Strah i trepet svakog brucoša: Emocionalne pripreme na odlazak od kuće
Bliži se početak nastave na fakultetima i dok su svi sada zabrinuti s time kako će izgledati nastava i kako neće, pripreme za useljavanje su u posljednjoj fazi, no što je s onim glavnim – kako se naviknuti na život bez roditelja, daleko od kuće?
foto: Pixabay
Većina živi sa svojim roditeljima dok ne ode na fakultet, kada se jednostavno mora preseliti u drugi grad, kako bi bili bliže svojem fakultetu. Kod nekih je riječ o manjim daljinama, dok ostali odu na drugi kraj države i rijetko kada imaju priliku za otići doma. Koji god slučaj bio vaš, jedno je sigurno – slijedi veliki šok i osamostaljenje.
Bilo da se veselite odlasku na studij ili živite u strahu da se nećete snaći, čeka vas ista stvar. Prvi odlazak od kuće ne mora biti traumatičan, ali je svakako riječ o velikoj promjeni koja može, ali ne mora biti za svakoga. Često se govori o tome kako ljudi idu na studij, no rijetko se govori o povratku doma.
Povratak doma ne znači neuspjeh, već samo da se vi niste snašli u tome, u tom trenutku. Puno je i za očekivati da će se netko odjednom naviknuti na novu sredinu, studiranje kao takvo, život daleko od kuće (vrlo često i suživot sa strancima) i sve skupa, jedan novi način života. Ne kaže se uzalud da je upravo prva godina najteža te da je nakon nje sve izvedivo.
Preživjeti prvu godinu je teško, no nije nemoguće. Potrebno je biti svjestan toga što se sve događa i procesuirati vlastite emocije, a pomaže i lagano pripremanje već sada. U svakom slučaju, donosimo nekoliko savjeta koji bi vam mogli pomoći da što bezbolnije odradite ovo prijelazno razdoblje.
Razgovor
Najbitnija stvar jest ta da stalno razgovarate o svemu što vas tišti. Ljudi se sporazumijevaju govorom i malo je djetinjasto očekivati od nekoga da zna što vi mislite i što želite od njih, ako to kažete naglas. Istina je da se stvari čine puno stvarnijima jednom kad se ih se naglas kaže, no to nije ono što ih čini manje ili više stvarnima. Šutnjom samo zanemarujete problem, a zanemarivanje ne vodi k rješenju.
Nekad je dovoljno razgovarati s prijateljima ili roditeljima, ali nekad nije. Sasvim je u redu potražiti pomoć i razgovarati s nekim tko će vam olakšati problem, odnosno pomoći vam u tome da si sami olakšate situaciju. Nekad je rješenje problema vrlo očito, no teško je to vidjeti kada ste tako blizu problema.
Razgovor ne može riješiti baš sve probleme (dobar dio da!), ali barem može odvesti k tome da se počne raditi na rješavanju problema. I dok vam je sada možda teško točno reći što vas smeta i shvatiti na koji način to treba reći, s vremenom će vam to postati prirodnije. Kao i sve u životu, vježba je potrebna za napredak.
Realna očekivanja
Svi koji idu na studij kreću u to iskustvo s velikim životnim očekivanjima. Ne radi se više samo o odlasku na fakultet, već i o tome da ćete napokon početi vježbati i zdravo se hraniti, upoznati novo društvo, zaljubiti se i posložiti si život. Vrlo često se većina tih stvari ne ostvari, pogotovo ne tempom koji bi vas zadovoljio.
Odlazak na studij će dovesti do velikih promjena i nerealno je očekivati da ćete se uspjeti toliko potruditi u svakom aspektu vašeg života, da biste došli do onog što ste si zacrtali. Prije svega, najbitnije je da se fokusirate na sam studij i shvatite kako polagati ispite. Sljedeći prioritet bi vam trebao biti pronaći društvo koje će vam biti moralna podrška u teškim danima, a ostalo ćete kad stignete.
Studij traje najčešće (barem!) pet godina, što znači da imate pet godina da ostvarite sve što ste si zacrtali za ovu prvu godinu. Nema potrebe za žurbom, pogotovo zato što ne želite doživjeti svoj vrhunac na prvoj godini faksa… Opušteno, sve se stiže!
Niste sami
Čak i ako mislite da ljudi koje poznajete, a idu na fakultet u isti grad kao i vi, nisu vaše idealno društvo, mogli biste se itekako zbližiti s njima. Svima je težak taj prvi period prilagodbe i lijepo je imati nekog ‘svog’. Osim toga, nemojte biti sramežljivi na predavanjima niti na društvenim mrežama. Ne morate pronaći najbolje prijatelje, ali možete imati ekipu s faksa s kojom ćete sjediti na kavi u pauzama.
I naravno, zahvaljujući modernoj tehnologiji, danas se možete bez problema čuti i vidjeti s prijateljima koji ne žive više u istom gradu kao i vi. Poziv može uvelike pomoći kada se osjećate loše, ako mislite da poruke neće pomoći (no hoće).
Realno, rijetko što će vas utješiti kao majčin glas…koliko god godina imali. I ne, nije nikakva sramota zaplakati kada ste na rubu života jer su rokovi i niste spavali sedam dana, a ni nećete sljedećih sedam. I još je manja sramota pasti ispit jer ste morali uzeti pauzu za odmor. Sve je to u redu, niste sami u tome – svi studenti suosjećaju s vama. Samo hrabro!
