego što se to promovira, kako je to zamišljeno u demokratskom kontekstu. Komentira nam i ulogu studentskih predstavnika po pitanju problema s kojima se suočavaju studenti stručnih studija.
– Studentski predstavnici trebali su davno odraditi svoj posao. Da jesu, ova inicijativa nikada ne bi trebala postojati. No, s obzirom na okolnosti, bilo kakva inicijativa koja okuplja studente u zajedničkom cilju, posebice u borbi za svoja prava, je dobra pojava. Mi nismo konkurencija studentskim predstavnicima, ovo nije tržište. Mi možemo i trebali bi raditi zajedno za dobrobit studenata, naglašava.
