Simultano prevođenje više nije na listi poslova SC-a: ‘Ako mogu umirovljenici, zašto ne bi i studenti’
Studentski centar u Zagrebu svake godine objavljuje novi cjenik studentskih poslova, odnosno preporučene satnice za određene vrste poslova. Ove je godine na njoj došlo do promjene. Naime, u prijašnjim cjenicima na popisu se uvijek nalazio posao konferencijskog (simultanog) prevođenja za koje je satnica bila čak 250 kuna, najviša od svih poslova. No, u ovogodišnjem cjeniku tog posla više nema pa smo istražili u čemu je stvar.
Prevođenje | foto: Pexels
U ovogodišnjem cjeniku studentskih poslova SC-a u Zagrebu na listi više nema posla konferencijskog (simultanog) prevođenja koji je obično imao najveću preporučenu satnicu, čak 250 kuna. Iako posao više nije na toj listi, on se i dalje može obavljati jer popis sadrži samo određena zanimanja i preporuku satnice koja ne obvezuje poslodavca da istu isplati. Ipak, saznali smo zašto ovaj posao više nije ni na listi preporuka.
– Prilikom izrade novog cjenika student servisa za 2023. godinu primjetno je bilo da se određeni broj poslova vrlo malo ili nikako ne koristi. Među spomenutim poslovima je i simultano (konferencijsko) prevođenje. U bazi evidencije poslova student servisa Zagreb nema nijedan upit za simultano (konferencijsko) prevođenje. Nikada nije zaprimljena nijedna narudžba, rekli su nam iz SC-a u Zagrebu.
Kazali su nam i kako ni jedan drugi studentski servis u Hrvatskoj nema navedeni posao u svom cjeniku. Kako ne bi zakinuli studente, u cjenik su stavili novu jedinstvenu stavku prevoditelja i inokorespondenta, pod što bi moglo spadati i konferencijsko (simultano) prevođenje. Preporučena satnica za njih je 7,97 eura, odnosno 60,05 kuna, što je velika razlika od 250 kuna koja se preporučala za konferencijsko prevođenje.
‘Studentima ulazak u ovu profesiju može donijeti više štete nego koristi’
Ovom odlukom itekako je zadovoljno Hrvatsko društvo konferencijskih prevoditelja (HDKP). Oni su se javili SC-u i ukazali im na to da posao konferencijskog prevođenja traži specifične kompetencije te da ga prema donesenom standardu zanimanja ne mogu obavljati studenti. Nedugo nakon toga taj je posao zaista i maknut s liste poslova.
– Za usmeno prevođenje u Hrvatskoj postoji standard zanimanja. On sadrži opis ključnih poslova, potrebnih kompetencija i uvjeta rada te
informacije o potrebnoj razini obrazovanja. Dakle, potrebna je kvalifikacija stečena završetkom sveučilišnog diplomskog studija. Zvanje konferencijskog prevoditelja, kao specijalizirane vrste usmenog prevoditelja, stječe se specijalističkim poslijediplomskim studijem ili drugim, ekvivalentnim studijem. Na Sveučilištu u Zagrebu postoji taj specijalistički studij, objasnili su iz HDKP-a.
Opisali su nam kako je konferencijsko prevođenje visokospecijalizirano zanimanje za koje je temeljito poznavanje jezika tek jedan od uvjeta. Pojasnili su nam kako je i za simultano i konsekutivno prevođenje potrebno usvojiti te praksom usavršiti niz specifičnih tehnika. To su priprema za rad, vođenje bilješki koje će omogućiti reprodukciju govora od šest do osam minuta u konsekutivnom načinu prevođenja, deverbalizacija, reverbalizacija i slično.
– Zadaća konferencijskog prevoditelja je prevesti izgovoreno u skladu s pravilima struke, jezičnim i kulturnim normama, zahtjevima i potrebama naručitelja te strogo se pridržavati etičkih normi struke. Stoga smatramo da studenti, osim što ne ispunjavaju formalni preduvjet potrebne razine obrazovanja, ne raspolažu svim vještinama i znanjima koja su potrebna da obavljaju posao konferencijskog prevoditelja. Štoviše, mišljenja smo da takav ulazak u profesiju studentima može donijeti više štete nego koristi, napomenuli su iz HDKP-a.
‘Ako mogu prevoditi umirovljenici, zašto ne bi mogli i studenti’
Posao konferencijskog prevođenja Nina obavlja od davne 1993. godine, odmah kada je završila studij anglistike i germanistike. Za usmeno prevođenje nije prošla nikakvu edukaciju, već je učila od drugih, u hodu. Ona se ne slaže da je za ovaj posao potreban poslijediplomski studij. Radila je te još uvijek surađuje i s kolegama koji nikada nisu diplomirali, a bave se usmenim prevođenjem.
– Studij može pomoći, ali sad, nakon 30 godina iskustva, znam ljude koji su završili poslijediplomski studij konferencijskog prevođenja, a ipak ne prevode. S druge strane, znam dosta ljudi koji su samouki, ali su sjajni prevoditelj. Do prije desetak, petnaestak godina u Hrvatskoj nije ni postojao studij konferencijskog prevođenja, rekla nam je Nina.
Svi konferencijski prevoditelji, i samouki i diplomirani, smatra Nina, moraju se cjeloživotno usavršavati. Sav trud isplati se jer im zbog cjeloživotnog učenja mozak i cjeloživotno radi tako da mnogi konferencijski prevoditelji prevode i u osamdesetim godinama života.
– U Ujedinjenim narodima u Ženevi šef engleskih kabina ispričao mi je ‘anegdotu’ o tome kako je jedna kolegica umrla na radnom mjestu, u kabini, u 78. godini. Ne kažem da bismo svi trebali izginuti u kabini, ali ako mogu prevoditi umirovljenici, zašto ne bi mogli i studenti, pojasnila nam je Nina.
‘Potrebne vještine koje nas nitko ne uči, uglavnom ih stječemo’
Puno važnijim Nina smatra to da studenti moraju paziti za koju cijenu rade ovaj posao. Iako studenti nemaju završen studij, za ovo zanimanje potrebno im je poznavanje jezika, trebaju se dobro pripremiti, izložiti stresu i javno nastupati. Stoga, Nina nam je napomenula da studenti svoj rad trebaju naplatiti po istoj cijeni kao što bi ga naplatili iskusni profesionalni konferencijski prevoditelji. Razlika je u tome što studenti dio honorara moraju prepustiti agencijama preko kojih rade, a mogu početi raditi i s iskusnijim mentorima pa njima prepustiti dio honorara. Tako je njihova zarada ipak manja od profesionalaca.
– Posao je stresan, treba biti upoznat s temom razgovora, imati široku opću kulturu, a važna je i socijalna te emocionalna inteligencija. To su vještine koje nas nitko ne uči, uglavnom ih stječemo, istaknula je Nina.
Osim toga, Nina studentima savjetuje da imaju dobrog mentora koji će ih ohrabriti, a važno je poštovati i uvjete rada. Naime, Nina nam je otkrila kako simultano prevođenje može biti poprilično štetno za zdravlje. Nina je rekla da pojedinac ne smije prevoditi duže od 45 minuta sam, dvoje prevoditelja u kabini ne bi trebalo dnevno provoditi više od šest sati, a ako je program zahtjevniji potrebna je treća osoba. Inzistirati treba i na materijalima za pripremu kako bi se posao kvalitetno obavio.
– Sve je to potrebno i uz završen studij konferencijskog prevođenja. Isto je i s pisanim prevođenjem. I kao studentica naplaćivala sam svoje prijevode po punoj cijeni, a onda bih dio svojeg honorara prepustila nekom iskusnijem, kvalificiranijem, ili izvornom govorniku, da mi pregleda i ispravi moj prijevod kako bi se on kvalitetom mogao mjeriti s prijevodima profesionalaca, zaključila je Nina.
