Što u znanosti znače citati? Evo zašto više citata ne znači nužno da si bolji znanstvenik
Citati. Svi znanstvenici, istraživači i nastavnici znaju o čemu je riječ. Često se u akademiji, na taj način, mjeri ‘čiji je veći’, a neki prođu cijelu karijeru bez ijednog. Citati, odnosno citiranje odnosi se na praksu pripisivanja određenog pojma, saznanja ili rezultata istraživanja nekom drugom autoru. To se radi po strogim pravilima. Veći broj citata nekad znači da si bolji znanstvenik, ali to nužno ne mora biti slučaj.
Foto: National Cancer Institute; Unsplash
Znanstvenici, istraživači te veleučilišni i sveučilišni nastavnici dio svoje karijere moraju posvetiti i publikacija. Moraju, jednostavnim rječnikom, biti u korak s trendovima, čitati najnovija otkrića i provoditi svoje vlastite analize i istraživanja.
Analize i istraživanja, u određenom obimu, moraju predstavljati na konferencijama ili znanstvenim skupovima, a dio njih i objaviti kao znanstvene i stručne radove. U Hrvatskoj takve znanstvene i stručne radove možete, primjerice, naći na platformi Hrčak, a inozemno na platformama kao što su Research Gate i Academia.edu.
Što su, uopće, citati?
Kad su u pitanju znanstveni radovi i stručni radovi, nezaobilazni su – citati. Citati, odnosno citiranje odnosi se na svaki spomen pojedinog rada i njegova autora u nekom drugom znanstvenom ili stručnom članku.
Postoje različiti tipovi citiranja, ovisno o tome kako je ustrojen znanstveni časopis i koja je disciplina u pitanju, no svugdje postoje stroga pravila. Kada se pišu znanstveni radovi, sve konkretne informacije koje se ne smatraju općim znanjem moraju se nekome pripisati. Isto tako, sva nova saznanja, istraživanja i nalasci moraju se pripisati autoru koji je zaslužan za njihovo otkrivanje.
Opće znanje, poput informacije da se DNK sastoji od dva paralelna polinukleotidna lanca, koji se međusobno – oko zamišljene osi – uvijaju u spiralu, nije potrebno svaki put citirati. Neki autori citiraju sami sebe, što je ponekad potrebno da bi se referirali na raniji stadij istraživanja ili prethodno saznanje, no to nekad i iskorištavaju kako bi prividno povećali broj citata.
Koliko znanstvenik mora imati citata?
Kad su citati u pitanju, nema točnog odgovora koji broj znanstvenici moraju imati. Ovisi to o puno faktora; području, polju i grani znanosti kojima se bavi, jeziku na kojem objavljuje, koliko je tema rada ‘vruća’ i aktualna, koliko drugi objavljuju u istom području. Tako neki znanstvenici u svom području imaju puno citata ako ih tijekom karijere ‘skupe’ 800, a neki ako tek ih imaju 50.000.
Metrika koja se često spominje pri brojanju citata je h-index. H-index pokazuje koliko neki autor ima radova s istim tolikim brojem citata. Za ilustraciju, ako h-index iznosi 25 to znači da autor ima najmanje 25 radova od kojih je svaki barem po 25 puta citiran. Još jedna metrika je i-10 index. Tu se broje svi radovi nekog autora koji su, svaki od njih, citirani po barem 10 puta.
Što više citata to bolje?
Citati u hrvatskom sustavu znanost i visokog obrazovanja ne predstavljaju uvjet za napredovanje znanstvenika i nastavnika. Iako je tomu tako, često se zna, u pojedinim krugovima, na citate gledati kao na bodove – što ih više imaš, to bolje. Ili još ozbiljnije, što više citata imaš, to si bolji istraživač i autor.
To nije nužno točno. Visok broj citata, općenito i relativno u odnosu na druge autore unutar discipline, pokazuje da su tvoji radovi iz nekog razloga bili relevantni drugima. To, u jednu ruku, može značiti da si otkrio nešto revolucionarno i sada se svi na to referiraju. Ali u drugu ruku to može značiti da si napisao nešto kontroverzno ili blatantno glupo pa se sada pišu brojne reakcije, odgovori i članci koji suštinski opovrgavaju ono što si ti napisao. U treću ruku, možda si nekad davno pojednostavnio ili uveo definiciju nekog bitnog pojma pa te sada desetljećima nakon ljudi i dalje citiraju kada pišu svoje radove.
Ovaj prvi scenarij vjerojatno je najčešći u znanosti, no imajmo na umu da se na neke radove potpisuju stotine autora, svatko tko je dao i najmanji doprinos. Svaki put kad se taj rad citira, svima se ‘obračuna’ citat. Drugi scenarij je češće vidljiv u društvenim znanostima i humanistici, gdje ima više teorije i perspektiva koje nisu egzaktne, već potiču diskusiju. Treći scenarij se može dogoditi u svim znanstvenim područjima, poljima i granama, od medicine pa do filozofije. Poanta je, dakle, da veći broj citata, premda to može biti istina, ne znači nužno da si bolji istraživač i autor.
