Sindikati u SC-u: Štrajk će trajati dok se ne potpiše već dogovoreni kolektivni
Sindikati unutar zagrebačkog SC-a za 16. su studenog najavlili štrajk, zbog nepotpisivanja kolektivnog ugovora. Sanacijski upravitelj Mirko Bošnjak jučer nam je kazao kako za to ne postoji opravdan razlog, jer su, po njegovim tvrdnjama, sindikati jednostrano prekinuli proces kolektivnog mirenja. Njegove tvrdnje sindikati demantiraju i tvrde kako nije točno da su upravo oni jednostrano prekinuli spomenuti proces te kako je pravodobno najavljen štrajk njihovo zakonsko pravo. Na današnjoj press konferenciji za medije rekli su kako je 70 posto zaposlenika u nekom od sindikata, a da će se u srijedu znati koliko članova i nečlanova će podržati štrajk.
Foto: srednja.hr
Sanacijski upravitelj SC-a, Mirko Bošnjak jučer je za srednja.hr istaknuo je kako u Studentskom centru Zagreb (SC), unatoč postupku sanacije, prava radnika nisu ugrožena te da se plaće isplaćuju na vrijeme.
– SC Zagreb, kao poslodavac, nije prekinuo postupak kolektivnog mirenja, postupak kolektivnog mirenja prekinuli su (jednostrano) sindikati. U komunikaciji sa sindikatom pokušavamo smiriti tenzije i nastaviti prekinuti postupak kolektivnog mirenja, rekao je sanacijski upravitelj Mirko Bošnjak.
Ovom prilikom dodao je i kako nema opravdanog razloga najavom štrajka uznemiravati studente i radnike SC-a Zagreb.
– Studentski centar „postoji“ zbog studenata i obavezni smo studentima pružiti kvalitetnu uslugu. Postoje razni načini boriti se za prava radnika. Eventualno obustavljanje usluge prehrane studentima upitno je i kontra produktivno, kazao nam je Bošnjak.
Sindikati su na tvrdnje sanacijskog upravitelja odgovorili, kazavši kako nije točno da su upravo oni jednostrano prekinuli proces kolektivnog mirenja te kako štrajk nije neopravdano uznemiravanje studenata, već njihovo zakonsko pravo. Demanti sindikata prenosimo vam u cijelosti.
‘Mi razgovore nikada i nismo prekinuli, ali radi se o mirenju i pregovorima, a ne razgovorima’
U samom tekstu sanacijski upravitelj iznosi nekoliko netočnih ili barem polutočnih informacija. Nije točno da su mirenje jednostrano prekinuli sindikati. Kao što možete utvrditi iz zapisnika sa sastanka mirenja održanog 14.07.2016. godine, donesen je zaključak kako se mirenje odgađa do 02.09.2016. godine, uz uvjet da Sanacijsko vijeće dostavi očitovanje da li je suglasno ili nije s usuglašenim tekstom kolektivnog ugovora. Dakle, spornih točaka nema, cijeli tekst je usuglašen od strane pregovaračkih timova Sindikata i Poslodavca, a Sanacijsko vijeće je trebalo dostaviti svoje mišljenje. Ukoliko Sindikati do 01.09. ne dobiju odgovor smatra se da mirenje nije uspjelo a kad mirenje ne uspije sindikat/i kreću u pripremu industrijskih akcija. Umjesto toga, 23.08.2016. godine, iz ureda Sanacijskog upravitelja dobivamo zamolbu za odgodu sastanka mirenja za 15.09.2016. godine “zbog neodgodivih obaveza”. Dakle, ne ni dan, ne ni dva, nego skoro dva tjedna, za što mi nismo našli valjan razlog. Nismo našli valjano opravdanje ni za Sanacijsko vijeće koje u 48 dana nije našlo vremena da se očituje oko usuglašenog teksta Kolektivnog ugovora, te da u periodu od preko mjesec i pol dana pregovarački tim Poslodavca nije organizirao svoje obaveze, iako su cijelo vrijeme znali da je sastanak mirenja zakazan za 02.09.2016. godine.
U skladu s time Sindikati su donijeli zajedničku odluku i poslali odgovor Sanacijskom upravitelju u kojem odbija novi termin mirenja. U odgovoru miriteljice Aide Marijan jasno je naznačeno da je dogovoreni termin sastanka mirenja 02.09.2016. godine i da će se sastanak tada i održati. Sindikati su se pojavili na mirenju, Sanacijski upravitelj nije. Postavlja se pitanje tko je onda kriv za prekid mirenja? Cijela prepiska oko termina mirenja nalazi se u privitku ovog maila.
Na koncu, nakon medijske najave pokretanja industrijskih akcija, Sanacijsko vijeće se napokon sastaje i napokon daje odgovor, ako ga se takvim može nazvati. Prvo dobrohotno izjavljuju da se “razgovori sa Sindikatima mogu nastaviti.”, što je totalni nonsens, jer mi razgovore nikada i nismo prekinuli, ali radi se o mirenju i pregovorima, a ne razgovorima.
Točno je da mirenje, zbog ponašanja sanacijske uprave prekinuto, te jedino što možemo dogovoriti jest potpisivanje usuglašenog teksta kolektivnog ugovora, ali ne i “razgovore” (jer pod ovim pretpostavljamo da žele nastaviti pregovarati) te na kraju ispaljuju rečenicu koju smatramo vrhuncem:
“Prava koja bi se odnosila na kolektivni ugovor, može odobriti Sanacijsko vijeće tek nakon završetka sanacije Studentskog centra u Zagrebu.”
nakon čega dobar dio nas pomisli da Sindikate Sanacijsko vijeće drži za budale koje ne znaju da Sanacijsko vijeće ne može potpisati kolektivni ugovor izlaskom iz sanacije, iz jednostavnog razloga – prestankom sanacije prestaje i postojanje Sanacijskog vijeća.
Studenti su radnicima na prvom mjestu, zašto to nisu sanacijskoj upravi?
Što se tiče izjave gospodina Mirka Bošnjaka da “da nema opravdanog razloga najavom štrajka uznemiravati radnike i studente”, pozivamo ga da pročita članak 205. Zakona o radu u kojem piše:
“(1) Sindikati imaju pravo pozvati na štrajk i provesti ga u svrhu zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova te zbog neisplate plaće, dijela plaće, odnosno naknade plaće, ako nisu isplaćene do dana dospijeća.
(2) U slučaju spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, pravo pozvati na štrajk i provesti ga imaju sindikati kojima je u skladu s posebnim propisom utvrđena reprezentativnost za kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora i koji su pregovarali o sklapanju kolektivnog ugovora.
(3) Štrajk se mora najaviti poslodavcu, odnosno udruzi poslodavaca protiv koje je usmjeren, a štrajk solidarnosti poslodavcu kod kojeg se taj štrajk organizira.
(4) Štrajk se ne smije započeti prije okončanja postupka mirenja kada je takav postupak predviđen ovim Zakonom, odnosno prije provođenja drugog postupka mirnog rješavanja spora o kojem su se stranke sporazumjele.
(5) Štrajk solidarnosti se smije započeti bez provedbe postupka mirenja, ali ne prije isteka roka od dva dana od dana početka štrajka u čiju se potporu organizira.
(6) U pismu kojim se najavljuje štrajk moraju se naznačiti razlozi za štrajk, mjesto, dan i vrijeme početka štrajka te način njegova provođenja.”
Dakle, Sindikati nikoga “neopravdano ne uznemiravaju” nego se ponašaju u skladu sa Zakonom o radu i najavljuju štrajk na vrijeme.
Sindikati su također svjesni da Studentski centar postoji radi studenata, i studenti i jesu svim radnicima na prvom mjestu, međutim, postavlja se pitanje zašto to nisu sanacijskoj upravi, koja je i dovela do štrajka odbijanjem potpisivanja usuglašenog teksta kolektivnog ugovora?
Koristit ćemo se sredsvtima kojima se koristio i Bošnjak kada je bio predsjednik Sindikata
Što se tiče izjave sanacijskog upravitelja kako “postoje razni načini boriti se za prava radnika” mi ga ovim putem molimo da nas uputi u razne druge načine borbe za prava radnika koji će dovesti sanacijsku upravu i njega do zaključka kako treba potpisati tekst kolektivnog ugovora koji je ta ista sanacijska uprava ispregovarala sa Sindikatima.
Do tada, mi ćemo se koristiti sredstvima kojima se koristio i gospodin Mirko Bošnjak kada je bio predsjednik Sindikata, koji je štrajkom prijetio dvojici ministara – Primorcu (dopis od 20.11.2006.) i Jovanoviću (dopis od 15.05.2012.) te rektoru Bjelišu (dopis od 15.05.2012.) (svi dopisi se nalaze u pdf dokumentu “Dopisi predsjednika Sindikata Mirka Bošnjaka_kolektivno pregovaranje).
Razlog?
Zato što Studentski centar nema – kolektivni ugovor. Stvarno ostaje nejasno što je predsjednik sindikata Mirko Bošnjak mislio kada je spominjao štrajk i kako je tada zamišljao da se štrajk provede, međutim, definicija štrajka je, osim što bi kao (bivši) sindikalist trebao i sam znati, prema onome što piše u online verziji hrvatskog leksikona sljedeća:
štrajk (engl. strike; preko njem.), zajednička, kolektivna obustava rada; sredstvo borbe zaposlenih i radništva za zaštitu svojih interesa.
