Predsjednica Udruge studenti za studente Split Tea Barač oštro je reagirala na plakate kojima su anonimno splitski studenti ili netko tko se tako predstavlja, dali podršku ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću. U svome komentaru nije branila mnogobrojne prozvane, nego je nastojala reći koja bi trebala biti opća uloga studenata u javnom djelovanju.
Izvor fotografije: S4S
Uostalom, pročitajte njen osvrt na minule događaje, koji uz dozvolu preuzimamo sa S4S portala.
U noći s utorka na srijedu grupa neformalnih studenata, kako se sami nazivaju, na području splitskog Kampusa polijepila je plakate i izrazila podršku ministru Hasanbegoviću i uputila javnu kritiku svima onima koji predvode konstantne medijske napade na ministra. Među prozvanima našli su se brojni, počevši od Pupovca, Teršelića i Pusić… Slike svojih umjetničkih djela, kakvih se ne bi posramili ni najveći umjetnici grada Splita, sami su poslali Dalmatinskom portalu kako bi njihovo djelo što prije postalo javno i odobreno od strane istomišljenika.
Ili barem onih koji dolaze iz mladeži istih stranaka?! Bilo kako bilo, volim se držati one stare “meštrove” koja kaže: „Neću politiku u svoju butigu!“ I ovoga puta politiku ostavljam po strani i pričam o puno važnijim stvarima, o splitskim studentima!
Od kad je svijeta i vijeka, studenti su uvijek bili oni koji su se borili za bolje sutra, koji su organizirali prosvjede kako bi mijenjali stvari na bolje, i oni koji su bili promjena koju ste doista željeli vidjeti u ovom gradu. Sjetite se samo nekih od poznatih studentskih prosvjeda… U Francuskoj, Vijetnamu, Kini… Sjetite se hrvatskog proljeća i sjetite se prosvjeda davne 2009. godine. Gdje su nestali ti studenti? Gdje je nestao entuzijazam i želja za boljim? Gdje su nestali studenti koji se bore za bolji studentski standard?
I važnije, kada smo postali studenti koji se bore za saborske klupe i sanjaju o plaćama i automobilima istih koje danas pljuju po plakatima anonimno se predstavljajući kao “splitski studenti”?
Zašto ne stojimo zajedno, držeći se ruku pod ruku i boreći se zajedno za naša studentska prava i za prava onih koji dolaze iza nas, kao što su se borili za nas? Nažalost, splitski studenti već su neko vrijeme pasivni i vjeruju da novi pad studentskog standarda neće zahvatiti baš njih. Vjerujte mi, novi udar na studentske standarde naša je bliska budućnost, počevši od povećanja školarina, smanjenja subvencija za studentsku prehranu i ostalih manipulacija koje nas čekaju. Zašto se nitko ne pita tko je novi ravnatelj Studentskog centra? Zašto se nitko ne pita gdje ide 350 kuna koje svaku godinu uplaćujete vašem matičnom fakultetu? Zašto se Bolonja još uvijek ne provodi na nekim fakultetima? Zašto je na Pravnom fakultetu sasvim uobičajena situacija da je prolaznost ispita 0 %? I sada mi, dragi studenti, recite… Je li zbilja važno tko je nosio kakvu kapu, tko je poželjan ili nepoželjan koalicijski partner i gdje je čiji ćaća bija 91.?
Umjesto da gradite ovaj grad duhom mladosti i poštenjem, vi ga gazite i pljujete u lice gradu koji vas je odgojio, ili barem gradu koji vas je širokog srca primio. Istinski vjerujem u slobodu govora, ali slobodu govora s vlastitim potpisom. Ako već gurate vaše noseve tamo gdje im nije mjesto, onda to barem radite sa stilom i “mudima” kako je oduvijek i priličilo splitskim studentima. I za kraj, moram vam reći: „”Splitski studenti”, sramite se!“
