Sportske stipendije omogućavaju hrvatskim studentima školovanje u SAD-u
Poznato je da se sportu u Hrvatskoj i SAD-u pristupa različito, da su uvjeti u Americi bolji, kao i da ima više mogućnosti, ali je i konkurencija puno veća. Bez obzira na konkurenciju, naši sportaši često odlaze na studij u SAD, gdje nastavljaju trenirati, a sportske im stipendije često omogućavaju školovanje.
Paula Klak, druga slijeva
Paula Klak trenira veslanje od malena, a prošle je godina prilikom odlučivanja o upisu na fakultet počela razmatrati i mogućnosti školovanja u SAD-u. Uz državnu maturu, morala je polagati i američku maturu kako bi zadovoljila potrebne kriterije za upis fakulteta u SAD-u i mogućnost dobivanja stipendije. Ubrzan tempo i naporne pripreme joj nisu teško pale, jer sportašima to nije nepoznanica. Naviknuti su na disciplinu i dobru organiziranost. Upisala je Sveučilište Barry u saveznoj državi Floridi, a školarina joj je najvećim dijelom pokrivena sportskom stipendijom, a manjim dijelom akademskom.
– Mogu trenirati i studirati istovremeno, jer se na fakultetu prilagođavaju rasporedu treninga i obrnuto, objašnjava Paula i dodaje da je organizacija odlična, pa postoji stalna komunikacija između profesora i trenera. Uvjeti za treniranje su puno bolji, Paula je smještena u studentskom domu na kampusu fakulteta, gdje se održavaju i treninzi.
– Ako treninzi nisu na kampusu, organiziran nam je prijevoz do mjesta održavanja, kaže Paula. Sportašima se dodatno izlazi u susret i kada je u pitanju polaganje ispita. Situacije poput preklapanja datuma ispita i nekog sportskog natjecanja su česta, pa im profesori omogućavaju polaganje ispita na putu uz organizirano osoblje koje ih nadzire ili ispitu mogu pristupiti u nekom ranijem terminu. Osim toga, Paula kaže kako je vrlo zadovoljna jer s njom rade tri različita trenera, a njezina je ekipa kroz čitav semestar radila vježbe sa sportskom psihologinjom, jer je vrlo važno da se članove ekipe povežu.
Paula Klak
Sport se cijeni i nakon fakulteta
– Moj fakultet nije toliko poznat po akademskim, koliko po sportskim uspjesima, a to da si sportaš u Americi se jako cijeni. Velika je to prednost jer to znači da si organiziran, discipliniran i požrtvovan, a navesti sportske uspjehe kao stavku u životopisu te stvarno može istaknuti i kod najboljih poslova. Velika je razlika što se kod njih svaki uspjeh nagrađuje, bilo da je to poboljšanje prosjeka ocjena ili medalje na sportskim natjecanjima, a ako si uspješan u akademskom i sportskom životu, to je jako velika stvar.
Paula naglašava da je vrlo važna i disciplina, jer se i neuspjeh također vrednuje, pa tako svakom sportašu prijeti gubitak stipendije ako ne “igra po pravilima”. Svaki od sportaša ima pravo na četiri promašaja, u koje se ubrajaju nedolazak na trening, pad prosjeka ocjena koji vodi do učenja pod nadzorom, kako bi se ocjene što prije popravile ili ispijanje alkohola za mlađe od 21 godine. Sankcije su stroge, od upozorenja, do zabrane nastupa na sportskim natjecanjima i na kraju gubitka stipendije. Osim pojedinačnog uspjeha, bitan je i timski prosjek ocjena, zbog čega vlada, kaže Paula, velika napetost i kompeticija među studentima, jer svi nastoje zadržati stipendije.
Paula Klak, prva slijeva
Multikulturalnost je ključ uspjeha
Boris Kuharić bavi se savjetovanjem sportaša koji žele studirati u Americi putem sportskestipendije.com i procjenjuje da svake godine 50-ak hrvatskih sportaša odlazi u SAD uz pomoć sportske stipendije. Boris je i sam jedan od sportaša koji je završio studij u SAD-u. Treniranje tenisa omogućilo mu je sportsku stipendiju, pa je zbog vlastitog iskustva odlučio pružiti pomoć svim zainteresiranim sportašima. Za Borisa je odlazak “preko bare” druga najbolja stvar za sportaše. Prva je biti profesionalni sportaš, a druga je odlazak na studij u SAD, i to ne samo zbog sporta.
– Ako netko i nije najbolji, u Americi svakako ima bolje školovanje, što se kod njih više cijeni. Bitno je i da svatko nečime doprinese, zato im je i važno da su ljudi različitih kultura i porijekla, to daje bolje poslovne rezultate. Boris dodaje da je upravo to greška u Hrvatskoj, što se na različitost ne gleda kao na potencijal za ostvarenje uspjeha.
