Sindikat o novom zakonu: ‘Autonomija je sloboda pojedinca, a ne samovolja sveučilišnih klika’
Novi zakon o visokom školstvu ide u dobrom smjeru, ali je nedorečen. Mogao bi biti puno hrabriji. Ukratko, zaključak je to Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja s današnje konferencije za novinare.
Foto: srednja.hr
– Autonomija sveučilišta, svrha joj je slobodno istraživanje i poučavanje nastavnika. To su akademska prava i slobode pojedinca, a ne samovolja sveučilišnih klika koje su se dokopale upravljanja sveučilištem, kazao je Vilim Ribić, glavni tajnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja na današnjoj konferenciji o novom prijedlogu Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
Posljednja verzija zakonskog nacrta uskoro ide na drugo čitanje u Hrvatski sabor gdje će zastupnici još jednom iznijeti svoje prijedloge i primjedbe. Ukoliko bude amandmana, moguće je, iako se to rijetko događa, i treće čitanje. Uoči nastavka saborske procedure, najveći sindikat u resoru održao je konferenciju za novinare. Uz Ribića, komentare na zakon iznijeli su Vesnica Garašić, predsjednica Velikog vijeća, novoizabrani predsjednik Tvrtko Smital te pomoćnik glavnog tajnika Matija Kroflin.
Ima prostora za kritiku
Kako je Vesnica Garašić odmah istaknula na početku, novopredloženi zakonski nacrt korak je naprijed u smislu rješavanja problema u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Uvode se programski ugovori kao transparentniji i pravedniji način financiranja. Ukidaju se znanstvena zvanja, a sveučilišna autonomija nešto je bolje definirana. Novi studiji neće se moći otvoriti prije no što prođu inicijalnu akreditaciju. Sve je to pozitivno.
No, prostora za kritiku itekako ima. Penalizacija za sveučilišta i znanstvene institute koji ne potpišu ugovor je previsoka, smatraju iz Nezavisnog sindikata. Predviđeno je nekih 3 posto što se kumulativno, ako se ugovor ne potpiše tri, četiri godine zaredom, može značiti gubitak osnovnih financijskih sredstava u iznosu od 12 posto. Kako je naknadno rekao i novoizabrani sindikalni predsjednik Tvrtko Smital, to može dovesti do problema s plaćama, a radna su prava glavno sindikalno pitanje.
Sindikalistima je problematično i pitanje radnih prava koje se po novopredloženom nacrtu svrstava pod Zakon o upravnom postupku. To smatraju opasnim. Poslodavac, primjerice, zaključi da štrajk nije opravdan, kazala je Garašić, a radnici nemaju mehanizma obrane osim pokretanja postupka pred upravnim sudom. To je neefikasan pravni lijek jer takvi postupci znaju trajati godinama.
Zakon ide u dobrom smjeru, ali je nedorečen
Garašić i Smital detektiraju još nekoliko nedorečenosti; recimo, ističu da nije dobro regulirano kako će javna sveučilišta upravljati vlastitim sredstvima. Proces pregovaranja i pojedine stavke programskih ugovora, niti načelno, nisu raspisani. Štoviše, i generalno upravljanje na sveučilištima, smatraju sindikalisti, nije dovoljno regulirano. Kako je to sažeo Smital, ovaj zakon predstavlja ‘neki korak naprijed’, ali Sindikat, po svojoj prirodi i ulozi, želi da ti koraci budu veći i hrabriji.
Smital, koji je početkom srpnja izabran za novog sindikalnog predsjednika, dotaknuo se i nove knjige ‘Akademske slobode u prijedlozima novih zakona’ koju je na 729 stranica pripremio Ivan Obadić, predsjednik Sveučilišnog savjeta, a izdalo Sveučilište u Zagrebu. Iako knjiga navodi brojne važne dokumente koji obuhvaćaju važnost sveučilišne autonomije, zaključak koji donosi, da je autonomija novim zakonskim nacrtom na udaru – ne stoji.
Knjiga, baš kao što to ne čini ni zagrebačko sveučilište, istaknuo je novi predsjednik Sindikata, ne nudi relevantnu međunarodnu usporedbu. Drugim riječima, ne govori o tome što sveučilišna autonomija podrazumijeva u sustavima drugih europskih država. Smital ističe da novi zakonski nacrt nudi ‘meki’ oblik nadzora nad javnim novcem i radom javnih sveučilišta, nalik Finskoj. U nekim europskim državama država ima svoje predstavnike u upravljačkim sveučilišnim tijelima koja biraju rektore ili pak mora potvrditi izbor rektora koji se bira na sveučilištu. Novim zakonskim nacrtom u Hrvatskoj država nema ni približno takve ovlasti.
‘Zakon nije u funkciji održavanja statusa quo’
Bilo kako bilo, sindikalisti unisono zaključuju da država mora imati feedback kako se troši javni novac. U tom smislu novopredloženi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti premda u ispravnom smjeru, ipak čini nedovoljno velik korak prema stvarnom nadzoru nad namjenskim trošenjem javnih sredstava. Da su kritike sa zagrebačkog sveučilišta i bliskih mu krugova promašene, smatra Vilim Ribić. Ocijenio je skandaloznim, kazao je, što je zagrebački Senat odbio komunicirati s Ministarstvom znanosti i obrazovanja o zakonskom nacrtu.
– Zakon treba odgovoriti na aktualne probleme sustava. Nije u funkciji održavanja statusa quo. Svi oni, bliski upravi Sveučilišta u Zagrebu, koji napadaju ovaj zakon, njihov zajednički nazivnik je borba za očuvanje statusa quo, istaknuo je Ribič.
Država je za njega posrednik između oni koji pune javni proračun i institucija koje troše novac iz tog proračuna. Tako je ovdje posrednik između građana i akademske zajednice. To ne može biti Crkva, ne može biti Sindikat, jedino država, kazao je, može posredovati kroz nadzor, i upravo to treba činiti.
Sve ono što nije napisano u novom zakonu
Njegov pomoćnik Matija Kroflin, kao i ostatak sindikalista, problem vidi ne u pojedinim odredbama, već u nedostatku regulacije određenih segmenata u resoru. Zakon je, mišljenja je, neambiciozan iako se za, među ostalim, provođenje reforme visokog školstva povlači novac iz Europske unije. On, dakle, problem vidi u onome što nije napisano u zakonskom nacrtu.
Školarine, vlastita sredstva, programski ugovori. Sve to, redom, treba biti bolje regulirano. Iako svjestan činjenice da zakoni ne mogu propisivati najsitnije detalje, očekuju se, kazao je, načelne smjernice. To u novopredloženom nacrtu, zaključio je, nedostaje.
Sveučilište se od starta protivi novom zakonu
Zagrebačko sveučilište, podsjetimo, jedino je od 9 javnih sveučilišta u cijelosti odbacilo nacrt Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji je pripremio tim ministra Radovana Fuchsa. Prije nekoliko mjeseci usvojili su kritiku koju je sastavio Ivan Obadić, predsjednik Sveučilišnog savjeta, da bi tom docentu početkom ovog mjeseca izdali i knjigu na 729 stranica.
Knjiga, kako smo pisali, sadrži nekih 160 stranica originalnog teksta autora, što je okupljeno u dva poglavlja. Ostala tri poglavlja sadržavaju međunarodne dokumente, pravna shvaćanja i odluke ustavnog suda koji služe kao podloga za raspravu o zakonima u resoru znanosti i visokog obrazovanja. Sveučilište u Zagrebu na naš upit ne želi otkriti koliko je ta knjiga koštala u grafičkom oblikovanju, prijelomu i tisku.
