Splitski rektor najavio odlazak u mirovinu i poručio: ‘Zahvaljujem premijeru Plenkoviću na razumijevanju’
U velikom intervju za srednja.hr dugogodišnji rektor Sveučilišta u Splitu Dragan Ljutić otkrio nam je čime se ponosi u svojem mandatu. Od SeaEU alijanse, novih studentskih domova, sve do studija u Makarskoj gdje je počasni građanin, tehnološkog parka i domaćinstva europske Univerzijade 2028. Svega toga, naglasio je Ljutić u nekoliko navrata, ne bi bilo bez podrške predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. Ljutić je naveo da njegov odlazak na skup HDZ-a nikako ne ruši autonomiju i neovisnost sveučilišta te je pojasnio da Plenkoviću daje svoju maksimalnu podršku. Nakon završetka rektorskog mandata Ljutić nam je najavio odlazak u mirovinu.
Rektor Sveučilišta u Splitu Dragan Ljutić | foto: Hrvoje Debeljak, srednja.hr
Na čelu splitskog Sveučilišta od 2018. godine je Dragan Ljutić, nekadašnji dekan Medicinskog fakulteta u Splitu, pomoćnik ravnatelja KBC-a Split i pročelnik dvaju kliničkih odjela u istoj Klinici. Bio je i pročelnik katedri za diplomski ispit i internu medicinu te predsjednik Hrvatskog društva za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju. U sklopu našeg redakcijskog putovanja u Splitu primio nas je u svoj ured u zgradu Rektorata na Kampusu, središtu brojnih splitskih fakulteta.
Ovih dana u Splitu se održala još jedna sjednica Rektorskog zbora kojim ste Vi predsjednik ove akademske godine, kako izgledaju Vaše obveze u njemu?
Gledajte, to vam je sve stvar dogovora. Prvo imamo mi našu tajnicu Paulu Pavletić s kojom dogovaramo dnevni red. On je recentan, ono što je tog momenta goruće da trebamo rješavati i sve ono što je vezano uz sva sveučilišta. S jedne strane imamo velika sveučilišta, naše najveće u Zagrebu i tri druga velika, mi smo drugo najveće, ali imate i manja sveučilišta. U sklopu Rektorskog zbora sada su i privatna sveučilišta koja opet nemaju toliki broj studenata, ali kad se daje mogućnost studiranja, ja to volim jer onda dajemo svima. Nije loše da postoji mogućnost studiranju i u Puli, u Dubrovniku, i u Zadru, i u Slavonskom Brodu jer pitanje bi li ti mladi ljudi imali mogućnost otići inače na studij. Osobito je bitno za Osijek i Slavonski Brod jer da tamo nemamo jako sveučilište, brzo bi nastao pomak prema Zagrebu i Splitu. Mi to moramo njegovati i upravo o tome dogovaramo, tražimo najbolja rješenja, kako na najbolji način urediti napredovanja nastavnika, kako urediti poslovnik, kako omogućiti našim djelatnicima i studentima da na pravi način zadovolje sve što im treba.
Ono što ja zastupam je suradnja, što veća suradnja da student u Split se osjeća isto kao student u Osijeku, Slavonskom Brodu, Rijeci, Puli, Dubrovniku, Zadru, Varaždinu i Zagrebu. Mi imamo Erasmus program mobilnosti naših studenata prema Europi što je jako dobro, član smo i SeaEU alijanse, ali jednako tako meni je drago da postoji i međusobna mobilnost u Hrvatskoj, da vide kako je to studirati u različitim gradovima. O svemu raspravljamo, jedna od zadnjih tema bila je kako naša država i Vlada može dati još veću potporu nego što daje alijansama sveučilišta. Mi smo napravili velike iskorake, nedavno kad je bio sastanak Rektorskog zbora i rektora Krakova gdje su sveučilišta drukčije organizirana, rektor njihovog najboljeg tehničkog sveučilišta pristupio meni i kaže Dragan mi bismo željeli s vama surađivati.
Kakva će onda to suradnja biti?
Ja sam ih pozvao da dođu, to je jedno vrlo moćno tehničko sveučilište i prvo sveučilište u Poljskoj. Mi već surađujemo s poljskim sveučilištem u Gdanjsku, oni su očito međusobno razgovarali i vidjeli potencijale te mogućnosti. Procijenili su da naše sveučilište itekako vrijedi i da žele s nama surađivati. Kao Rektorski zbor prema našem Ministarstvu ćemo uputiti zahtjev da se odvoji više novca i da budemo još jači u međunarodnoj suradnji jer je moja intencija da studentima i diplomantima omogućimo zaposlenje u našoj sredini.
Jedna od tema sjednica Rektorskog zbora bili su i uvjeti za napredovanje akademskih profesora, dosta se govorilo da će se uvjeti znatni postrožiti, da će svi profesori morati održavati predavanja na stranim sveučilištima kako bi osigurali napredovanje. Hoće li ti uvjeti doista biti stroži?
Nisu toliko stroži. To vam je osluškivanje svojih mogućnosti. Kad gledate velika sveučilišta, nama to čak i nije problem. Kad gledate mala sveučilišta kojima treba pomoć gdje ima krasnih ljudi, ja svima skidam kapu jer su odlučili živjeti u tim sredinama i dizati tu sredinu. Ako neka sredina ima sveučilište, to znači da je razina življenja povišena. Mi moramo misliti na te sredine.
Ne možemo svi biti zadovoljni, no ne možemo ni spuštati kriterije. Mi moramo dizati kriterije usporedivo s Europom i svijetom jer se tako namećemo razini svjetske i europske znanosti. Kada sam prije četiri pet godina gledao, utjecaj na znanost splitskog sveučilišta bio je veći nego utjecaj na znanost Instituta Ruđera Boškovića. Kada vi to pogledate, ne možete ne biti ponosni. I ako onda netko dođe i kaže da su naša sveučilišta loša, o čemu vi govorite, jeste li vi dobro informirani? Pitajte vani, bez lažne skromnosti imamo visoku razinu uvažavanja našeg sveučilišta. U cijeloj državi postoji ta stigma, ali naši znanstvenici su fenomenalni, naši studenti su odlični. Već deset godina u Splitu živi i studij medicine na engleskom. Ja ne prihvaćam da smo loši. Mi smo dobri, uvijek bi mogli biti bolji.
Ovdje će niknuti zgrada Znanstvenog istraživačkog centra, dignut će se još jedan studentski dom. Ova Vlada, ja sam svjedok i govorim samo činjenice, nam je dala strašni vjetar u leđa. Određen novac za izgradnju istraživačkog centra, plaćena projektna dokumentacija za novi studentski centar, maksimalna potpora i omogućavanje da se uopće natječemo i dobijemo domaćinstvo Europskih sveučilišnih igara 2028. godine. Ja sam godinu dana hodočastio obrazlažući i na kraju je premijer prelomio, odredio preraspodjelu novca kako bi mi mogli dobiti ulaznicu da se možemo kandidirati i dobili smo pored jedne Granade domaćinstvo. U tom okruženju, da nije bilo Vlade i premijera Plenkovića koji je rekao odite, Split dobiva europske akademske igre 2028. Kad to sve vidimo, pogledajte rekonstrukciju naše medicine. Tko je pomogao? Mi imamo ograničena vlastita sredstva. Vlada je pomogla. Imamo Makarsku, otiđite tamo i vidite kako smo uredili.
U Makarskoj ste dobili titulu počasnog građanina jer ste tamo pokrenuli prijediplomski studij Hotelijerstva i gastronomije.
Moja supruga je Makarka, ja cijeli život pomažem. Svejedno, Makarska je turistički grad, zašto tamo ne bi bio jedan jak studij hotelijerstva i gastronomije.
Brojke pokazuju da se na tom studiju prošle godine nije popunila kvota.
U čemu je problem, vi znate kako Amerikanci gledaju na to. Ako imate pet dolara, dajte četiri na promidžbu. Ide malo po malo, nije lako. Ja sam završio medicinu u Zagrebu, mogao sam i ostati na Rebru, nudili su mi. U našoj sredini vi neke stvari pokrećete. Nije lako. Da je lako, to bi mogao svatko, treba ulaganja. Mi smo uredili prostor. Tamo nema laboratorija. Mi imamo laboratorij u Trilju koji može provjeravati kakvoću i vina, i ulja, i hrane, omogućava proizvodnju eteričnih ulja. Kao sveučilište ja sam rekao iznajmit ćemo ili kupiti autobus i naše studente odvesti tamo. Nećemo imati pet laboratorija i pet puta trošiti kako bismo mjesec dana nešto upotrijebili. Taj laboratorij treba biti upotrebljavan permanentno.
U centru Splita omogućujemo našoj Umjetničkoj akademiji i dijelom i Kineziologiji monumentalnu zgradu u centru Splita gdje su prije bili naši fakulteti koji su se premjestili u novu gradu. Tamo su bili prazni prostori. Tko je nama omogućio kupnju zgradu Brodomerkura? Vlada. Razumjeli su naše potrebe, Filozofski fakultet bio je vezan za više mjesta kao i Akademija i dobili su prostor u Brodomerkuru. Uredili su ga, tamo je bio i Rektorat, ali moja odluka bila je premjestiti Rektorat, prepustiti cijelu zgradu Filozofskom nek’ se razvija. U roku deset godina Filozofski se razvio u respektabilnu ustanovu. Spomenuo sam novu zgradu Umjetničke akademije gdje će biti i kineziologija. Jedino kineziologija neće imati svoju zgradu, ali i za to imamo rješenje zapadni kampus kada se bude uređivao stadion na Poljudu. U sklopu stadiona, posebice sad kad smo dobili igre, uredit ćemo jednu predivnu postojeću zgradu da tamo bude smještena kineziologija jer su tamo sve mogućnosti za razvoj mladih u području sporta.
Dakle, to će se razviti kod stadiona Poljud?
Tako je. Finalizirali smo Tehnološki park. U ono vrijeme gradsko vijeće nije prihvatilo kada nam je trebala određena svota novca. Mi smo kao iz vlastitih sredstava financirali. Kojih vlastitih sredstava? Opet nam je Vlada na kraju godine odredila, naše Ministarstvo, dobar dio toga. Zatim rekonstrukcija studentskog doma Bruna Bušića. Poveznica studentsko doma koji je na drugoj strani i onda besplatna izravna linija do Kampusa. Sad studentima nije problem ni doći na Kampus jer studenti za 12-13 minuta od tamo dođu do tu. Otvorili smo studij komunikologije i novinarstva. Novi studij psihologije na Filozofskom. Studij logopedije.
Hoće li studij logopedije zaživjeti od ove jeseni kako ste najavili?
Treba biti od ove jeseni, ja sam to sebi zadao kao zadatak. Na koji način? 1974. je došlo do dislokacije studija medicine u Zagrebu prema Splitu. Do 1997. bio je dislociran studij, a 1997. mi osamostaljujemo fakultet, i ja sam bio jedan od pročelnika. S rektorom zagrebačkog Sveučilišta Lakušićem i dekanom tamošnjeg Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Bilićem Prcićem razgovarali smo da pokušamo organizirati kod nas studij logopedije. Naša mladost ovdje treba studij logopedije. Trebamo sve učiniti, nije to lako. Zadnje godinu-dvije razmišljamo o tome. Ovdje u Splitu ima deset posto svih logopeda u Hrvatskoj, u Zagrebu 50 posto.
Ali i dalje ih nije dovoljno.
Nismo mi slabi. A ovaj ostatak od 40 posto je raspoređen. Jako je tu zainteresirana županija, Ministarstvo, imamo veliko razumijevanje, ali moramo proći inicijalnu akreditaciju. Morate zadovoljiti brojne kriterije. Ali postoje drugi načni, paralelno ćemo raditi na osamostaljenju.
Dakle, dislocirani studij za početak?
To je najlakše. Čini mi se prihvatljiva solucija tko se javi za studiranje logopedije u Zagrebu, a nije upao, da može studirati u Splitu.
Vi očekujete da će oni doći u Split?
U Dalmaciji ima djece koja bi možda baš došla. Imali smo nedavno jednu konferenciju, ja sam svoje kolege odveo u restoran Studentskog centra. U čemu je razlika od bilo kojeg drugog restorana?
Zgrada na splitskom kampusu u kojoj se nalazi Rektorat | foto: Hrvoje Debeljak, srednja.hr
Čuli smo da znate jesti u menzi.
Otiđem jer onda mogu govoriti. Ako ja pojedem, mogu znati što student jede. Nisam redovit, ali s vremena na vrijeme volim to provjeriti. Ako se meni netko žali, onda mogu reći u pravu si. Ja otiđem u menzu, pojest ću i znam što moji studenti jedu. Što sam ja jeo u svoje studentsko vrijeme, ovo je neizmjerno bolje. Kad pogledate studentski dom na Spinutu, to je hotel s četiri zvjezdice.
Kada će početi gradnja novog studentskog doma?
Da bismo uopće dobili odobrenje projekta, morali smo riješiti i imovinske pravne odnose. To ne ide baš lako.
Na proslavi splitskog Sveučilišta u siječnju rekli ste da će dom bit gotov do kraja 2025., hoće li se to ostvariti?
Ja se nadam, sve to ovisi. Sad se formira Vlada, ne znam što će biti s Ministarstvom znanosti jer tu postoji jedna svota novca koja je određena za studentske domove i mi bismo trebali to dobiti. U čemu je problem? Ako mi nemamo studentski dom, kako mi očekujemo da održimo broj studenata ovdje. Ako student unajmi stan, cijene su skupe. Mi smo osigurali studentima podstanarima da uz subvenciju Ministarstva od 60 eura ostvare još 40 eura, to daje Županija. Split je ipak turistička destinacija. Studentski centar iznajmljuje smještaj na ljeto kako bi nešto zaradili i održali standard.
Kazali ste i da želite skratiti akademsku godinu kako biste pomogli studentima koji bivaju izbačeni iz stana zbog dolaska turista?
Gdje god smo mogli, mi smo to napravili. Ne možeš skratiti medicinu, tamo su vježbe. Rješavamo svoje probleme, transparentni smo jer ako drukčije. Ako se toliko radi, ako razumijete problematiku i prihvaćate zahtjeve, kako ne bi biti zahvalan. Cijenim svaku pomoć, Ta pomoć nije prema meni, ja još malo pa odlazim, drugi nastavljaju. To je za opće dobro, za naše studente.
Spomenuli ste javno dobro, u ožujku ste bili na Općem saboru HDZ-a s još nekim rektorima. Mislite li da to ruši autonomiju i neovisnost sveučilišta?
Ni na kakav način. Riješen je prvi, drugi, treći, četvrti problem, još vam nisam ni rekao sve. Riješite brojne zaostatke koji prije nisu riješeni. Sve to riješite i onda budete razapeti. Što da ja vas sad pozovem dođite na Senat sutra, što to znači za vas? Vi imate svoje ime i prezime, svoju neovisnost, dođete i vidite. O čemu se ovdje radi? Izvještajni sabor. Ja svjedočim odrađenome. Zašto? To je sve istina. Provjerite svaku moju riječ, sve je istina. Ako mene premijer koji je usto i predsjednik stranke pozove, kako se ja tom čovjeku neću dignuti ujutro u četiri ure, otići i pokazati svoju zahvalnost jer je učinio za opće dobro, ne za Dragana Ljutića. Dragan Ljutić daje maksimalnu potporu premijeru Plenkoviću. Osobno mislim da čini odlične stvari, svjedočim da to čini ovdje na našem sveučilištu. Ni nije samo na našem. Otiđite u Rijeku, Osijek, Zadar, Dubrovnik. Evo do jučer smo u Zadru imali kolegicu koja je bila rektor i koju smo slavili jer je odradila sve, a sada je nešto potpisala. Mi to sve potpisujemo. Pa onda odmah kriva je, čekaj.
Ne krivite Dijanu Vican?
Ja imam povjerenja. Znate li koliko ja ovdje brdo papira potpisujem. Postoji cijeli sustav koji prati i provjerava. Tko je kriv? Ako je neki problem u Studentskom centru, znate tko je kriv?
Ravnatelj Studentskog centra ili Vi kao rektor.
Rektor. Nema ravnatelja. Bilo što, rektor je kriv. Nešto ne štima, rektor je kriv.
Gotovo tri tjedna bila je u istražnom zatvoru.
Očito je tako trebalo biti, ja ne bih ulazio u tu problematiku. Ja imam još dvije i pol godine mandata, pomalo se javlja jedna iscrpljenost. Da ne pričam što ta pozicija sve nosi. Vi morate biti vrlo pažljivi jer uspjeh sveučilišta nije uspjeh rektora, nego uspjeh svih djelatnika, profesora, naših studenata. Uvijek kažem studenti, studenti, studenti. Ajmo im dati novi dom, prostor za učenje, sport, zabavu, umjetnost, kulturu. Imate našu galeriju, ne znam koja ima takvu izmjenu kao naša. Iz grada dolaze ovdje na sveučilište. Ja sam ponosan.
Spomenuli ste suradnju sa studentima, i iz Studentskog zbora rekli su nam da imaju dobru suradnju s Vama. U studenom ste nam kazali da još niste raspisali izbore za sveučilišnu listu Studentskog zbora jer se čekaju rezultati sastavnica. Prema Zakonu svake dvije godine trebali bi se održavati studentski izbori, ovdje ih nije bilo od 2021., kada će oni biti?
To će biti čim se zadovolje uvjeti, istog momenta. Ja na to pazim i ljutim se zašto nešto nije. Kad ja to mogu znati? Kad vi to meni kažete. Prošlo je dvije godine i nije. Nije samo to, uz mene su i moji prorektori koji moraju voditi o svemu računa. Evo vi ste opet postavili pitanje. Tko je na kraju kriv? Uvijek je rektor.
Vi kao rektor raspisujete studentske sveučilišne izbore.
Nije problem u meni. Ja upravo tako kažem, molim vas vodimo računa jer moramo biti transparentni, ako ovdje nisu jasna pravila i kriteriji, gdje bi onda bili? Mi učimo mlade ljude. Nije studiranje samo prijenos suhoparnog znanja. Studiranje je i rasprava s kolegama, profesorima. Studiranje znači zagrijati stolicu. Moje radno vrijeme izgleda tako da dođem ujutro i otiđem kasno popodne. Navečer ako imam obveze ponovnom otiđem. Meni moji prijatelji kažu da radim kao da sam u ambulanti. Upravo tako, a kako drugačije? Već pet i pol godina radim kao u ambulanti, dođi, rješavaj problem. I onda netko kaže da naša sveučilišta nisu nešto. Ja ne priznajem. Pa netko spominje naše doktorate. Molim te, doktoriraj, Ma što ovo, ovaj prepisao. Molim te odi, vidi do kraja. Doktorirajte pa onda možemo razgovarati. Pa kažu nije to baš tako. E pa nije. To je tek početak jer mi imamo američki stil. Na početku doktoriraj, a da bi se izgradio koliko znanstvenih radova tek treba napraviti. Koliko provjera samoga sebe i drugih, nastupnih predavanja, provjera kolega, studenata, svake godine anonimno ocjenjivanje studenata. I tako cijeli život. I onda dođe netko sa strane koji nije uopće u tome, nema veze s tim i kaže da sveučilišta nisu nešto.
Spomenuli ste doktorat, krajem prošle godine dobili ste počasni doktorat Sveučilišta u Mostaru. Kakva Vam je suradnja s njima i rektorom Tomićem, tamo ipak studiraju i hrvatski studenti?
Suradnje je odlična. Ja sam zastupao i zastupam da je to vrlo bitno sveučilište za našu državu i naš narod. Skidam kapu rektoru Tomiću i svim kolegama i profesorima koji rade edukaciju na najbolji mogući način. Osobno sam svjedočio tome. Kolege koji su završili medicinu u Mostaru dolazili su na specijalizaciju kod nas u bolnicu. Nema tu razlike. Zbog čega? Sve ovisi o vama. Studirate li vi u Mostaru, Splitu, Zagrebu ili Londonu, vi ste uvijek vi. Ako ste radišni, ako prolazite kroz gradivo temeljito, ne bojte se. Zadnjih godina su i kolege iz Mostara došli na WURI rang listu. Oni su radili dobro i mi smo im rekli gledajte, to bi trebali prikazati, negdje objaviti. Dajem maksimalnu potporu studijima u Mostaru i to otkad sam imao mogućnost kao dekan medicine. Cijenim te kolege i skidam im kapu, kao i svim kolegama koji rade takozvanim manjim sveučilištima. Diploma je diploma. Skidam kapu jer su odlučili tu živjeti.
Sa Sveučilištem u Zagrebu izdajete novine Universitas. Zagrebačko Sveučilište odnedavno je počelo izdavati i Akademski list. Razmišljate li da i splitsko sveučilište ima još jedne novine uz Universitas?
Nismo nikada razmišljali o tome. Vi znate da je Universitas krenuo ovdje. Za sad je za nas to dovoljno, ljudi čitaju. Procjena rektora u Zagrebu je da oni mogu još. Sve što se može više nije loše. Vi morate privlačiti mlade ljude, davati šansu i reći da je dobro da završite fakultet.
Dakle, i dalje ćete sa Sveučilištem u Zagrebu surađivati na Universitasu?
Da, baš smo potpisali ugovor, formirali i novo savjetničko vijeće. I dalje smo u velikoj suradnji što je dobro. I kolega Lakušić bio je ovdje na Rektorskom zboru moj gost, odradili smo ono što smo trebali. To je dobro. Nama treba ne samo kroz Universitas nego i kroz portale širenje pozitive prema mladima kako bi i oni čitali. Iako, oni više čitaju portale nego što će uzeti list. Ali ima jako puno ljudi koji čitaju Universitas što me ugodno iznenadilo. Oni su svi informirani, što znači da im je drago da naša sveučilišta idu naprijed.
Drugi rektorski mandat završava Vam krajem rujna 2026. godine, hoćete li se nakon toga vratiti na Medicinski fakultet?
Planiram u mirovinu jer već imam i godine i mislim da sam našem društvu kao liječnik od 1980. dao koliko god sam mogao. Trudio sam se raditi pošteno i brinuti o svom pacijentu proaktivno. Uveo sam i brojne postupke u mom području interne medicine, nefrologije. Tu smo napravili velike pomake. Bio sam dekan, predsjednik Hrvatskog društva za nefrologiju, član sam Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Europske akademije znanosti i umjetnosti kao i njujorške. Cijeli život sam radio i čini mi se da je ovo jedna kruna kojom sam prezadovoljan, dajem cijelog sebe jer drukčije ne znam. Mislim da imamo sjajnu budućnost. Pogledajte koliko se napravilo u našoj državi. Ja gledam samo kroz svoj segment. Koliko se ozbiljno ulaže u Zagreb. Sreća da je Stjepan Lakušić na čelu zagrebačkog Sveučilišta. On je građevinar koji će dati sve svoje potencijale i takav je čovjek, daje sebe jednako. Na Sveučilištu Sjever isto, fenomenalno. Drago mi je za Slavonski Brod bez obzira na to što netko kaže. Kada sam ja vidio te skromne ljude koji su napravili čuda u Đuru Đakoviću, ne znam koju neizmjernu zahvalnost reći prema tim ljudima, dizali su svoje sredine na visoke razine. To je ravnomjerni razvoj naše države. I zato još jednom, zahvaljujem premijeru Plenkoviću na razumijevanju i rješavanju problema.
