Stanari strahuju za svoju sigurnost: Opljačkani studenti u zagrebačkom domu, SC o svemu šuti
Dvorišta studentskih domova u Zagrebu nisu zatvoreni prostori, što znači da u njih mogu ušetati i oni koji nisu stanari kompleksa. Da je to u posljednje vrijeme postalo posebno problematično, svjedoči i posljednji slučaj pljačke na Lašćini. Student koji stanuje u prizemlju paviljona u ožujku je uhvatio dvojicu lopova koji su kroz prozor ulazili u njegovu sobu, uz pretpostavku da su željeli otuđiti laptope. Ovih dana scenarij je bio drugačiji. U noći s petka na subotu razvaljen je taj isti prozor, a dva laptopa i mobitel nestali su iz sobe. No, u priči se dogodio veliki obrat, ali pitanje sigurnosti studenata na Lašćini, gdje je ovo tek posljednja u nizu krađa, ostaje otvoreno.
Ulaz u studentski kompleks Lašćina/ foto: Ivan Božić|srednja.hr
Prije nešto više od dva mjeseca pisali smo o slučaju studenta iz studentskog doma Lašćina koji je uhvatio lopove kako mu u sobu ulaze kroz prozor. Pretpostavio je tada da su dvojicu kriminalaca privukli laptopi koji su stajali na stolu. Prozor sobe je bio otvoren, a Trpimir je izašao na minutu do WC-a pa je brzim povratkom u sobu lopove spriječio u njihovu naumu.
Razvalili prozor i ukrali dva laptopa i mobitel
No, u noći s petka na subotu scenarij je bio drugačiji. Prozor zatvoren, ali Trpimir i njegov cimer ostali su bez svojih prijenosnih računala. Još uvijek nepoznati počinitelji provalili su im u sobu razvalivši prozor, a uz dva laptopa ukraden je bio i Trpimirov mobitel.
Prema riječima ovog studenta, prije desetak dana isto se dogodilo i njegovim kolegama iz šestog paviljona, a i prošle godine bilo je par sličnih slučajeva. Iako studenti sve to prijavljuju upravi doma, do sada se nije puno toga promijenilo po pitanju sigurnosti stanara.
– Naravno da ne krivim direktno nikoga, govorim s totalno neovisne strane. Portiri koju su na Lašćini budu po jedan u smjeni, naravno da neće obilaziti non stop od 0-24 h po dvorištu i po svim paviljonima, samo da čekaju hoće li se dogoditi takvo nešto. Da ih je više možda bi se nešto i moglo, ali ovako ne. Idemo dalje. Treba li kriviti upravu Lašćine? Nitko, ako je imalo normalan, sigurno namjerno ne želi da se studentima u njihovom domu kradu stvari i sve to događa, tako da se ne može kriviti ni uprava direktno. Sad nisam neki tip koji se razumije, ali valjda iznad uprave svakog doma zasebno dolazi Studentski centar u Zagrebu. Nadalje, SC-u je valjda iznad glave neko državno tijelo, i tko zna do kud to ide. Treba li ikoga od njih kriviti? Policiju također, možemo li njih kriviti? Uredno dođu, naprave zapisnik, zapišu sve i kažu ‘nažalost, tomu se ne može stati u kraj, kamera nema, ili se na kameri ne vidi’. Ne znam je itko od njih direktno kriv, ali koga onda okriviti, kome se obratiti za pomoć?, pita se Trpimir u podužem postu kojeg je u nedjelju objavio i u Facebook grupi doma.
‘Ono za čim bi plakao su slike, video i audio zapisi, stari i do desetak godina’
U istoj objavi pojasnio je kako mu je zapravo najmanje žao financijskog gubitka i kako se ništa ne može mjeriti s podacima koje je na računalo pohranio.
– Ono za čim bi plakao su slike, video i audio zapisi, stari i do desetak godina, jer sam ih prebacivao sa starog kompa, što obiteljskih, što osnovnoškolskih, srednjoškolskih, i sličnih događaja, doslovno zadnjih 10 godina života, ističe Trpimir
Dodaje, i sama financijska šteta puno je viša od njegovog i cimerova laptopa kada se pomnoži vrijednost svih laptopa ukradenih na Lašćini u proteklom razdoblju
– Ne znam rješenje, ali ovom objavom želim samo postići bilo što što će donijeti neka poboljšanja, sigurniji i kvalitetniji život nas studenata jer mi smo svi jedno. Ako ništa neka na kraju bude samo upozorenje svima, da više pazite, jer ne želim da se ovo ikome događa ili da se bar događa u što manjem broju, upozorio je Trpimir stanare Lašćine putem njihove Facebook grupe.
Obrat u slučaju: Laptop pronašao u grmu, svi podaci s njega obrisani
A onda se, u svega par sati od njegove objave dogodio obrat u ovom slučaju. Jedna poznanica dojavila mu je kako je u grmlju u dvorištu doma vidjela laptop. Trpimir je otišao provjeriti i ondje ugledao svoje računalo i mobitel, mokre, budući da je padala kiša.
Nakon što je ostavio uređaje da se malo posuše, odlučio ih je upaliti i tada je uslijedio pravi šok – svi podaci, kako s mobitela tako i laptopa, obrisani su! Podsjetimo, svega par sati nakon što se putem Facebooka požalio kako je upravo to ono za čime najviše u ovoj krađi žali.
– I mobitel i laptop su mi imali šifre. Da su bili tu od petka, laptop i mobitel cijelog vikenda vidio bi ih netko kao i ova cura jer tu ima prolaz, što bi značilo da je moja objava potakla nekoga da u roku pola sata do sat vrati laptop. Cimerovog laptopa nema, star je godinu dana samo, moj je bio ispravan, ali dosta star laptop. Što sada misliti? Moj im se nije isplatio? Pa vraćaj? Je li netko s Lašćine, ili u blizini doma, ili netko od susjeda s hodnika? A ona najbitnija stvar, zašto je vraćeno, pita se Trpimir, koji priznaje, zbog slučaja ne spava već danima.
Zanimljivost u čitavoj priči je i ta da je u svojoj prvoj objavi sarkastično pozvao lopove da dođu i po bežični miš za računalo, budući da mu bez priključka kojeg su odnijeli sa sobom nije od koristi. Kada je pronašao svoj laptop u grmlju, jedino što je nedostajalo jest upravo taj priključak.
I ovaj puta slučaj je Trpimir prijavio upravi Studentskog doma Lašćina.
S upitom o tome zbog čega Studentski centar ne poduzima uvodi sigurnosne mjere na Lašćinu, poput, primjerice, postavljanja sigurnosnih kamera kakve postoje u SD Stjepan Radić te planiraju li i kada učiniti nešto po pitanju provala i sigurnosti studenata, obratili smo se uredu sanacijskog upravitelja Mirka Bošnjaka. Odgovor od ponedjeljka nismo dobili, a iako nam je telefonski rečeno da ga možemo očekivati danas tijekom radnog dana, on na našu e-adresu nije stigao.
